KAKO I U ČEMU NAĆI UTEHU KAD NESREĆE I NEDAĆE PRITISNU: Sveti Dimitrije Rostovski kaže da se samo treba smiriti, jer rešenje je pred nama
Svaka suza, svaka borba, svaka nejasnoća – sve je utkano u naše dobro, iako nam to u prvi mah ne izgleda tako.
Sveti Teofan Zatvornik nas sedme srede posle Pedesetnice uči da post nije samo smanjivanje hrane, već i duhovna borba protiv strasti koja nam pomaže da se uzdignemo iznad zemaljskog i sagledamo nevidljive stvari.
Ne pogani čoveka što ulazi u usta; nego što izlazi iz usta ono pogani čoveka (Mt.15,11). Gospod to nije rekao zbog toga što je post smatrao nepotrebnim, ili što ga nije blagovoleo. Ne, on je i sam postio i apostole je tome naučio. I Crkvi svojoj svetoj on je postove ustanovio.
On je to rekao da se mi, posteći, ne bismo samo ograničavali na smanjenu količinu hrane ili suvojedenje, već da bismo se potrudili da i dušom postimo, ne popuštajući njenim željama i strasnim pobudama. I to je glavno.
Post u tom smislu služi kao najsnažnije sredstvo. Osnova strasti je u telu: kad je telo izmoždeno, strasti kao da su potkopane i njihova snaga se ruši. Bez posta se odupreti strastima bilo bi ravno čudu – naći se u plamenu i ne izgoreti. Kako bilo šta duhovno u namerama i interesovanjima može imati onaj ko telo svoje gosti obilnom hranom, snom i odmorom? Odlepiti se od zemlje i ući u sagledavanje nevidljivih stvari on može ostvariti u meri u kojoj se ostarela ptica može podići sa zemlje.
U svojoj knjizi "Misli za svaki dan u godini", u petak šeste sedmice Velokog posta, Sveti Teofan Zatvornik otkriva duboku istinu o duhovnoj borbi tokom Svete Četrdesetnice i poziva nas na iskrenu refleksiju.
U svojoj knjizi "Misli za svaki dan u godini"svetac razotkriva duboku duhovnu istinu o tome zašto samo fizičko uzdržavanje nije dovoljno da bi post bio prijatan Bogu, već da u njemu mora biti i pravde i ljubavi.
U ponedeljak druge sedmice Velikog posta, Sveti Teofan Zatvornik podseća na snagu unutrašnje čistote i pažnje koja nas obnavlja na putu spasenja.
U svom zapisu za utorak prve sedmice Velikog posta, Sveti Teofan Zatvornik govori o unutrašnjem stvaranju duše, njenom pročišćenju i uzrastanju u vrlini.
Svaka suza, svaka borba, svaka nejasnoća – sve je utkano u naše dobro, iako nam to u prvi mah ne izgleda tako.
Ukrasi, boje i obilje nisu ono što čini slavu - već simboli koji moraju da stoje na svom mestu i duh koji se prenosi tišinom, molitvom i merom.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 23. nedelju po Duhovima otkriva unutrašnju snagu vere i način da pronađemo mir i harmoniju u svetu koji često izgleda razbijeno.
Okupljeni u hramovima, pravoslavni vernici danas traže čudesnu zaštitu i duhovnu snagu Svetog Georgija, čije zastupništvo vekovima donosi pobedu nad zlom, iskušenjima i nevoljama.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Veliki duhovnik sa Svete gore objašnjava zašto se u braku često susretnu karakteri koji na prvi pogled ne idu zajedno i kako se upravo u tim odnosima krije put ka duhovnoj zrelosti.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Ljudi obično na provokacije odgovaraju žustro i besno, ali svetitelj kaže da je to i najmanje delotvorno.