OVE LJUDE ĐAVO NAJVIŠE NAPADA! Sveti Jovan Zlatousti kaže da ih samo jedna stvar razlikuje od ostalih
Đavo ne može stvoriti ništa novo, ali može iskriviti dobro koje je Bog stvorio.
Iguman manastira Podmaine, jedan od najvećih pravoslavnih misionara današnjice, otkriva duhovnu pozadinu napretka tehnologije, povezujući nastanak veštačke inteligencije sa drevnim padom jednog od najviših anđela, upozoravajući na opasnosti demonskog upliva kroz moderne naučne progrese.
U svetlu sve češćih rasprava o veštačkoj inteligenciji, jedan glas iz pravoslavnog sveta donosi duboko teološko promišljanje o njenom pravom poreklu. Arhimandrit Rafailo Boljević, iguman Manastira Podmaine, u svojim nadahnutim besedama nudi perspektivu koja nadilazi savremeni naučni diskurs, vraćajući nas unazad kroz istoriju i duhovne događaje koji su, prema njegovim rečima, zapravo zasnovali temelj ove tehnologije.
Otac Rafailo ističe:
- Veštačka inteligencija nije nastala danas. Njen koren je još u padu jednog od prvoanđela. On je samoga sebe veštački učinio inteligentnim. To je intervencija: gordom promišlju, grehom i padom prvoanđela nastaje začetak veštačke inteligencije. Tehnološki napredak, on sad dozvoljava, kako je otac Serafim Rouz proročkim duhom davno najavio, da će nauka i taj tehnički progres maniakalnih razmera postati provodljiv za demonske energije.
Reči oca Rafaila bude duboke misli o duhovnoj dimenziji veštačke inteligencije, čija pojava, prema ocima Crkve, nije samo plod ljudske kreativnosti, već rezultat drevnih duhovnih procesa. Otac Rafailo nas podseća na mudrost Svetog Serafima Rouza, koji je još sredinom 20. veka slutio da će tehnološki progres otvoriti vrata energijama koje nisu u saglasju sa Božijom voljom.
Promišljanje arhimandrita Rafaila ukazuje na potrebu duhovnog opreza. Kroz prizmu pravoslavnog učenja, veštačka inteligencija ne predstavlja neutralni alat, već sredstvo kroz koje se odražava duhovna borba dobra i zla. Na nama ostaje da se, vođeni Hristovom svetlošću, trudimo da u svakom napretku prepoznamo Božiju promisao i izbegnemo opasnosti gordosti koja je jednom već oborila najmoćnijeg među anđelima.

Prema pravoslavnom učenju, dom nije samo mesto stanovanja već i duhovni prostor koji može postati svetilište, ali i meta nevidljivih, nečistih sila.
Dok hiljade mladih bezglavo jure za muzičkim senzacijama i spektaklima, iguman manastira Podmaine upozorava da iza tih globalnih manifestacija stoje otvorene demonske poruke.
Kada život krene nizbrdo, a srce zavapi: „Zašto baš meni?“, možda nije reč o kazni, već o tajanstvenom duhovnom nasleđu koje se nevidljivo prenosi kroz pokolenja.
Po tim prvim pomislima će se odvijati i umna aktivnost tog dana, kaže otac Rafailo.
Đavo ne može stvoriti ništa novo, ali može iskriviti dobro koje je Bog stvorio.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 22. Ponedeljak po Duhovima govori o snazi koja nadilazi vreme i prostor, i o jeziku koji prenosi ljubav, radost i unutrašnju svetlost.
Pouke omiljenog patrijarha srpskog nisu bile uputstva, već životni primer – tiha istina koja nas i danas podseća da vera ne živi u propovedi, već u svakodnevnom hodu i ličnom svedočanstvu.
Od duhovnog preobražaja Ljiljane Habjanović Đurović i nevidljivih znakova za Lenu Kovačević, do blagoslova patrijarha Pavla nad Novakom Đokovićem – priče o veri, nadi i neizrecivim Božijim darovima koji osvetljavaju svaki korak kroz život.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Pouke omiljenog patrijarha srpskog nisu bile uputstva, već životni primer – tiha istina koja nas i danas podseća da vera ne živi u propovedi, već u svakodnevnom hodu i ličnom svedočanstvu.
Još od prvih hrišćanskih vekova, večernje označava tihu i svečanu pripremu duše za novi liturgijski dan.
Decenija svešteničke službe na Kosovu i Metohiji kroz život sveštenika koji je sa porodicom čuvao hram i svetinju u teškim uslovima.