ISCELILI DEČAKU OKO, IDOLSKI HRAM PRETVORILI U CRKVU, PA BAČENI U BUNAR: Sutra slavimo Svete mučenike Flora i Lavra
Ova dvojica revnosnih hrišćana bili su kamenoresci i živeli su u Iliriji, gde su svojim životom i delima svedočili veru u Boga.
Pokajanje, prema učenju velikih duhovnika 20. veka, nije samo duhovna obaveza već i put ka oslobođenju duše i vraćanju unutrašnjeg mira.
Ispovest je jedan od najdubljih i najvažnijih duhovnih činova u životu pravoslavnog hrišćanina. Prema učenju svetih otaca, ispovest nije samo pokajanje za grehe, već put povratka Bogu, vraćanje unutrašnjeg mira i primanje Božje blagodati.
Sveti Nektarije Eginski naglašavao je da je ispovest neophodna jer je ona Božja zapovest, ali i sredstvo koje vraća mir između čoveka i Njega, i duhovno koristi verniku. Govorio je da je ispovest iskreno, dobrovoljno priznanje grehova, bez zadrške i stida, već sa skrušenošću i poniznošću srca. Za istinsko pokajanje, ispovest mora biti iskrena i otvorena.
Ispovest bez stida pokazuje odlučnost da se ostavi greh, dok osećanje srama ukazuje na odsustvo hrabrosti. Upravo u tom trenutku ispovesti, kako je govorio Sveti Pajsije Svetogorac, čovek otvara svoje srce i dozvoljava Božjoj blagodati da ga ispuni, što vodi ka unutrašnjem oslobođenju i miru.
Prema učenju Svetog Nektarija, ispovest treba da bude praćena postom i molitvom, koji su neophodni za pripremu duše za taj sveti čin. Ispovest nije puki čin nabrajanja grehova, već duboko duhovno isceljenje koje donosi Božji mir u život čoveka.
Sveti Pajsije Svetogorac objašnjavao je da se čovek oslobađa tereta kroz ispovest, jer sve dok ne iznese svoje grehe pred duhovnika, duša mu ostaje pod teretom krivice i tuge. Ovaj svetogorac upozoravao je da radost ili pozitivni događaji mogu privremeno prikriti osećaj krivice za greh, ali on nastavlja da deluje duboko u duši sve dok se ne iznese na ispovesti.
Kako je starac Pajsije govorio: „Da bismo osetili istinski mir, moramo izbaciti teret iz sebe kroz ispovest.“ Ovaj stav svetih otaca osvetljava njihovu duboku svest o isceliteljskoj moći ispovesti. Oni naglašavaju da je ispovest put ka istinskom miru i da bez nje duša ostaje u nemiru i bolu. Kako je rekao Sveti Pajsije: „Psihijatrijske bolnice bi bile prazne kada bi hrišćani ispovedali pravoslavno.“
Takođe, Sveti Maksim Ispovednik uči da ispovest ima dva cilja: prvi je da zahvalimo Bogu za dobra koja nam je darovao, a drugi je ispitivanje i preispitivanje onih loših dela koja smo počinili. Oba ova pristupa vode ka smirenju. Onaj koji zahvaljuje za dobra dela oseća se nedostojnim, a onaj koji se kaje za loša dela moli za oproštaj i Božju milost.
Ispovest, prema svetim ocima, nije samo obaveza, već je ona istinski put ka duhovnom oslobođenju, povratak Bogu i sredstvo kojim se duša očisti i oslobodi tereta greha. Kao što je Sveti Porfirije govorio, važno je ne samo izgovarati reči, već i tiho slati svoju ljubav i molitvu za one koji se ispovedaju. To pokazuje dubinu ljubavi i brige koju duhovnik oseća prema svojoj pastvi.
U zaključku, ispovest je mnogo više od verske formalnosti. Ona je put ka obnavljanju veze sa Bogom, način da se oseti duhovni mir i radost koji dolaze sa Božjom blagodati. Bez nje, duša ostaje u haosu i nemiru, udaljena od Boga i zarobljena u bolu i tugi. Sveti oci nas uče da je ispovest neizostavni deo duhovnog života i put ka spasenju.



Uz molitvu, post, pokajanje i nesebičnu ljubav prema bližnjima, priprema za rođenje Hristovo postaje vreme duhovnog preobraženja i obnove vere. Otkrijte kako vam saveti duhovnih autoriteta mogu pomoći da ovaj dan dočekate sa radošću i mirom u srcu.
Da li pokajanje traje godinama, mesecima ili je potrebno samo nekoliko dana? Oslanjajući se na reči Prepodobnog Sisoja Velikog, upokojeni monah manastira Bošnjane i veliki duhovnik otkriva koliko je zapravo potrebno za očišćenje duše i šta je ključ pravog pokajanja u pravoslavlju.
Da bi naša ispovest bila ugodna Bogu, ona mora biti iskrena, istinita, bez preuveličavanja, prožeta smirenjem. Otac Nektarije u svojoj knjizi “Pokajanje i ispovest - Povratak čoveka Bogu” objašnjava šta treba imati na umu pre nego što primimo Svetu tajnu pokajanja.
Mi ljudi često zaboravljamo da nam je smrt bliža od kragne, upozorava otac Goran.
Pravoslavna vera uči da je pokajanje put povratka Bogu i da čovek ne treba da veruje da je njegov greh veći od Božje milosti.
Kaže da danas oko nas kruže razne prefinjene jeresi i sablažnjavaju mnoge ljude, govoreći da su duše paisivne, da spavaju, da pored svoga tela čekaju i i svoje vaskrsnće i slične otrovne i zlobne bogoboračke reči, ali da to nije tačno.
U besedi za 13. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički govori o skrivenim okovima greha i o sili Hrista koja oslobađa i iz najdubljeg mraka – jačoj od smrti i ada.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Pravoslavna vera uči da je pokajanje put povratka Bogu i da čovek ne treba da veruje da je njegov greh veći od Božje milosti.
Mnogi ljudi dolazili su mu tražeći pomoć, a svetac je svoju slavu pripisivao Bogu, a ne sebi.
Predanje o ovoj ikoni vezano je za kneza Avgara iz Edese, koji je, teško oboleo od gube, čuo za Hrista i njegova čudesna isceljenja.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
Mnogi posle ovakvog sna počinju da traže skrivene poruke i znakove, ali Crkva savetuje drugačiji odnos prema snovima i upućuje nas na ono što zaista možemo učiniti za svoje preminule bližnje.
Recept iz domaće kuhinje donosi jednostavnu poslasticu od nekoliko sastojaka, sa vazdušastim slojevima i bogatim čokoladnim punjenjem koje će obradovati i najmlađe i odrasle.