Credit: JOSE ANTONIO PENAS / Sciencephoto / Profimedia
Trećina građana Rusije traži promene u obrazovnom sistemu, dok naučnik Aleksandr Anufrijenko objašnjava da se definicija čoveka kao bio-socijalnog bića, zasnovana na Darvinovoj teoriji, može smatrati nedovoljnom i potencijalno opasnom.
U poslednje vreme, javno mnjenje u Rusiji pokazuje sve veći skepticizam prema Darvinovoj teoriji evolucije, sa skoro trećinom građana koji se zalažu za njeno isključenje iz školskog obrazovnog programa, prema anketi VTsIOM-a. Ova cifra, koja se čini značajnom u okviru dugogodišnjeg istraživanja stavova o ovom pitanju, otvara važno pitanje o obrazovnim vrednostima i duhovnom identitetu ruskog društva.
Kako se čini, negiranje Darvinove teorije nije samo naučno pitanje, već duboko duhovno i filozofsko promišljanje o suštini ljudskog postojanja. Razgovarajući sa pravoslavnim naučnikom, kandidatom pravnih nauka i doktorom filozofije u oblasti obrazovanja, Aleksandrom Anufrijenkom, saznajemo više o ovom fenomenu. Anufrijenko, docent na Katedri za pravne nauke, naglašava da je razumljivost čoveka u velikoj meri povezana sa njegovim razumevanjem vlastitog porekla i smisla postojanja.
Credit: NATURAL HISTORY MUSEUM, LONDON / Sciencephoto / Profimedia
Čarls Darvin
- Nema sumnje da razuman čovek, koji ne poznaje sebe i smisao svog zemaljskog života, ne može se osećati prijatno i biti zaista srećan - kaže Anufrienko, prenosi pravoslavie.ru. Odlazak od svakodnevnog protoka informativnog šuma otvara put ka razumevanju fundamentalnih pitanja postojanja. Anufrijenko dodaje da većina savremenih naučnika priznaje neodvojivost porekla i suštine čoveka od duhovnog sveta, što ukazuje na to da nauka i religija, iako često suprotstavljene, mogu koegzistirati.
U ovoj raspravi neizbežno se susrećemo sa stavom Svetitelja Luke (Vojno-Jasenetskog), koji smatra da je „Darvinizam u suprotnosti sa Biblijom, ali on predstavlja ne nauku, već samo mišljenje naučnika koje je u suprotnosti sa naučno utvrđenim činjenicama“. Ova perspektiva naglašava da, iako Darvinova teorija može imati svoje mesto u naučnom diskursu, ona ne može zameniti duhovno razumevanje čoveka kao besmrtnog bića, stvorenog na Božiju sliku.
Anufrijenko dalje objašnjava da se definicija čoveka kao bio-socijalnog bića, zasnovana na Darvinovoj teoriji, može smatrati nedovoljnom i potencijalno opasnom.
shutterstock.com
Ilustracija Darvinove teorije prikazuje evoluciju čoveka koji je nastao od majmuna
- Takva definicija može dovesti do socijalne degradacije i neprijateljstva, s obzirom na to da bi tada smisao života bio usredsređen na materijalna zadovoljstva - ističe on.
U svetlu ovih argumenata, Anufrijenko predlaže da bi u okviru obrazovanja trebalo uvesti i tradicionalnu definiciju čoveka, koja bi obuhvatila njegov duhovni aspekt.
- Deca bi trebala da imaju priliku da odluče šta im je bliže, i da argumentuju svoj izbor u odgovorima na testovima - zaključuje Anufrijenko.
Na kraju, pitanje isključenja Darvinove teorije iz obrazovanja nije samo pitanje naučne tačnosti, već i duboko etičko i duhovno pitanje koje se tiče identiteta društva. Kako se razvijaju diskusije o ovom važnom pitanju, važno je imati na umu da obrazovanje ne oblikuje samo znanje, već i vrednosti koje će odrediti pravac našeg zajedničkog postojanja, a time i budućnost našeg društva.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Sevastijana po starom kalendaru, a Svetu Melaniju Mlađu po novom. Katolici proslavljaju Svetog papu Silvestera I, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama prema svojim verskim običajima.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
U dokumentu koji su pripremile SAD i Rusija prvi put se na međunarodnom nivou otvara i pitanje statusa kanonske Ukrajinske pravoslavne crkve u okviru budućeg mirovnog dogovora.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Tada episkop, kasnije patrijarh Tihon, stigao je na rub pravoslavnog sveta, a postao most između Istoka i Zapada — osnivao je hramove, okupljao narode i ušao u istoriju Amerike.
Pobožni vernik u snu je dobio uputstvo za prenos moštiju, a prilikom otvaranja groba prisutni su bili svedoci predivnog miomirisa, netruležnog tela i netaknute odeće čak tri decenije posle upokojenja ovog ugodnika Božjeg.
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.