Trećina građana Rusije traži promene u obrazovnom sistemu, dok naučnik Aleksandr Anufrijenko objašnjava da se definicija čoveka kao bio-socijalnog bića, zasnovana na Darvinovoj teoriji, može smatrati nedovoljnom i potencijalno opasnom.
U poslednje vreme, javno mnjenje u Rusiji pokazuje sve veći skepticizam prema Darvinovoj teoriji evolucije, sa skoro trećinom građana koji se zalažu za njeno isključenje iz školskog obrazovnog programa, prema anketi VTsIOM-a. Ova cifra, koja se čini značajnom u okviru dugogodišnjeg istraživanja stavova o ovom pitanju, otvara važno pitanje o obrazovnim vrednostima i duhovnom identitetu ruskog društva.
Kako se čini, negiranje Darvinove teorije nije samo naučno pitanje, već duboko duhovno i filozofsko promišljanje o suštini ljudskog postojanja. Razgovarajući sa pravoslavnim naučnikom, kandidatom pravnih nauka i doktorom filozofije u oblasti obrazovanja, Aleksandrom Anufrijenkom, saznajemo više o ovom fenomenu. Anufrijenko, docent na Katedri za pravne nauke, naglašava da je razumljivost čoveka u velikoj meri povezana sa njegovim razumevanjem vlastitog porekla i smisla postojanja.
Prema predanju, ova svetinja nalazila se u Feodorovskom manastiru grada Gorodca u Nižegorodskoj oblasti, kada ga je 1238. godine spalila vojska Batu-kana, a zatim se „javila“ drugi put, ovoga puta stanovnicima Kostrome.
Izuzetno duhovno nasleđe prvog monaha SPC koji je kročio na tlo SAD potvrđeno je njegovom netruležnošću više od 80 godina nakon upokojenja. Mesto na kojem je podigao prvu srpsku svetinju na američkom kontinentu i dalje je najveće središte Srba u Americi.
Poglavar SPC u duhu hrišćanske ljubavi pruža reči utehe vernicima Ukrajinske pravoslavne crkve, pozivajući na očuvanje vere i jedinstva usred teških izazova koji prete njihovom opstanku.
Heroj vere i otac siročadi ozleđen u novoj nesreći, ali i pored svih nevolja ovaj „živi svetac“ odbija da napusti usvojenu decu i bratiju Bančenskog manastira u Černigovskoj oblasti u Ukrajini, nastavljajući da nosi svoj krst s nepokolebljivom verom i ljubavlju prema Bogu i bližnjima.
Prema Svetom Teofanu, prava snaga dolazi od Gospoda, dok je na nama da budemo prijemnici te duhovne sile. On naglašava važnost skrušenosti i smirenja, kao i prepoznavanje naše zavisnosti od Božje milosti. Strah i trepet u suočavanju sa životnim izazovima trebali bi nas usmeriti ka neprekidnom vapaju za Božjom pomoći. On nas poziva na introspekciju: "Za koga se trudiš?" Ako je odgovor: "Samo za Gospoda," onda si na pravom putu. U suprotnom, tvoji napori mogu biti uzaludni, poput zgrade na pesku. Ova poruka je poziv na istinsku duhovnost koja proizilazi iz duboke povezanosti s Gospodom, čime se otvaramo za plodove života u Hristu.
Praksa koju je Sveti Sava usadio u srpski dom predstavlja svojevrstan nastavak liturgije, neraskidivu vezu između generacija, vere i Hristovog prisustva u svakom domu.
Posle arhijerejske liturgije, mitropolit zvorničko-tuzlanski odlikovao je veliki broj dobrotvora koji su doprineli obnovi ove svetinje, a u besedi pozvao na mir i zajedništvo.
Uz blagoslov mitropolita žičkog završava se oslikavanje veličanstvene svetinje, poznate po čudu – zvonu koje zvoni bez dodira ljudske ruke. Majstori predano oslikavaju zidove svetinje, dok svaki novi potez kista donosi delić Carstva Nebeskog na zemlju.
Molitveni skup u manastiru okuplja hiljade vernika koji traže utehu i isceljenje. Tradicija čudotvornih događaja u ovom svetom mestu traje već više od jednog veka.
Drevne mudrosti ugodnika Božjih o ljubavi, oproštaju, molitvi i zajedništvu osvetljavaju put ka sreći i harmoniji u svakom domu. Kroz ove večne poruke možemo pronaći rešenje za mnoge izazove koji se pojavljuju u porodičnim odnosima.
Presveta Bogorodica mi je rekla da će se ispuniti sve što je zapisano u Svetom pismu. Dolazi treći svetski rat, 3/4 čovečanstva će biti uništeno, samo 1/4 ćovečanstva će biti spasena, pričala je Prepodobna Sofija Klisurska.