Na uzvišenju iznad Velikog Rzava pored Arilja, akademski slikar stvorio je zdanje koje zbunjuje posetioce svojim crkvenim izgledom. Ovaj nesvakidašnji dom sa vizantijskom kupolom odiše romantikom i umetničkom strašću svog vlasnika.
U brdovitom predelu ariljskog kraja, tamo gde se reka Veliki Rzav tiho prostire ispod Stojića stene, uzdiže se neobična građevina koja mnoge posetioce na prvi pogled podseća na crkvu. Ovaj zamak sa vizantijskom kupolom, nalik hramu, delo je ruku akademskog slikara Ljubivoja Jovanovića, čija je ljubav prema rodnom kraju pretočena u kamene zidove ovog veličanstvenog doma.
RINA
Dom i atelje slikara Ljubivoja Jovanovića mnoge podseća na crkvu
Još kao dečak, prolazeći putem ka školi u Arilju, Ljubivoje je sanjario o toj steni koja se ogledala u reci, stvarajući prizor dostojan najlepših razglednica. Taj san, koji je u srcu nosio, postao je stvarnost kada je spletom okolnosti kupio plac baš na tom mestu i osamdesetih godina prošlog veka započeo gradnju kuće. Ali ono što je trebalo da bude običan dom, pretvorilo se u bajkoviti zamak, ukrašen kupolom u češkom stilu, ali i pravom vizantijskom kupolom koja dominira nad okolinom.
RINA
Ljubivoje Jovanović svojim rukama doneo je 100 kubika starog kamena za izgradnju svog jedinstvog doma
- Kuća nije velika, ima oko stotinu kvadrata, ali ona nosi u sebi romantičarsku dušu. Građena je u eklektičkom stilu, baš kao i moja umetnička dela, sa porukom da čuvam nebo ispod kog sam rođen. Ručno sam donosio svaki kamen, ukupno oko 100 kubika, i svaki od njih nosi deo mene - kaže Ljubivoje, s ljubavlju govoreći o svom zamku, prenosi Rina.
RINA
Vizantijska kupola na kući akademskog slikara
Dugo je ovaj zamak bio enigma za meštane i putnike. Zbog specifičnih šiljatih kula i prepoznatljive kupole, mnogi su ga smatrali crkvom. Priča o grupi turista iz Gornjeg Milanovca, koja je noseći sveće u rukama krenula uz brdo misleći da se radi o crkvi, svedoči o magičnom utisku koji ova građevina ostavlja na posmatrače.
- U rukama su nosili sveće. Izgled ih je podsetio na crkvu, i zato su krenuli da se gore pomole i zapale voštanicu. Bili su oduševljeni kad su čuli da se radi o privatnoj kući - priseća se Ljubivoje.
RINA
Dom i atelje slikara Ljubivoja Jovanovića
I dok su u najvišim kulama ovog zamka danas svoje domove našli golubovi, baš kao u starim srpskim dvorcima, u prizemlju Ljubivoje živi sa suprugom. Deo kuće pretvorio je u atelje, gde i dalje, uprkos godinama, neumorno slika i piše, crpeći inspiraciju iz ovog prelepog zdanja, koje mnogima na prvi pogled donosi osećaj svetosti i mira.
Bakina sveska otkriva recept koji se priprema za manje od sat vremena, savršen za nedeljna okupljanja i neočekivane goste koji dolaze baš kada kuća najlepše miriše.
U besedi za nedelju treće sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Mojseju, Muhamedu i prirodi kao osloncima koje mnogi prihvataju, ali ih stavlja pred potpuno drugačiji sud.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Teodora Trihinu po starom i Svete mučenike Timotija i Mavru po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Praznik Svetog Filipa i Jakova, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Sveti episkop Konstantianijski Nifon na jednostavan način je objasnio šta se dešava kada u hramu pričamo o svakodnevnim stvarima i ogovaramo, umesto da u tišini i skrušenosti upućujemo molitve Bogu.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U mnogim hramovima šapatom se prenosi upozorenje da se ne ljubi ikona neposredno nakon primanja Svetih Tajni. Da li je to zaista crkveno pravilo ili samo lično tumačenje? Sveštenik Jevgenij Murzin daje jednostavan odgovor.
U besedi za nedelju treće sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Mojseju, Muhamedu i prirodi kao osloncima koje mnogi prihvataju, ali ih stavlja pred potpuno drugačiji sud.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.
Nakon požara koji je progutao unutrašnjost doma i pričinio veliku materijalnu štetu, vatrogasci su među gareži i urušenim stvarima pronašli potpuno očuvanu ikonu, dok je brza intervencija sprečila tragediju i omogućila da svi izađu bez povreda.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Od Biblije i Talmuda do kabale i hrišćanske tradicije, izvori nude različita tumačenja: od Božijeg sluge i nebeskog protivnika do simbola unutrašnjeg nagona i sile tame koja oblikuje razumevanje dobra i zla.
Nakon požara koji je progutao unutrašnjost doma i pričinio veliku materijalnu štetu, vatrogasci su među gareži i urušenim stvarima pronašli potpuno očuvanu ikonu, dok je brza intervencija sprečila tragediju i omogućila da svi izađu bez povreda.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.