DANAS JE CRVENO SLOVO I JEDAN OD NAJVEĆIH CRKVENIH PRAZNIKA! Slavimo Malu Gospojinu - dan rođenja Presvete Bogorodice!
Kada je imala tri godine, roditelji su je, prema zavetu, odveli u Jerusalimski hram.
Po kalendaru SPC, danas se molitveno prisećamo ovog sabora održanog 553. godine u Carigradu na kom su osuđene sve monofizitske jeresi, kao i jeretički spisi Teodora Mopsuetskog, Teodora Kirskog i Origena, čije učenje je bilo protivno veri u vaskrsenje.
Među mnogim svetim događajima koji su oblikovali hrišćansku veru, Peti vaseljenski sabor zauzima posebno mesto. Ovaj sabor, održan u Carigradu 553. godine, okupljao je najmudrije umove Crkve kako bi se suočili sa izazovima teoloških kontroverzi i sačuvali čistotu vere.
Sabor je sazvao car Justinijan I, odlučan da se uhvati u koštac sa brojnim jeresima koje su pretile jedinstvu i istinitosti hrišćanske doktrine. Sa željom da ujedini carstvo u veri i ljubavi, car je okupio patrijarhe i episkope iz celog hrišćanskog sveta kako bi razjasnili i potvrdili učenja Crkve.
Peti vaseljenski sabor bio je usmeren na osudu tri teološka spisa poznata kao "Tri poglavlja". Ovi spisi su nosili učenje koje je bilo suprotno pravoslavnom shvatanju prirode Hrista i Svete Trojice. Sabor je jasno i odlučno potvrdio pravoslavnu veru, osuđujući te sporne spise kao jeretičke i štetne za jedinstvo Crkve.

U središtu sabora bila je borba za pravoverje i očuvanje istine o Hristovom dvojakom karakteru - istovremeno potpuno božanskom i potpuno ljudskom. Ova istina, koja je srž hrišćanskog učenja, branila se sa žarom i dubokim teološkim raspravama koje su obeležile rad sabora.
Odluke Petog vaseljenskog sabora imale su dalekosežan uticaj na dalji razvoj hrišćanske teologije i učvrstile su temelje na kojima pravoslavna Crkva i danas stoji. Sabor je naglasio važnost jedinstva u veri i potrebu za stalnim čuvanjem čistote učenja od svih oblika zabluda i jeresi.
Za sve hrišćanske vernike, Peti vaseljenski sabor je svetionik istine i vere. Njegove odluke nas podsećaju na značaj teološkog promišljanja i zajedničke borbe za očuvanje onoga što je suštinsko i sveto. Kao deo našeg duhovnog nasleđa, ovaj sabor nas inspiriše da uvek težimo ka dubljem razumevanju i vernosti Hristovom učenju.
Odlazak bugarskog arhijereja iz hrama Svetog Đorđa u Carigradu, nakon odluke o učešću predstavnika drugih crkava u službi, razotkrio je napetosti koje su se već danima gomilale iza svečanog poretka vaskršnje službe.
Iako se praznik ove svetiteljke obeležava 29. septembra, na dan kada je mučenički postradala, danas se molitveno sećamo i proslavljamo čudotvorstvo njenih moštiju projavljeno za vreme održavanja Četvrtog vaseljenskog sabora u Halkidonu 451. godine.
Pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada nas povreda i ljutnja potpuno savladaju, a sopstvena snaga više nije dovoljna da zaustavi ono što se događa u nama.
Reč greh dolazi od starog biblijskog izraza koji doslovno znači "promašiti cilj" ili pogrešiti put.
Iako krsni znak predstavlja univerzalni simbol hrišćanske vere, način na koji se vernici osenjuju njime razlikuje se među hrišćanskim tradicijama.
Služenje Bogu ne znači samo oblačenje svetih odeždi i nežno recitovanje refrena akatista, istakao je otac Andrej.
Reč greh dolazi od starog biblijskog izraza koji doslovno znači "promašiti cilj" ili pogrešiti put.
Iako krsni znak predstavlja univerzalni simbol hrišćanske vere, način na koji se vernici osenjuju njime razlikuje se među hrišćanskim tradicijama.
Među sabranim narodom bilo je dosta bolesnih i nemoćnih, koji su u ovu svetinju došli na molitvu.
Služenje Bogu ne znači samo oblačenje svetih odeždi i nežno recitovanje refrena akatista, istakao je otac Andrej.
U besedi za 16. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje zbog čega je spasenje ljudi za Gospoda bilo poput hrane bez koje ne može da bude.
Pored posta, vernici se uzdržavaju i od različitih oblika telesnog zadovoljstva i luksuza, među kojima su intimni odnosi, upotreba kozmetike i parfema, kao i nošenje kožne odeće.
Reči optinskog starca govore o smirenju, samoprekoru i oproštaju, ali i o tome kako da čovek spreči da povreda preraste u gnev i osudu.