Da bi naša ispovest bila ugodna Bogu, ona mora biti iskrena, istinita, bez preuveličavanja, prožeta smirenjem. Otac Nektarije u svojoj knjizi “Pokajanje i ispovest - Povratak čoveka Bogu” objašnjava šta treba imati na umu pre nego što primimo Svetu tajnu pokajanja.
Ispovest je jedna od svetih tajni koja nas povezuje s Bogom, omogućavajući nam da očistimo dušu i obnovimo duhovni mir. Međutim, da bi ispovest bila istinski delotvorna, potrebno je pridržavati se određenih načela i pravila, kako bi čin pokajanja bio iskren. Vođeni učenjima arhimandrita Nektarija Antonopulosa, iz njegove knjige “Pokajanje i ispovest - Povratak čoveka Bogu”, osvetljavamo pravu suštinu i način pravilnog ispovedanja.
Jedan od ključnih saveta arhimandrita Nektarija je da ispovest treba biti lična i direktna. Ne treba tražiti od sveštenika da nas pita za nešto, jer ispovest nije saslušanje, a sveštenik ne može znati šta mi krijemo u duši. Naš zadatak je da sami otkrijemo svoje grehe, bez prebacivanja odgovornosti na druge. Kako arhimandrit Nektarije piše, "Neki imaju običaj da umesto svojih ispovedaju tuđe grehe. Naravno, mnogo je lakše govoriti o tuđim gresima i kriviti druge da su uzrok našeg pada." U ispovesti, krivica treba da bude prepoznata i priznata kao naša sopstvena, bez uplitanja drugih.
Konkretno i sažeto
Ispovest treba da bude jasna i konkretna, bez dugačkih priča. Arhimandrit Nektarije naglašava: “Neki od nas ispovedaju svoje grehe kao da pričaju priču o nekakvom trećem licu, bez skrušenosti i pokajanja. Takva ispovest, bez osećanja pokajanja, ni po čemu se ne razlikuje od običnog razgovora. Da bismo se istinski pokajali, moramo se prisetiti konkretnih grehova i njih izložiti pred Bogom, bez upotrebe opštih fraza kao što su “veoma sam grešan” ili “u svim gresima sam grešan”.
Bez hvalisanja dobrim delima
Jedan od značajnih delova ispovesti jeste izbegavanje pričanja o sopstvenim dobrim delima i nepostojećim vrlinama. Isus Hristos kaže: “Kada izvršite sve ono što vam je zapoveđeno, govorite: Mi smo nepotrebne sluge, jer smo učinili što smo dužni učiniti.” Arhimandrit Nektarije podseća da "skoro sve je prikriveno skrivenim egoizmom, uživanjem u samome sebi, licemerjem." Na ispovesti treba priznati da čak i naša dobra dela često imaju skrivene motive, i da je važno prepoznati te motive kako bi naša dela ubuduće bila čistija.
youtube/printscreen/ΝΙΚΟΣ ΠΙΣΤΕΥΟΣ
Otac Nektarije
Verovanje u oproštaj
Ponovno ispovedanje grehova koje smo već priznali je, kako arhimandrit Nektarije ističe, ispoljavanje neverja, jer na taj način dovodimo u sumnju izvršenje Svete Tajne. Istinska vera podrazumeva verovanje u Božje oproštenje i milost, bez ponovnog vraćanja na grehe koji su već ispoveđeni i oprošteni.
Potpuna iskrenost
I na kraju, ništa ne sme ostati sakriveno. Svaki greh mora biti priznat, jer "obmanjujući sveštenika, mi zapravo obmanjujemo Boga, ali sveznajućeg Gospoda nemoguće je obmanuti." Ispovest je trenutak istine pred Bogom, prilika da se pokajemo i zatražimo oproštaj, i stoga mora biti potpuno iskrena i otvorena.
Učenjem arhimandrita Nektarija Antonopulosa, kroz ove savete, možemo razumeti suštinu istinske ispovesti i pokajanja, i skoristiti ovaj sveti čin za naš duhovni rast i povratak Bogu.
Godinu dana posle masakra koji je potresao Crnu Goru, liturgija i molitveno sećanje u drevnoj svetinji postali su mesto sabranja bola, vere i opomene da se zlo ne prećutkuje.
U besedi za 30. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi u čas kada David ostaje sam pred istinom o sebi, pokazujući da se čovek ne slama zbog pada, već zbog pokušaja da ga opravda.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Ignjatija Bogonosca po starom kalendaru, dok se po novom liturgijski obeležava Sveta Teodota. Katolici proslavljaju Svetog Bazilija Velikog i Svetog Grgura Nazijanskog, a Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Da li pokajanje traje godinama, mesecima ili je potrebno samo nekoliko dana? Oslanjajući se na reči Prepodobnog Sisoja Velikog, upokojeni monah manastira Bošnjane i veliki duhovnik otkriva koliko je zapravo potrebno za očišćenje duše i šta je ključ pravog pokajanja u pravoslavlju.
U besedi za 30. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi u čas kada David ostaje sam pred istinom o sebi, pokazujući da se čovek ne slama zbog pada, već zbog pokušaja da ga opravda.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
U trenucima prelaska iz starog u novo leto Gospodnje, s molitvenikom u rukama, veru, nadu i blagoslov, zakoračajte ka miru, ljubavi prema bližnjima i životu u skladu sa Božjom voljom.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Od Adama do proroka Danila, kroz rodoslov, oganj peći i tiho iščekivanje Mesije otkriva se kako je nada sačuvana u vremenima kada je ljudski život malo vredeo, a vera se prenosila kao upaljena sveća kroz mrak.
Svetitelji podsećaju da početak godine nije pitanje slavlja, već trenutak u kojem se preispituju savest, navike i odnos prema Bogu — jer od toga zavisi kakav će trag ostaviti dani koji dolaze.