Iguman manastira Podmaine, jedan od najvećih pravoslavnih misionara današnjice, otkriva duhovnu pozadinu napretka tehnologije, povezujući nastanak veštačke inteligencije sa drevnim padom jednog od najviših anđela, upozoravajući na opasnosti demonskog upliva kroz moderne naučne progrese.
U svetlu sve češćih rasprava o veštačkoj inteligenciji, jedan glas iz pravoslavnog sveta donosi duboko teološko promišljanje o njenom pravom poreklu. Arhimandrit Rafailo Boljević, iguman Manastira Podmaine, u svojim nadahnutim besedama nudi perspektivu koja nadilazi savremeni naučni diskurs, vraćajući nas unazad kroz istoriju i duhovne događaje koji su, prema njegovim rečima, zapravo zasnovali temelj ove tehnologije.
Otac Rafailo ističe:
- Veštačka inteligencija nije nastala danas. Njen koren je još u padu jednog od prvoanđela. On je samoga sebe veštački učinio inteligentnim. To je intervencija: gordom promišlju, grehom i padom prvoanđela nastaje začetak veštačke inteligencije. Tehnološki napredak, on sad dozvoljava, kako je otac Serafim Rouz proročkim duhom davno najavio, da će nauka i taj tehnički progres maniakalnih razmera postati provodljiv za demonske energije.
Reči oca Rafaila bude duboke misli o duhovnoj dimenziji veštačke inteligencije, čija pojava, prema ocima Crkve, nije samo plod ljudske kreativnosti, već rezultat drevnih duhovnih procesa. Otac Rafailo nas podseća na mudrost Svetog Serafima Rouza, koji je još sredinom 20. veka slutio da će tehnološki progres otvoriti vrata energijama koje nisu u saglasju sa Božijom voljom.
Promišljanje arhimandrita Rafaila ukazuje na potrebu duhovnog opreza. Kroz prizmu pravoslavnog učenja, veštačka inteligencija ne predstavlja neutralni alat, već sredstvo kroz koje se odražava duhovna borba dobra i zla. Na nama ostaje da se, vođeni Hristovom svetlošću, trudimo da u svakom napretku prepoznamo Božiju promisao i izbegnemo opasnosti gordosti koja je jednom već oborila najmoćnijeg među anđelima.
U besedi za ponedeljak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički jasno povlači granicu između spoljašnje pobožnosti i unutrašnjeg preobražaja koji menja srce, misao i čitav pravac čovekovog života.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Januarija i druge s njim po starom i Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blaženog Julijana, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Dok hiljade mladih bezglavo jure za muzičkim senzacijama i spektaklima, iguman manastira Podmaine upozorava da iza tih globalnih manifestacija stoje otvorene demonske poruke.
Kada život krene nizbrdo, a srce zavapi: „Zašto baš meni?“, možda nije reč o kazni, već o tajanstvenom duhovnom nasleđu koje se nevidljivo prenosi kroz pokolenja.
U besedi za ponedeljak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički jasno povlači granicu između spoljašnje pobožnosti i unutrašnjeg preobražaja koji menja srce, misao i čitav pravac čovekovog života.
Fotografije građanske ceremonije sklapanja istopolnog partnerstva ispred pravoslavne svetinje otvorila je pitanja o statusu manastira, njegovoj komercijalnoj upotrebi i odnosu verske tradicije i turističkog biznisa na Kipru.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Bakina sveska otkriva recept koji se priprema za manje od sat vremena, savršen za nedeljna okupljanja i neočekivane goste koji dolaze baš kada kuća najlepše miriše.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.