Pokajanje, prema učenju velikih duhovnika 20. veka, nije samo duhovna obaveza već i put ka oslobođenju duše i vraćanju unutrašnjeg mira.
Ispovest je jedan od najdubljih i najvažnijih duhovnih činova u životu pravoslavnog hrišćanina. Prema učenju svetih otaca, ispovest nije samo pokajanje za grehe, već put povratka Bogu, vraćanje unutrašnjeg mira i primanje Božje blagodati.
Sveti Nektarije Eginski naglašavao je da je ispovest neophodna jer je ona Božja zapovest, ali i sredstvo koje vraća mir između čoveka i Njega, i duhovno koristi verniku. Govorio je da je ispovest iskreno, dobrovoljno priznanje grehova, bez zadrške i stida, već sa skrušenošću i poniznošću srca. Za istinsko pokajanje, ispovest mora biti iskrena i otvorena.
Wikimedia/Public domain
Sbeti Nektarije Eginski
Ispovest bez stida pokazuje odlučnost da se ostavi greh, dok osećanje srama ukazuje na odsustvo hrabrosti. Upravo u tom trenutku ispovesti, kako je govorio Sveti Pajsije Svetogorac, čovek otvara svoje srce i dozvoljava Božjoj blagodati da ga ispuni, što vodi ka unutrašnjem oslobođenju i miru.
Prema učenju Svetog Nektarija, ispovest treba da bude praćena postom i molitvom, koji su neophodni za pripremu duše za taj sveti čin. Ispovest nije puki čin nabrajanja grehova, već duboko duhovno isceljenje koje donosi Božji mir u život čoveka.
Printscreen/YouTube
Sveti otac Pajsije sa svetogorskim monasima
Sveti Pajsije Svetogorac objašnjavao je da se čovek oslobađa tereta kroz ispovest, jer sve dok ne iznese svoje grehe pred duhovnika, duša mu ostaje pod teretom krivice i tuge. Ovaj svetogorac upozoravao je da radost ili pozitivni događaji mogu privremeno prikriti osećaj krivice za greh, ali on nastavlja da deluje duboko u duši sve dok se ne iznese na ispovesti.
Kako je starac Pajsije govorio: „Da bismo osetili istinski mir, moramo izbaciti teret iz sebe kroz ispovest.“ Ovaj stav svetih otaca osvetljava njihovu duboku svest o isceliteljskoj moći ispovesti. Oni naglašavaju da je ispovest put ka istinskom miru i da bez nje duša ostaje u nemiru i bolu. Kako je rekao Sveti Pajsije: „Psihijatrijske bolnice bi bile prazne kada bi hrišćani ispovedali pravoslavno.“
Takođe, Sveti Maksim Ispovednik uči da ispovest ima dva cilja: prvi je da zahvalimo Bogu za dobra koja nam je darovao, a drugi je ispitivanje i preispitivanje onih loših dela koja smo počinili. Oba ova pristupa vode ka smirenju. Onaj koji zahvaljuje za dobra dela oseća se nedostojnim, a onaj koji se kaje za loša dela moli za oproštaj i Božju milost.
Shutterstock
Ispovest je mnogo više od verske formalnosti
Ispovest, prema svetim ocima, nije samo obaveza, već je ona istinski put ka duhovnom oslobođenju, povratak Bogu i sredstvo kojim se duša očisti i oslobodi tereta greha. Kao što je Sveti Porfirije govorio, važno je ne samo izgovarati reči, već i tiho slati svoju ljubav i molitvu za one koji se ispovedaju. To pokazuje dubinu ljubavi i brige koju duhovnik oseća prema svojoj pastvi.
U zaključku, ispovest je mnogo više od verske formalnosti. Ona je put ka obnavljanju veze sa Bogom, način da se oseti duhovni mir i radost koji dolaze sa Božjom blagodati. Bez nje, duša ostaje u haosu i nemiru, udaljena od Boga i zarobljena u bolu i tugi. Sveti oci nas uče da je ispovest neizostavni deo duhovnog života i put ka spasenju.
Reči poglavara Srpske pravoslavne crkve o praštanju, mržnji, narodu i Božiću pretvorile su svečanu akademiju u Banjaluci u trenutak ozbiljnog preispitivanja i retko viđene sabranosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Uz molitvu, post, pokajanje i nesebičnu ljubav prema bližnjima, priprema za rođenje Hristovo postaje vreme duhovnog preobraženja i obnove vere. Otkrijte kako vam saveti duhovnih autoriteta mogu pomoći da ovaj dan dočekate sa radošću i mirom u srcu.
Da li pokajanje traje godinama, mesecima ili je potrebno samo nekoliko dana? Oslanjajući se na reči Prepodobnog Sisoja Velikog, upokojeni monah manastira Bošnjane i veliki duhovnik otkriva koliko je zapravo potrebno za očišćenje duše i šta je ključ pravog pokajanja u pravoslavlju.
Da bi naša ispovest bila ugodna Bogu, ona mora biti iskrena, istinita, bez preuveličavanja, prožeta smirenjem. Otac Nektarije u svojoj knjizi “Pokajanje i ispovest - Povratak čoveka Bogu” objašnjava šta treba imati na umu pre nego što primimo Svetu tajnu pokajanja.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej Andrej Tkačov objašnjava šta činiti kada pokajanje postaje teret, a želja za svetošću sudara se sa našim slabostima.
Dirljiva priča o Roniju Lokvudu, beskućniku koji je postao član jedne porodice i o decenijama ljubavi, podrške i nesebične posvećenosti koja je zauvek oblikovala njihove živote.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, za praznik Sabor Presvete Bogorodice, ukazuje se koliko jednostavnost i predanost mogu biti istinska veličina pred Bogom.
Pravoslavni vernici danas slave Drugi dan praznika Rođenja Gospoda Isusa Hrista i Sabor Presvete Bogorodice po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Drugi dan Bogojavljenja. Katolici proslavljaju Gospu od brze pomoći, a Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.