Monah Arsenije Jovanović otkriva koje 3 delatnosti mogu biti terapija za sve - smanjuju stres, pomažu za zdravlje, uspeh i ljubav.
U modernom i užurbanom svetu sve više ljudi se žali na povišen stres kako na poslu, u odnosu sa finansijama, tako i kod kuće, u porodičnim i partnerskim odnosima.
Kada se pojavi stres, možemo ga shvatiti kao izazov, znak da treba da počnemo da radimo na sebi, da se menjamo nabolje.
Otac Arsenije, iguman manastira Ribnica, poznat po svojim besedama i duhovnim porukama, otkriva šta je zapravo stres: "Stres nije ništa drugo nego iskušenje, a iskušenja su nam data da ojačamo, ne da nas unište."
Printscreen/Youtube/Dok anđeli spavaju
Otac Arsenije
Naveo je da postoje tri pravila koja pomažu da smanjimo stres, ali i da budemo zdravi, uspešni i zadovoljni.
- Generalno, najbolja terapija za sve, i za psihu, i za brak, za ljubav, za uspeh na poslu, jesu tri delatnosti - duhovna delatnost, intelektualna delatnost i fizička delatnost. Duhovni rad je sve ono što spada u molitvu, liturgija, a intelektualni rad je učenje.
Otac Arsenije istakao je da čovek ne treba da uči samo dok ide u školu, na fakultet, već da stalno treba svoj intelekt održavati. Podsetio je da su veliki umni ljudi stalno učili, pa je na primer Platon u 60, 70 godina učio da svira harfu.
- I kad smo završili škole uvek treba da učimo nešto. Stalno držati svoj intelekt u jednoj aktivnosti.
Youtube/ Ripan's Etc.
Sedelački način života takođe može uzrokovati stres, kao i smetnje u fizičkom i mentalnom zdravlju.
Otac Arsenije navodi fizički rad ili bavljenje sportom kao važnu treću delatnost koja može poboljšati zdravlje i učiniti da se osećamo dobro. Istakao je da osobe koje ne rade fizički posao svakog dana treba da budu aktivne, da trče, šetaju, plivaju , vežbaju...
- Nauka je dokazala da se tako luče endorfini ili hormoni sreće. Mnogi koji imaju psihičke bolesti idu u teretane i vežbaju, pa kada izađu malo im je lakše, jer se izlučilo tih unutarnjih endorfina, unutarnjih hormona za smirivanje. Kada se to radi redovno, svaki dan, onda imamo lepu liniju, zdravi smo i imamo manje stresova - objasnio je na jednom predavanju otac Arsenije.
U svetinji nadomak Mionice, „najluđa noć“ postaje prilika za duhovnu obnovu i liturgijsko slavlje, daleko od greha i svetovnih iskušenja, kroz molitvu, pričešće i smirenje, dok svet izdiše pod teretom „greha, bluda i Sodome“.
Sačuvan freskopis, među kojima je najpoznatija ktitorska kompozicija sa despotom Stefanom, zajedno sa "Resavskom školom", koja je obuhvatala prepisivačku sekciju u manastiru, čine ovaj kompleks jednim od najvažnijih kulturnih spomenika Srbije.
Smešten na šest kilometara od centra grada sadrži monaške ćelije isklesane u stenama, kuhinju, dvospratni podzemni grad i tajne pregrade dizajnirane za hitne slučajeve.
Otkrijte kako se priprema autentično koljivo iz ćelije Presvete Bogorodice Axion Esti, sa sastojcima koji simbolizuju Vaskrsenje, Carstvo nebesko i večni život.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.
Nakon liturgije koju je služio mitropolit šumadijski Jovan, sveštenici iz tri namesništva i profesori Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta otvorili su razgovor o izazovima crkvenog života koji se ne vide sa ambona.