Ratovi koji cvetaju u poslednjim godinama oko nas, kao i smrtne kazne koje se još uvek izriču u mnogim zemljama, podsećaju nas na to da, nažalost, ljudski život nije ni svet, ni dragocen, ako neko odluči drugačije.
Stope verovanja u Boga (ukupno 73%) i religioznosti, prema istraživanju Metron Analysis-a, relativno su niže u odnosu na druga istraživanja sprovedena poslednjih godina. Po pravilu, ta istraživanja pokazivala su procente vernika iznad 80%, svrstavajući Grke i Grkinje među najreligioznije, ako ne i najpobožnije narode u Evropi.
Međutim, ovakve razlike kod ovako osetljivih tema uvek postoje i povezane su sa kontekstom u kom se postavljaju pitanja, kao i sa načinom na koji ih ispitanici doživljavaju. Ipak, vera, koja je predmet ovog istraživanja, ima izraženo privatne karakteristike, jer se samo trećina vernika redovno sabira na liturgiji češće od jednom mesečno.
Veruju, ali su udaljeni od crkvene zajednice, kao što primećujemo i da sve više ljudi odustaje od učešća u političkoj zajednici time što ne glasaju na izborima.
Religioznost snažno utiče na jedan od najvažnijih savremenih etičkih problema – eutanaziju ili „asistirano samoubistvo“. Naime, samo 54% vernika izražava saglasnost sa ovim činom, u poređenju sa oko 80% u ostalim kategorijama građana.
„Samo“ je ovde pod navodnicima jer je pozitivno iznenađenje da se čak i među najpobožnijima većina izjašnjava u korist eutanazije – na ovu činjenicu treba ozbiljno da obrate pažnju i Crkva i država.
Ne, naravno, u smislu referenduma, već u kontekstu napora da se razumeju iskustva koja vode vernike i građane ka prihvatanju stavova suprotnih onima Crkve i države.
Ta iskustva su brojna i bolna, poput patnji koje proživljavaju mnogi teško i neizlečivo oboleli, osuđeni da umru u uslovima duhovnog i fizičkog poniženja, suprotno samoj molitvi Crkve za „kraj života koji bi bio ne samo hrišćanski, već i bezbolan, neposramljen i miran,“ kao što se moli u Velikoj jekteniji. To, ipak, mogu da obezbede samo medicina, rođaci, prijatelji i volja samog bolesnika, u trenucima kada se, uprkos molitvi, patnja nastavlja.
Nije li bolno i nepravedno da izmučena duša bolesnika „ispruživši ruke ka ljudima, ne nalazi onoga ko će joj pomoći“? Da li je svetost života dovoljno opravdanje za mučeništvo neizlečivo obolelih?
Ratovi koji poslednjih godina pustoše svet, kao i smrtne kazne koje se još uvek praktikuju u mnogim zemljama, podsećaju nas da, nažalost, ljudski život nije ni svetinja ni neprocenjiv, ako neko odluči drugačije.
Pojedine Crkve blagosiljaju oružje vojski – svaka svoje – i daju poslednje pričešće osuđenicima na smrt, ako to zatraže.
shutterstock.com
Crkva u Ukrajini oštećena u ratu.
Ali zar nije moralno, pravno i duhovno protivrečno to što neki vođa šalje mlade ljude da ubijaju i da budu ubijeni protiv svoje volje, isto kao i sveštenik koji odobrava i pruža religiozno opravdanje vladarevoj odluci? Zar nije protivrečno što iste te osobe zabranjuju i kažnjavaju samoubistvo kao krivično delo i greh, a odbijaju da pomognu mirnu, dostojanstvenu i bezbolnu smrt ljudima koji pate, a čije preživljavanje znači samo produženje njihovih muka?
Naravno, pitanje eutanazije ima snažne moralne, političke, emotivne, filozofske, pa čak i socijalne i ekonomske aspekte: u Kanadi, gde je legalizovana, već se vodi rasprava da li je „asistirano samoubistvo“ zapravo prinudno rešenje za one koje zdravstveni sistem zanemaruje.
Zato su eutanaziju usvojile samo Belgija, Holandija i Luksemburg u Evropskoj uniji – uz izuzetno stroge uslove, kao što je i potrebno. U svim ostalim zemljama ovo pitanje ostaje otvoreno i mora se suočiti sa njim, uz ljubav, razumevanje i empatiju prema bližnjima i sapatnicima.
Studije beleže da je u 2020. godine zbog pandemije značajno opao broj pravoslavnik vernika, ali da su pravoslavne crkve u SAD doživele veliki porast članova u periodu od 2022. do 2023. godine.
Pojedina države kao da se utrkuju, koja će bolje i svečanije da ukrasi svoje trgove, raskošna rasveta je svuda a duh praznika se se oseća na svakom kutku.
Ne postoji greh koji može pobediti Božju milost. Svi gresi svih ljudi zajedno ne mogu se uporediti s dubinom Božjeg milosrđa. Božja milost nas spasava besplatno.
Na samo 130 kilometara od Skoplja, sestre manastira Svetog Georgija čuvaju zanat koji se prenosi šapatom – njihove rukotvorine nose najviši poglavari pravoslavnih crkava.
U svetu punom brzih i popularnih rešenja, samo oni koji hrabro tragaju kroz Hrista mogu otkriti istinsku radost, spasenje i unutrašnju slobodu – a taj put nisu izabrali mnogi. U nastavku proćitajte Jevanđelja za 18. ponedeljak po Duhovima, 6. oktobar.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Desetine hiljada vernika u Moskvi obeležile su krštenje Rusi, a poglavar Ruske pravoslavne crkve poručio da narod bez duhovnih temelja sam sebe uništava.
U svetu punom brzih i popularnih rešenja, samo oni koji hrabro tragaju kroz Hrista mogu otkriti istinsku radost, spasenje i unutrašnju slobodu – a taj put nisu izabrali mnogi. U nastavku proćitajte Jevanđelja za 18. ponedeljak po Duhovima, 6. oktobar.
Grčka je od oktobra 2025. postala prva zemlja u Evropskoj uniji u kojoj se nacionalno primenjuje restrikcija pristupa društvenim mrežama za tinejdžete.
Divac je na Svetu goru došao zajedno sa članovima Upravnog odbora i saradnicima fondacije – Čuvajmo Hilandar fondacija SAD, a sastao se sa arhimandritom Metodijem i monasima srpske carske lavre.
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Uz idejnog tvorca vladiku Ilariona, vladiku Teodosija i akademika Matiju Bećkovića, prva projekcija filma bila je ispunjena molitvom, uzvišenom atmosferom i svedočanstvom o neumornoj ljubavi srpskog naroda prema Kosovu i Metohiji.
U trenucima životnih izazova često se pitamo kome da se obratimo – svešteniku ili psihoterapeutu? Razumevanje njihove uloge može nam pomoći da pronađemo pravi put duhovnog i psihičkog izlečenja.
Svetogorski monasi upozoravaju da oni ne smeju biti uvučeni u crkvene sukobe, dok ukrajinski mitropolit Epifanije traži međunarodnu i panpravoslavnu potvrdu svog položaja.
Arhimandrit Petar uputio snažne reči podrške monaštvu i vernicima Eparhije budimljansko-nikšićke, poručivši da Crkvu Hristovu ne mogu poraziti ni opsade ni medijski progoni.