OVO NIKAD U ŽIVOTU NE SMETE URADITI BEZ BLAGOSLOVA SVEŠTENIKA! Šta mnogi vernici čine, a veoma je opasno?!
Nepoštovanjem pravila, gresi se ne prevazilaze, već mogu postati još dublji i teži.
Iguman Manastira Ribnica upozorava na nevidljive sile koje oblikuju naše postupke i osećanja, objašnjavajući kako se opasni ciklusi gneva, straha i depresije prenose kroz demonske zamke koje vrebaju u svakodnevici.
U životu ispunjenom svakodnevnim iskušenjima, često zaboravljamo da se mnoge naše unutrašnje borbe odvijaju na duhovnom planu. Nevidljive sile koje utiču na naše misli, osećanja i postupke mogu biti izvor mnogih patnji. Jedan od onih koji nas podseća na ovu duhovnu stvarnost je iguman Manastira Ribnica, otac Arsenije, čija mudrost i uvidi otkrivaju skriveni svet demonskih uticaja.
Govoreći o tome, otac Arsenije ističe:
- Postoje razni demoni: demoni bluda, demoni prejedanja, demoni tuge, demoni uninija, čamotinje, agresije, gneva, tuge... Vrlo često oni rade u sprezi. Prvo nastupa jedan, a zatim dolazi drugi za njim.
- Neko će se nasmejati tome, ali ni do danas psihijatrija apsolutno nije uspela da bilo šta tu kaže, niti da kaže nešto konkretno - dodaje iguman, podsećajući na to da moderne nauke često ne uspevaju da objasne suštinu ovih problema. Njegova analiza ide dublje od psiholoških objašnjenja, nudeći duhovnu perspektivu koja često izmiče savremenim tumačenjima.
Otac Arsenije nastavlja: Nadalje, iguman opisuje kako demoni bluda i intoksikacije vode do uninija, tuge i depresije, često završavajući u najopasnijim stanjima duha:
- I najstrašnije stanje, najopasnije - demon gordosti, demon arogancije, demon uobraženosti, demon sujete, on napada na um. Dakle, čovek koji je sklon visokom mišljenju o sebi, gordosti, uobraženosti, koji prihvati insinuacije koje mu dolaze od demona gordosti, posle njega dolazi najopasniji demon, to je demon psihoze, demon paranoidne šizofrenije, demon potpune depersonalizacije, rastrojstva - zaključuje otac Arsenije, jasno postavljajući gordost kao koren svih zala, koji vodi u potpuni duhovni i psihički slom.
Zaključujući svoja razmatranja, otac Arsenije nam poručuje da je duhovni život borba protiv ovih demonskih sila, i da se ta borba ne može voditi bez snažne vere i molitve. Samo kroz osvešćivanje ovih opasnosti i stalnu budnost možemo se odupreti zlu i sačuvati duhovni mir.

Ovim rečima otac Arsenije osvetljava ciklus zla koji se pokreće u čoveku kada se prepusti gnevu. Gnev ne samo da otvara vrata za dalje demonske napade, već vodi ka strahu i anksioznosti, stvarajući unutrašnji nemir i haos.

Ove reči predstavljaju ozbiljno upozorenje na duhovnu opasnost koja vreba iza privida uživanja i razuzdanosti.
Čovek koji živi molitvom ne postaje ravnodušan prema svetu, već slobodan od robovanja okolnostima.
Crkva poziva vernike da budu pažljivi u rečima, blagi u sudovima i istrajni u molitvi, jer se samo kroz smirenje i ljubav čuva zajedništvo među ljudima.
Želeći da se zaštite od zla, mnogi nesvesno upadaju u stanje koje im oduzima spokoj i udaljava ih od istinske vere.
U Svetom pismu i učenju Svetih otaca mnogo puta se upozorava na opasnost licemerja, dvoličnosti i laskanja.
Nepoštovanjem pravila, gresi se ne prevazilaze, već mogu postati još dublji i teži.
Posebno je važno obratiti pažnju na nekoliko stvari pre nego što izgovorite ono što vas opterećuje, a jedan detalj mnogima može pomoći da se oslobode početne treme i lakše saberu misli.
U besedi za ponedeljak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o Utešitelju i govori o savršenoj saglasnosti Oca, Sina i Svetoga Duha.
Čovek često tek nakon razgovora shvati da je rekao nešto što nije trebalo, a ruski svetitelj savetuje da pred počinak preispita sve što je tog dana izgovorio.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Prema crkvenom predanju, u viđenju mu je najavljeno stradanje, a on je prihvatio iskušenje i ostao veran Hristu do poslednjeg trenutka.
Mnogi uz novac i kartice čuvaju lik Hrista, Bogorodice ili svetitelja, ne znajući da takav odnos prema svetinji može biti pogrešan.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.