NEVEROVATNA PRIČA O MUČENIKU, KOJI JE U ZAŠIVENOM DŽAKU BAČEN U MORE, ZBOG VERE U HRISTA! Danas je Sveti Julijan Tarsijski!
Celu godinu vodao ga je namesnik carski za sobom iz grada u grad, mučeći ga i nagovarajući, da se odrekne Hrista.
Prvog ponedeljka posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik nas podseća na reči spasitelja iz Jevanđelja po Mateju i ukazuje na to da on ne poziva na nerad, već na oslobađanje od brige koja nas izjeda, ometa naš mir i udaljava od Boga.
- Ne brinite se! (Mt.6,32). Ali, kako onda da se živi? Treba da se jede, pije, odeva. Međutim, spasitelj ne govori: „Ne radite ništa“, nego: „Ne brinite se. Ne morite sebe brigom koja vas jede dan i noć, ne daje vam mira ni na tren“.
Takva briga je grehovna bolest. Ona pokazuje da se čovek oslanja na sebe, i da je zaboravio na Boga, da je uzdanje na promisao Božiji izgubio i da sve u vezi sa sobom hoće da uredi jedino na osnovu svoga truda, da sve što mu treba hoće da dobije i da ga zatim očuva svojim sposobnostima.
On se uhvatio srcem svojim za ono što ima, i misli da na njemu može počivati kao na čvrstoj osnovi. Ljubav prema imanju ga je vezala i on samo misli o tome kako da što više zgrne u svoje ruke. Taj mamon (opsesivna težnja za sticanjem i očuvanjem materijalnih dobara) je njemu zamenio Boga.
Ti, međutim, ako je do truda – trudi se, ali nemoj da te mori zla briga. Očekuj svaki uspeh od Boga i u njegove ruke se predaj. Sve što doživiš primaj kao dar iz Gospodnje ruke i u čvrstoj nadi očekuj produženje njegove milosti. Ako Bog hoće, od sveg bogataševog imanja u jednoj minuti može da ne ostane ništa. Sve je prolazno kao prah. Zar onda zbog toga mučiti sebe? Ne brinite se!
U utorak prve nedelje po Duhovima ruski svetitelj u svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“ otkriva duhovni zakon koji važi za svakog hrišćanina – zašto posle svetlosti dolaze tame i kako da ih duhovno prepoznamo.
Reči svetog ruskog podvižnika za četvrtak sedme sedmice po Vaskrsu podsećaju da nas Hristos nije samo podigao iz greha, već nas je pozvao u neizrecivu zajednicu sa samim Bogom.
Upouci za četvrtak sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj nas podseća na Hristovo obećanje koje ne vara, ali i razotkriva zašto ga ne doživljavamo: „Savest nam ne daje da očekujemo bilo kakvu milost.“
U subotu pete sedmice po Vaskrsu oslušnimo mudrost svedoka večne istine – svetitelja koji nas podseća da dela Gospodnja i danas govore, ako smo spremni da ih vidimo.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Pravoslavna duhovnost uči da je govor dar koji mora služiti dobru - da izgrađuje, poučava, teši i moli.
Osim fizičke štetnosti, pušenje se u duhovnom smislu posmatra kao strast, odnosno zavisnost koja zarobljava čoveka i udaljava ga od unutrašnje slobode, duhovne trezvenosti, a samim tim i od Boga.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Jedni od onih koji su svoje čudo pronašli u porti manastira, dok su molili svece - da umole Boga da im podari porod, su Slobodan i Jelena Gemaljević - supružnici iz Kragujevca.
Metropola nudi bezbroj mogućnosti, pa tako i onih koje nas mame da skrenemo sa puta spasenja i predamo se raznim porocima.
Posebno zanimljiv detalj je papir sa dvojezičnom Gospodnjom molitvom, a evo kako molitva "Oče naš" izgleda na nemačkom jeziku.
Osim fizičke štetnosti, pušenje se u duhovnom smislu posmatra kao strast, odnosno zavisnost koja zarobljava čoveka i udaljava ga od unutrašnje slobode, duhovne trezvenosti, a samim tim i od Boga.
Metropola nudi bezbroj mogućnosti, pa tako i onih koje nas mame da skrenemo sa puta spasenja i predamo se raznim porocima.
Na praznik srpskog jedinstva, episkop osječkopoljski i baranjski poručio da lažne vrednosti kao otrov razaraju narod, udaljavajući ga od Hrista i večnog smisla života.