Po kalendaru SPC, danas se molitveno prisećamo ovog sabora održanog 553. godine u Carigradu na kom su osuđene sve monofizitske jeresi, kao i jeretički spisi Teodora Mopsuetskog, Teodora Kirskog i Origena, čije učenje je bilo protivno veri u vaskrsenje.
Među mnogim svetim događajima koji su oblikovali hrišćansku veru, Peti vaseljenski sabor zauzima posebno mesto. Ovaj sabor, održan u Carigradu 553. godine, okupljao je najmudrije umove Crkve kako bi se suočili sa izazovima teoloških kontroverzi i sačuvali čistotu vere.
Sabor je sazvao car Justinijan I, odlučan da se uhvati u koštac sa brojnim jeresima koje su pretile jedinstvu i istinitosti hrišćanske doktrine. Sa željom da ujedini carstvo u veri i ljubavi, car je okupio patrijarhe i episkope iz celog hrišćanskog sveta kako bi razjasnili i potvrdili učenja Crkve.
Peti vaseljenski sabor bio je usmeren na osudu tri teološka spisa poznata kao "Tri poglavlja". Ovi spisi su nosili učenje koje je bilo suprotno pravoslavnom shvatanju prirode Hrista i Svete Trojice. Sabor je jasno i odlučno potvrdio pravoslavnu veru, osuđujući te sporne spise kao jeretičke i štetne za jedinstvo Crkve.
Printscreen/YouTube
Prikaz vaseljenskog sabora na fresci
U središtu sabora bila je borba za pravoverje i očuvanje istine o Hristovom dvojakom karakteru - istovremeno potpuno božanskom i potpuno ljudskom. Ova istina, koja je srž hrišćanskog učenja, branila se sa žarom i dubokim teološkim raspravama koje su obeležile rad sabora.
Odluke Petog vaseljenskog sabora imale su dalekosežan uticaj na dalji razvoj hrišćanske teologije i učvrstile su temelje na kojima pravoslavna Crkva i danas stoji. Sabor je naglasio važnost jedinstva u veri i potrebu za stalnim čuvanjem čistote učenja od svih oblika zabluda i jeresi.
Za sve hrišćanske vernike, Peti vaseljenski sabor je svetionik istine i vere. Njegove odluke nas podsećaju na značaj teološkog promišljanja i zajedničke borbe za očuvanje onoga što je suštinsko i sveto. Kao deo našeg duhovnog nasleđa, ovaj sabor nas inspiriše da uvek težimo ka dubljem razumevanju i vernosti Hristovom učenju.
U besedi za Mesopusnu nedelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva zabludu samoupravljanja i pokazuje zašto život bez oslonca na Duha Svetog neminovno skreće u pogrešnom pravcu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Sretenje Gospodnje po starom i Svetog apostola Onisima po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Klaudija la Columbierea, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Svetogorski starac objašnjava zašto sveta tajna ispovesti nije puko nabrajanje grešnih pomisli i kako duhovna budnost može doneti mir i duhovno jačanje.
U selu Ljubižda, nakon gotovo tri decenije tišine, raseljeni meštani su se ponovo sabrali oko svog hrama, pretvarajući bogosluženje u snažnu poruku opstanka Srba na Kosovu i Metohiji.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Iako se praznik ove svetiteljke obeležava 29. septembra, na dan kada je mučenički postradala, danas se molitveno sećamo i proslavljamo čudotvorstvo njenih moštiju projavljeno za vreme održavanja Četvrtog vaseljenskog sabora u Halkidonu 451. godine.
U besedi za Mesopusnu nedelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva zabludu samoupravljanja i pokazuje zašto život bez oslonca na Duha Svetog neminovno skreće u pogrešnom pravcu.
Svetogorski starac objašnjava zašto sveta tajna ispovesti nije puko nabrajanje grešnih pomisli i kako duhovna budnost može doneti mir i duhovno jačanje.
Napustiti Svetu liturgiju bez ozbiljnog razloga smatra se velikim grehom, jer se time pokazuje nemar prema svetinji i prekida zajedništvo u najuzvišenijem trenutku sabranja Crkve.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.