RADITE OVO I NEMA TOGA ŠTO OD BOGA NEĆETE MOĆI DA IZMOLITE! Savet shiarhimandrita Joanikija koji može da vas spase mnogih muka!
Mnogi duhovnici govorili su da nijedna molitva ne ostavlja takav trag na čovekovu dušu kao iskreno čitanje psalama.
Iguman Manastira Ribnica upozorava na nevidljive sile koje oblikuju naše postupke i osećanja, objašnjavajući kako se opasni ciklusi gneva, straha i depresije prenose kroz demonske zamke koje vrebaju u svakodnevici.
U životu ispunjenom svakodnevnim iskušenjima, često zaboravljamo da se mnoge naše unutrašnje borbe odvijaju na duhovnom planu. Nevidljive sile koje utiču na naše misli, osećanja i postupke mogu biti izvor mnogih patnji. Jedan od onih koji nas podseća na ovu duhovnu stvarnost je iguman Manastira Ribnica, otac Arsenije, čija mudrost i uvidi otkrivaju skriveni svet demonskih uticaja.
Govoreći o tome, otac Arsenije ističe:
- Postoje razni demoni: demoni bluda, demoni prejedanja, demoni tuge, demoni uninija, čamotinje, agresije, gneva, tuge... Vrlo često oni rade u sprezi. Prvo nastupa jedan, a zatim dolazi drugi za njim.
- Neko će se nasmejati tome, ali ni do danas psihijatrija apsolutno nije uspela da bilo šta tu kaže, niti da kaže nešto konkretno - dodaje iguman, podsećajući na to da moderne nauke često ne uspevaju da objasne suštinu ovih problema. Njegova analiza ide dublje od psiholoških objašnjenja, nudeći duhovnu perspektivu koja često izmiče savremenim tumačenjima.
Otac Arsenije nastavlja: Nadalje, iguman opisuje kako demoni bluda i intoksikacije vode do uninija, tuge i depresije, često završavajući u najopasnijim stanjima duha:
- I najstrašnije stanje, najopasnije - demon gordosti, demon arogancije, demon uobraženosti, demon sujete, on napada na um. Dakle, čovek koji je sklon visokom mišljenju o sebi, gordosti, uobraženosti, koji prihvati insinuacije koje mu dolaze od demona gordosti, posle njega dolazi najopasniji demon, to je demon psihoze, demon paranoidne šizofrenije, demon potpune depersonalizacije, rastrojstva - zaključuje otac Arsenije, jasno postavljajući gordost kao koren svih zala, koji vodi u potpuni duhovni i psihički slom.
Zaključujući svoja razmatranja, otac Arsenije nam poručuje da je duhovni život borba protiv ovih demonskih sila, i da se ta borba ne može voditi bez snažne vere i molitve. Samo kroz osvešćivanje ovih opasnosti i stalnu budnost možemo se odupreti zlu i sačuvati duhovni mir.

Ovim rečima otac Arsenije osvetljava ciklus zla koji se pokreće u čoveku kada se prepusti gnevu. Gnev ne samo da otvara vrata za dalje demonske napade, već vodi ka strahu i anksioznosti, stvarajući unutrašnji nemir i haos.

Ove reči predstavljaju ozbiljno upozorenje na duhovnu opasnost koja vreba iza privida uživanja i razuzdanosti.
Iguman manastira Ribnica objašnjava kroz konkretne primere da li iza nečijih problema stoji bolest ili delovanje zlih sila, daje duhovne savete i ukazuje na molitveni put koji otkriva pravu prirodu patnje.
Požar u konaku za goste brzo je stavljen pod kontrolu zahvaljujući hrabrosti bratije i intervenciji mioničkih vatrogasaca.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
U tišini manastirskih zidina otkrio kako je pronašao put ka duhovnom prosvetljenju i izlečenju duše.
Mnogi duhovnici govorili su da nijedna molitva ne ostavlja takav trag na čovekovu dušu kao iskreno čitanje psalama.
U besedi za nedelju 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači delovanje Duha Božjeg kao silu koja ne ostavlja prostor za neutralnost, već vodi čoveka kroz unutrašnju nužnost.
Pouka svetogorskog monaha razbija uverenje da su sveta mesta ključ duhovne promene i jasno pokazuje zašto se i pad i uzdizanje dešavaju tamo gde već jesmo — u svakodnevnim odlukama i načinu života.
Crkveno-državna delegacija u audijenciji kod poglavara Katoličke crkve: razgovori o nasleđu svetih Ćirila i Metodija, Majci Terezi i jačanju odnosa sa Svetom stolicom.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Pouka svetogorskog monaha razbija uverenje da su sveta mesta ključ duhovne promene i jasno pokazuje zašto se i pad i uzdizanje dešavaju tamo gde već jesmo — u svakodnevnim odlukama i načinu života.
Prvi put je kročio u selo svojih predaka i služio u hramu u kojem je njegov deda pre stradanja propovedao veru Hristovu, a emotivno svedočenje sveštenika iz Milvokija ganulo je vernike u Drvaru i Trubaru.
Posle 134 dana snimanja u Italiji i objave prvih fotografija, reditelj pomera premijere nastavka „Stradanje Hristovo“ i otkriva projekat koji naziva životnim delom, nastalim između molitve na Svetoj Gori i velikog filmskog seta u Evropi.