JEDAN SIN JOJ JE BIO PRAVOSLAVAC, DRUGI MUSLIMAN: Zbog onog što je Ružica uradila, ovoj ženi su podigli spomenik
Jedan od sinova Ružice Pejović, koji se zvao Risto, kao mladić je prešao da živi kod imućnije muslimanske porodice Poturak.
Da bi naša ispovest bila ugodna Bogu, ona mora biti iskrena, istinita, bez preuveličavanja, prožeta smirenjem. Otac Nektarije u svojoj knjizi “Pokajanje i ispovest - Povratak čoveka Bogu” objašnjava šta treba imati na umu pre nego što primimo Svetu tajnu pokajanja.
Ispovest je jedna od svetih tajni koja nas povezuje s Bogom, omogućavajući nam da očistimo dušu i obnovimo duhovni mir. Međutim, da bi ispovest bila istinski delotvorna, potrebno je pridržavati se određenih načela i pravila, kako bi čin pokajanja bio iskren. Vođeni učenjima arhimandrita Nektarija Antonopulosa, iz njegove knjige “Pokajanje i ispovest - Povratak čoveka Bogu”, osvetljavamo pravu suštinu i način pravilnog ispovedanja.
Bez iskrivljavanja istine i prebacivanja krivice
Jedan od ključnih saveta arhimandrita Nektarija je da ispovest treba biti lična i direktna. Ne treba tražiti od sveštenika da nas pita za nešto, jer ispovest nije saslušanje, a sveštenik ne može znati šta mi krijemo u duši. Naš zadatak je da sami otkrijemo svoje grehe, bez prebacivanja odgovornosti na druge. Kako arhimandrit Nektarije piše, "Neki imaju običaj da umesto svojih ispovedaju tuđe grehe. Naravno, mnogo je lakše govoriti o tuđim gresima i kriviti druge da su uzrok našeg pada." U ispovesti, krivica treba da bude prepoznata i priznata kao naša sopstvena, bez uplitanja drugih.
Konkretno i sažeto
Ispovest treba da bude jasna i konkretna, bez dugačkih priča. Arhimandrit Nektarije naglašava: “Neki od nas ispovedaju svoje grehe kao da pričaju priču o nekakvom trećem licu, bez skrušenosti i pokajanja. Takva ispovest, bez osećanja pokajanja, ni po čemu se ne razlikuje od običnog razgovora. Da bismo se istinski pokajali, moramo se prisetiti konkretnih grehova i njih izložiti pred Bogom, bez upotrebe opštih fraza kao što su “veoma sam grešan” ili “u svim gresima sam grešan”.
Bez hvalisanja dobrim delima
Jedan od značajnih delova ispovesti jeste izbegavanje pričanja o sopstvenim dobrim delima i nepostojećim vrlinama. Isus Hristos kaže: “Kada izvršite sve ono što vam je zapoveđeno, govorite: Mi smo nepotrebne sluge, jer smo učinili što smo dužni učiniti.” Arhimandrit Nektarije podseća da "skoro sve je prikriveno skrivenim egoizmom, uživanjem u samome sebi, licemerjem." Na ispovesti treba priznati da čak i naša dobra dela često imaju skrivene motive, i da je važno prepoznati te motive kako bi naša dela ubuduće bila čistija.
Verovanje u oproštaj
Ponovno ispovedanje grehova koje smo već priznali je, kako arhimandrit Nektarije ističe, ispoljavanje neverja, jer na taj način dovodimo u sumnju izvršenje Svete Tajne. Istinska vera podrazumeva verovanje u Božje oproštenje i milost, bez ponovnog vraćanja na grehe koji su već ispoveđeni i oprošteni.
Potpuna iskrenost
I na kraju, ništa ne sme ostati sakriveno. Svaki greh mora biti priznat, jer "obmanjujući sveštenika, mi zapravo obmanjujemo Boga, ali sveznajućeg Gospoda nemoguće je obmanuti." Ispovest je trenutak istine pred Bogom, prilika da se pokajemo i zatražimo oproštaj, i stoga mora biti potpuno iskrena i otvorena.
Učenjem arhimandrita Nektarija Antonopulosa, kroz ove savete, možemo razumeti suštinu istinske ispovesti i pokajanja, i skoristiti ovaj sveti čin za naš duhovni rast i povratak Bogu.
Da li pokajanje traje godinama, mesecima ili je potrebno samo nekoliko dana? Oslanjajući se na reči Prepodobnog Sisoja Velikog, upokojeni monah manastira Bošnjane i veliki duhovnik otkriva koliko je zapravo potrebno za očišćenje duše i šta je ključ pravog pokajanja u pravoslavlju.
Pravednicima se nevolje daju da još više uznapreduju, a grešnicima se nevolje daju radi očišćenja. Greh se ne čisti bez nevolje.
Mnogi vernici pokušavaju da klasifikuju grehove, ali starešina Crkve Svete Trojice na Rumiji ukazuje na to da takvo razmišljanje vodi u opasnost i objašnjava zašto je istinsko pokajanje jedini put ka unutrašnjoj čistoti i Božjem prisustvu u nama.
U svetu preplavljenom samoljubljem, teološkinja Andrea Kereš ističe važnost ispovesti kao puta ka duhovnom rastu. Njen priručnik "Tri koraka do ispovesti" pomaže vernicima da prepoznaju svoje grehe, suoče se sa svojim nesavršenostima i izgrade dublji, iskreniji odnos sa Bogom.
Jedan od sinova Ružice Pejović, koji se zvao Risto, kao mladić je prešao da živi kod imućnije muslimanske porodice Poturak.
U svetu prepunom konflikata i bola, beseda vladike Nikolaja Velimirovića donosi nam lekciju o istinskoj snazi – kako ne uzvratiti istom merom, već prepustiti pravdu Bogu i sačuvati mir u duši.
Postoji razlog zašto ova molitva odzvanja vekovima u srcima vernika i zašto je nazvana „molitvom nad molitvama” – otkrivamo njeno pravo značenje, skrivene dubine i zašto bez nje nijedan dan nije potpun.
U vremenima krize i straha reči svetih otaca bude nadu i hrabrost – otkrivamo šta su vekovima unapred govorili o ratu, gladi, obmanama i danima kada će vera biti jedino utočište.
Jedan od sinova Ružice Pejović, koji se zvao Risto, kao mladić je prešao da živi kod imućnije muslimanske porodice Poturak.
Na platformi Iks objavio je video-snimak hapšenja, na kojem se vidi kako je karikaturista uhapšen sa rukama vezanim lisicama iza leđa.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
Protojerej Željko Marković, starešina crkve Lazarice, objasnio je važnost reči Molitve Gospodnje.
Molitva je i način da se nosimo sa teškoćama, pronađemo mir i duhovno sazrevamo.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.