U svetinji nadomak Mionice, „najluđa noć“ postaje prilika za duhovnu obnovu i liturgijsko slavlje, daleko od greha i svetovnih iskušenja, kroz molitvu, pričešće i smirenje, dok svet izdiše pod teretom „greha, bluda i Sodome“.
Na prvi pogled, informacija da pravoslavni manastir organizuje doček Nove godine i to po Gregorijanskom (novom) kalendaru može se činiti neobičnom, posebno zbog toga što Srpska pravoslavna crkva još uvek koristi Julijanski (stari) kalendar.
Površno razmišljajući, prosečan građanin Srbije bi mogao da se upita: „Zbog čega svetosavsko monaštvo uopšte obeležava svetovne praznike?“ Ipak, duhovna praksa manastira Ribnica pod vođstvom oca Arsenija pokazuje duboku promišljenost i bogatstvo teološkog sagledavanja vremena i svetkovina.
U svom obraćanju, iguman Arsenije objašnjava da je njegova namera da vernici ovu „najluđu noć“ provedu na način koji je u skladu sa pravoslavnom tradicijom i liturgijskom praksom. Kako je rekao, za njega, „nije toliko bitna ta sveta Nova godina“, jer pravoslavni vernici pravu Novu godinu slave na dan kada se Hristos rodio. Po rečima oca Arsenija, Božić, u tom smislu, predstavlja početak ne samo nove kalendarske godine, već i duhovne obnove, kada se rađa sve novo u dušama vernih.
Wikipedia
- Nama je Božić, praktično, Nova godina. Tada se rađa sve novo - istakao je otac Arsenije, naglašavajući da vernici kroz liturgiju doživljavaju istinsku obnovu. Ipak, poštujući datum prema Gregorijanskom kalendaru, manastir Ribnica je i ove godine, kao i prošle, pozvao vernu braću i sestre da dočekaju Novu godinu u liturgijskom okruženju, daleko od svetovnih iskušenja koja donosi „najluđa noć“.
Kko je iguman Arsenije dalje objasnio, doček u manastiru je prilika da vernici umesto u društvu alkohola, pečenja i greha, dožive Novi početak u miru, pričešćeni i sa molitvom.
- Mi ćemo, uz pomoć Božju, da počnemo liturgijom, i da uđemo u Novu godinu, pričešćeni, oboženi, sa molitvom, smirenjem i radošću - rekao je otac Arsenije, ukazujući na važnost duhovnog čistilišta, koje manastir nudi onima koji žele da Novu godinu dočekaju na način koji je ugodan Gospodu.
Svet je, kako ističe, obuzet „grehom, bludom, Sodmom i Gomorom“, te nije čudo što takva godina često postane „prokleta“, ispunjena „krvavim tragovima i grehom“. Ipak, manastir Ribnica se odlučio da, uz Božju pomoć, uđe u Novu godinu kroz liturgijsko slavlje, blagoslovljeni i smireni. Tako će, kako kaže otac Arsenije, cela godina biti „blagoslovena“, baš kao što će biti blagoslovena i sveta liturgija.
youtube/printscreen/ RTS Trag - Zvanični kanal
Iguman Ribnice, otac Arsenije
- Imaćemo liturgiju u ponoć i na taj način ćemo da uđemo u tu Novu godinu, slaveći Gospoda, a ne slaveći onoga koji je suprotan njemu. Nažalost, svet dočekuje tu Novu godinu kroz greh, kroz blud, kroz Sodomu i Gomoru, i onda nije čudo što je takva godina posle prokleta, puna krvi, greha, i svega - istakao je iguman Ribnice.
Tehnički detalji ovog posebnog dočeka su jednostavni. Kako je otac Arsenije napomenuo, svi zainteresovani mogu se obratiti telefonski bratu Nemanja, koji je zadužen za smeštaj.
- Na raspolaganju je oko 50 ležajeva, dok će biti dovoljno mesta za još toliko vernika, bez kreveta - kaže otac Arsenije, napominjući da ovo nije doček, već prilika za duhovnu obnovu i zajedničku molitvu koja će obeležiti početak godine.
Za manastir Ribnica, ova praksa predstavlja poziv da se vernici podsete na istinsku svrhu vremena — živeti u skladu sa verom, ljubavlju i smirenjem, a ne u žurbi i ispraznostima koje često prate svetovne praznike.
Priča o luksuznom vozilu, koje je privuklo pažnju meštana mioničkog kraja, dovela je do nesporazuma i pogrešnih predstava o životu monaha. Jeromonah Arsenije razjasnio je situaciju, pozivajući na smirenost i oprez u prosuđivanju.
Pod oskudicom materijala i senkom osmanskog jarma, samouki monah Teodosije je improvizovanom tehnikom štampe izrezbario 250 drvenih ploča i načinio prvu štampanu knjigu na ovim prostorima — remek-delo koje danas čuva uspomenu na vekovnu borbu za očuvanje vere i pisane reči.
gumanija manastira Bogorodice Trojeručice na Avali kaže da je i ona, koja je "kroz bolesti došla do onoga kako sveti oci pišu da bi trebalo držati postove", uvek slušala samo svoj organizam.
Život Prepodobnih Isakija, Dalmata i Favsta ostao je zapamćen u Crkvi kao svedočanstvo o tome da se istinsko bogatstvo čoveka ne nalazi u časti, položaju i prolaznim dobrima, već u životu usmerenom ka Bogu.
Prema predanju, za istoriju ovog manastira vezuju se Sveti Sava, kralj Dragutin i despot Đurađ Branković, a upravo je u vreme Brankovića Sveti Stefan postao njegov nebeski zaštitnik.
Shiarhimandrit Zosima Sokur govori o značaju molitve, ispovesti, pričešća i duhovne pripreme pred Uspenje Presvete Bogorodice, podsećajući da uzdržanje nije samo pitanje hrane, već i pitanje promene života.
Otac Predrag kaže da je dugo verovao da će mu Bog na neki poseban način pokazati koja je devojka namenjena za njega, ali da mu je to, ipak, otkrio starac Tadej.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Kako je nastala pometnja oko kalendara, šta je dogma o Vaskrsu i zbog čega vreme merimo netačno – u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti objašnjava sveštenik Stevan Stefanović ističući da veru ne smemo da merimo pogrešno.
Sveštenik Darko B. Jelić bez uvijanja govori o lažnoj tradiciji, crkvenim portama pretvorenim u vašarište i o tome kako smo zamenili liturgiju bukom, a smisao navikom – i zašto nas to već decenijama drži na istom mestu.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Samozvani „arhiepiskop“ Nikola Džufka pokušava da prisvoji crkvu u Rakitnici, dok stručnjaci upozoravaju da istorijski tragovi potvrđuju njenu vezu sa vremenom kneza Lazara i srpskim nasleđem.
Sagrađen tamo gde se planinska reka gubi pod zemljom, a stena postaje zid crkve, manastir Crna Reka čuva mošti Svetog Petra Koriškog i jedinstveno nasleđe srpskog pećinskog monaštva.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Probajte čorbu od celera po receptu iz "Srbskog kuvara" jeromonaha Jeroteja Draganovića, pročitajte molitvu „Dostojno“ i duhovno se nadahnite poukom Svetog Pajsija Svetogorca.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Obretenje i prenos moštiju Svetog arhiđakona Stefana po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Uspenje Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava praznik Uznesenja Blažene Device Marije, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako iskrena molitva i dobra namera mogu doneti utehu i snagu čoveku koji prolazi kroz težak period i pomoći mu da se približi Bogu