Da bi naša ispovest bila ugodna Bogu, ona mora biti iskrena, istinita, bez preuveličavanja, prožeta smirenjem. Otac Nektarije u svojoj knjizi “Pokajanje i ispovest - Povratak čoveka Bogu” objašnjava šta treba imati na umu pre nego što primimo Svetu tajnu pokajanja.
Ispovest je jedna od svetih tajni koja nas povezuje s Bogom, omogućavajući nam da očistimo dušu i obnovimo duhovni mir. Međutim, da bi ispovest bila istinski delotvorna, potrebno je pridržavati se određenih načela i pravila, kako bi čin pokajanja bio iskren. Vođeni učenjima arhimandrita Nektarija Antonopulosa, iz njegove knjige “Pokajanje i ispovest - Povratak čoveka Bogu”, osvetljavamo pravu suštinu i način pravilnog ispovedanja.
Jedan od ključnih saveta arhimandrita Nektarija je da ispovest treba biti lična i direktna. Ne treba tražiti od sveštenika da nas pita za nešto, jer ispovest nije saslušanje, a sveštenik ne može znati šta mi krijemo u duši. Naš zadatak je da sami otkrijemo svoje grehe, bez prebacivanja odgovornosti na druge. Kako arhimandrit Nektarije piše, "Neki imaju običaj da umesto svojih ispovedaju tuđe grehe. Naravno, mnogo je lakše govoriti o tuđim gresima i kriviti druge da su uzrok našeg pada." U ispovesti, krivica treba da bude prepoznata i priznata kao naša sopstvena, bez uplitanja drugih.
Konkretno i sažeto
Ispovest treba da bude jasna i konkretna, bez dugačkih priča. Arhimandrit Nektarije naglašava: “Neki od nas ispovedaju svoje grehe kao da pričaju priču o nekakvom trećem licu, bez skrušenosti i pokajanja. Takva ispovest, bez osećanja pokajanja, ni po čemu se ne razlikuje od običnog razgovora. Da bismo se istinski pokajali, moramo se prisetiti konkretnih grehova i njih izložiti pred Bogom, bez upotrebe opštih fraza kao što su “veoma sam grešan” ili “u svim gresima sam grešan”.
Bez hvalisanja dobrim delima
Jedan od značajnih delova ispovesti jeste izbegavanje pričanja o sopstvenim dobrim delima i nepostojećim vrlinama. Isus Hristos kaže: “Kada izvršite sve ono što vam je zapoveđeno, govorite: Mi smo nepotrebne sluge, jer smo učinili što smo dužni učiniti.” Arhimandrit Nektarije podseća da "skoro sve je prikriveno skrivenim egoizmom, uživanjem u samome sebi, licemerjem." Na ispovesti treba priznati da čak i naša dobra dela često imaju skrivene motive, i da je važno prepoznati te motive kako bi naša dela ubuduće bila čistija.
youtube/printscreen/ΝΙΚΟΣ ΠΙΣΤΕΥΟΣ
Otac Nektarije
Verovanje u oproštaj
Ponovno ispovedanje grehova koje smo već priznali je, kako arhimandrit Nektarije ističe, ispoljavanje neverja, jer na taj način dovodimo u sumnju izvršenje Svete Tajne. Istinska vera podrazumeva verovanje u Božje oproštenje i milost, bez ponovnog vraćanja na grehe koji su već ispoveđeni i oprošteni.
Potpuna iskrenost
I na kraju, ništa ne sme ostati sakriveno. Svaki greh mora biti priznat, jer "obmanjujući sveštenika, mi zapravo obmanjujemo Boga, ali sveznajućeg Gospoda nemoguće je obmanuti." Ispovest je trenutak istine pred Bogom, prilika da se pokajemo i zatražimo oproštaj, i stoga mora biti potpuno iskrena i otvorena.
Učenjem arhimandrita Nektarija Antonopulosa, kroz ove savete, možemo razumeti suštinu istinske ispovesti i pokajanja, i skoristiti ovaj sveti čin za naš duhovni rast i povratak Bogu.
Od jednostavnih namirnica nastaje brzo i zasitno jelo koje ne traži iskustvo, a idealno je za porodični obrok kada treba nešto toplo, pouzdano i lako za pripremu.
Više od sedam vekova traje sećanje na povratak prvog srpskog arhiepiskopa u Mileševu, događaj koji je postao simbol duhovnog jedinstva i istorijskog pamćenja srpskog naroda.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Svetitelj objašnjava zašto se čovek i nakon izgovorenog praštanja vraća u vrtlog samoprekora i kako se iz tog začaranog kruga izlazi ka miru koji ne traži novo suđenje sebi.
U besedi za utorak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ista Božja reč u jednom čoveku budi mir i utehu, a u drugom nemir i otpor, otkrivajući da odgovor ne zavisi od reči, već od onoga ko je sluša.
U trenucima kada problemi deluju nepomirljivo, pouka svetogorskog starca pokazuje da se izlaz ne nalazi u sili, već u smirenju i unutrašnjoj postojanosti koja menja ishod.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U besedi za utorak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ista Božja reč u jednom čoveku budi mir i utehu, a u drugom nemir i otpor, otkrivajući da odgovor ne zavisi od reči, već od onoga ko je sluša.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog pravednog Jova po starom i Svetog mučenika Patrikija po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog pape Celestina V, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U trenucima kada problemi deluju nepomirljivo, pouka svetogorskog starca pokazuje da se izlaz ne nalazi u sili, već u smirenju i unutrašnjoj postojanosti koja menja ishod.