NEMA MLEKA, A IMA SAVRŠEN UKUS: Napravite domaći sir po receptu iz "Pravoslavnog posnog kuvara"
Ovaj predlog iz posne kuhinje pokazuje da od prirodnih sastojaka može nastati hranljiv obrok, prilagođen danima posta na vodi.
U svojoj knjizi za 12. utorak po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik ističe suštinsku razliku između Hristovog učenja i reči književnika. Gospod nije govorio tonom naredbe, već snagom koja je prodirala u duše i srca, vezujući ljudske savesti i usmeravajući ih ka istini.
Gospod je govorio u kapernaumskoj sinagogi i svi su se divili njegovom učenju: Jer ih učaše kao onaj koji vlast ima a ne kao književnici (Mk.1,22). Ta vlast nije u naredbenom tonu, nego u sili uticaja na duše i srca.
Njegova reč je ulazila unutra i vezivala ljudske savesti, ukazujući im da je sve onako kako govori. Takva je uvek reč koja je proniknuta Božanskom silom, reč od Duha ili pomazana reč. Takva je ona bila i kod svetih apostola, i posle njih, kod svih uticajnih učitelja koji nisu govorili od učenosti, nego od saopštavanja Duha.
To je dar Božiji koji se stekao ne toliko trudom u ispitivanju istine, koliko srcem i životom u istini. Tu reč postaje proniknuta ubedljivošću, budući da prelazi od srca ka srcu. Tu se nalazi vlast reči nad dušama.
Književnicima koji govore i pišu o onome što su naučili, ne daje se takva sila, budući da govore iz glave i u glave presipaju svoje umotvorine. Međutim, nije život u glavi, nego samo vrh njegov. Život je u srcu. Samo ono što iz srca izlazi može uticati na tok života.
Jedan od najdubljih pravoslavnih mislilaca, u svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“ daje odgovor na pitanje kako živeti u svetu punom nepravde, mržnje i zlobe – i ostati miran, pa čak i srećan.
Šta znači gledati čistim očima i zašto ruski svetitelj poručuje da „pogled nije greh, ako srce ostane čisto“? Duboko i lekovito tumačenje Gospodnjih reči iz Jevanđelja po Mateju, za četvrtak prve nedelje po Duhovima.
Snažna poruka ruskog sveca za sredu prve nedelje po Duhovima otkriva da samo istinsko sjedinjenje vere, srca i dela vodi ka spasenju – a ne puko znanje ili spoljašnja ispravnost.
U utorak prve nedelje po Duhovima ruski svetitelj u svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“ otkriva duhovni zakon koji važi za svakog hrišćanina – zašto posle svetlosti dolaze tame i kako da ih duhovno prepoznamo.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Probajte kašu od heljde po receptu iz Hilandara, pročitajte Molitvu po završetku rada i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Maksima Ispovednika.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Srpski patrijarh poručio da njen rad predstavlja primer istrajnosti, dok je odlikovana sudija istakla da bi, kada bi ponovo birala, učinila isto.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.