Na uzvišenju iznad Velikog Rzava pored Arilja, akademski slikar stvorio je zdanje koje zbunjuje posetioce svojim crkvenim izgledom. Ovaj nesvakidašnji dom sa vizantijskom kupolom odiše romantikom i umetničkom strašću svog vlasnika.
U brdovitom predelu ariljskog kraja, tamo gde se reka Veliki Rzav tiho prostire ispod Stojića stene, uzdiže se neobična građevina koja mnoge posetioce na prvi pogled podseća na crkvu. Ovaj zamak sa vizantijskom kupolom, nalik hramu, delo je ruku akademskog slikara Ljubivoja Jovanovića, čija je ljubav prema rodnom kraju pretočena u kamene zidove ovog veličanstvenog doma.
RINA
Dom i atelje slikara Ljubivoja Jovanovića mnoge podseća na crkvu
Još kao dečak, prolazeći putem ka školi u Arilju, Ljubivoje je sanjario o toj steni koja se ogledala u reci, stvarajući prizor dostojan najlepših razglednica. Taj san, koji je u srcu nosio, postao je stvarnost kada je spletom okolnosti kupio plac baš na tom mestu i osamdesetih godina prošlog veka započeo gradnju kuće. Ali ono što je trebalo da bude običan dom, pretvorilo se u bajkoviti zamak, ukrašen kupolom u češkom stilu, ali i pravom vizantijskom kupolom koja dominira nad okolinom.
RINA
Ljubivoje Jovanović svojim rukama doneo je 100 kubika starog kamena za izgradnju svog jedinstvog doma
- Kuća nije velika, ima oko stotinu kvadrata, ali ona nosi u sebi romantičarsku dušu. Građena je u eklektičkom stilu, baš kao i moja umetnička dela, sa porukom da čuvam nebo ispod kog sam rođen. Ručno sam donosio svaki kamen, ukupno oko 100 kubika, i svaki od njih nosi deo mene - kaže Ljubivoje, s ljubavlju govoreći o svom zamku, prenosi Rina.
RINA
Vizantijska kupola na kući akademskog slikara
Dugo je ovaj zamak bio enigma za meštane i putnike. Zbog specifičnih šiljatih kula i prepoznatljive kupole, mnogi su ga smatrali crkvom. Priča o grupi turista iz Gornjeg Milanovca, koja je noseći sveće u rukama krenula uz brdo misleći da se radi o crkvi, svedoči o magičnom utisku koji ova građevina ostavlja na posmatrače.
- U rukama su nosili sveće. Izgled ih je podsetio na crkvu, i zato su krenuli da se gore pomole i zapale voštanicu. Bili su oduševljeni kad su čuli da se radi o privatnoj kući - priseća se Ljubivoje.
RINA
Dom i atelje slikara Ljubivoja Jovanovića
I dok su u najvišim kulama ovog zamka danas svoje domove našli golubovi, baš kao u starim srpskim dvorcima, u prizemlju Ljubivoje živi sa suprugom. Deo kuće pretvorio je u atelje, gde i dalje, uprkos godinama, neumorno slika i piše, crpeći inspiraciju iz ovog prelepog zdanja, koje mnogima na prvi pogled donosi osećaj svetosti i mira.
Ponekad izgovaramo svete reči dok nam misli lutaju na sve strane, a veliki svetitelj našeg vremena ostavio je jednostavan savet kako da se čovek sabere i sa ljubavlju obrati Hristu.
Mitropolit mileševski Atanasije poželeo učenicima da budu radost svojim roditeljima, zavičaju, Srbiji i Srpskoj crkvi, a nakon molitve deca su primila blagoslov i prigodne poklone
U gradu u kojem pravoslavni život traje vekovima, svečani doček poglavara Srpske pravoslavne crkve bio je povod da se otvori i pitanje izgradnje novog bogoslužbenog prostora za sve brojniju zajednicu.
Jedni su podizali i obnavljali svetinje, drugi se odricali visokih položaja i birali samoću, a jedan je zbog vere završio na vešalima, ostavljajući iza sebe priče koje i danas pamti Crkva.
Sveti episkop Konstantianijski Nifon na jednostavan način je objasnio šta se dešava kada u hramu pričamo o svakodnevnim stvarima i ogovaramo, umesto da u tišini i skrušenosti upućujemo molitve Bogu.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Ponekad izgovaramo svete reči dok nam misli lutaju na sve strane, a veliki svetitelj našeg vremena ostavio je jednostavan savet kako da se čovek sabere i sa ljubavlju obrati Hristu.
Poglavar Ruske pravoslavne crkve ukazao je da zavisnost nije vezana samo za alkohol, već da čovek može izgubiti slobodu i kada više ne uspeva da kontroliše vreme provedeno uz ekran, društvene mreže i elektronske igre.
Krompir, brašno i jaja dovoljni su za osnovu ovog starinskog specijaliteta, koji se kuva poput knedli, a zatim oblaže prženim prezlama ili začinjava alevom paprikom.