Ratovi koji cvetaju u poslednjim godinama oko nas, kao i smrtne kazne koje se još uvek izriču u mnogim zemljama, podsećaju nas na to da, nažalost, ljudski život nije ni svet, ni dragocen, ako neko odluči drugačije.
Stope verovanja u Boga (ukupno 73%) i religioznosti, prema istraživanju Metron Analysis-a, relativno su niže u odnosu na druga istraživanja sprovedena poslednjih godina. Po pravilu, ta istraživanja pokazivala su procente vernika iznad 80%, svrstavajući Grke i Grkinje među najreligioznije, ako ne i najpobožnije narode u Evropi.
Međutim, ovakve razlike kod ovako osetljivih tema uvek postoje i povezane su sa kontekstom u kom se postavljaju pitanja, kao i sa načinom na koji ih ispitanici doživljavaju. Ipak, vera, koja je predmet ovog istraživanja, ima izraženo privatne karakteristike, jer se samo trećina vernika redovno sabira na liturgiji češće od jednom mesečno.
Veruju, ali su udaljeni od crkvene zajednice, kao što primećujemo i da sve više ljudi odustaje od učešća u političkoj zajednici time što ne glasaju na izborima.
Religioznost snažno utiče na jedan od najvažnijih savremenih etičkih problema – eutanaziju ili „asistirano samoubistvo“. Naime, samo 54% vernika izražava saglasnost sa ovim činom, u poređenju sa oko 80% u ostalim kategorijama građana.
„Samo“ je ovde pod navodnicima jer je pozitivno iznenađenje da se čak i među najpobožnijima većina izjašnjava u korist eutanazije – na ovu činjenicu treba ozbiljno da obrate pažnju i Crkva i država.
Ne, naravno, u smislu referenduma, već u kontekstu napora da se razumeju iskustva koja vode vernike i građane ka prihvatanju stavova suprotnih onima Crkve i države.
Ta iskustva su brojna i bolna, poput patnji koje proživljavaju mnogi teško i neizlečivo oboleli, osuđeni da umru u uslovima duhovnog i fizičkog poniženja, suprotno samoj molitvi Crkve za „kraj života koji bi bio ne samo hrišćanski, već i bezbolan, neposramljen i miran,“ kao što se moli u Velikoj jekteniji. To, ipak, mogu da obezbede samo medicina, rođaci, prijatelji i volja samog bolesnika, u trenucima kada se, uprkos molitvi, patnja nastavlja.
Nije li bolno i nepravedno da izmučena duša bolesnika „ispruživši ruke ka ljudima, ne nalazi onoga ko će joj pomoći“? Da li je svetost života dovoljno opravdanje za mučeništvo neizlečivo obolelih?
Ratovi koji poslednjih godina pustoše svet, kao i smrtne kazne koje se još uvek praktikuju u mnogim zemljama, podsećaju nas da, nažalost, ljudski život nije ni svetinja ni neprocenjiv, ako neko odluči drugačije.
Pojedine Crkve blagosiljaju oružje vojski – svaka svoje – i daju poslednje pričešće osuđenicima na smrt, ako to zatraže.
shutterstock.com
Crkva u Ukrajini oštećena u ratu.
Ali zar nije moralno, pravno i duhovno protivrečno to što neki vođa šalje mlade ljude da ubijaju i da budu ubijeni protiv svoje volje, isto kao i sveštenik koji odobrava i pruža religiozno opravdanje vladarevoj odluci? Zar nije protivrečno što iste te osobe zabranjuju i kažnjavaju samoubistvo kao krivično delo i greh, a odbijaju da pomognu mirnu, dostojanstvenu i bezbolnu smrt ljudima koji pate, a čije preživljavanje znači samo produženje njihovih muka?
Naravno, pitanje eutanazije ima snažne moralne, političke, emotivne, filozofske, pa čak i socijalne i ekonomske aspekte: u Kanadi, gde je legalizovana, već se vodi rasprava da li je „asistirano samoubistvo“ zapravo prinudno rešenje za one koje zdravstveni sistem zanemaruje.
Zato su eutanaziju usvojile samo Belgija, Holandija i Luksemburg u Evropskoj uniji – uz izuzetno stroge uslove, kao što je i potrebno. U svim ostalim zemljama ovo pitanje ostaje otvoreno i mora se suočiti sa njim, uz ljubav, razumevanje i empatiju prema bližnjima i sapatnicima.
Studije beleže da je u 2020. godine zbog pandemije značajno opao broj pravoslavnik vernika, ali da su pravoslavne crkve u SAD doživele veliki porast članova u periodu od 2022. do 2023. godine.
Pojedina države kao da se utrkuju, koja će bolje i svečanije da ukrasi svoje trgove, raskošna rasveta je svuda a duh praznika se se oseća na svakom kutku.
Ne postoji greh koji može pobediti Božju milost. Svi gresi svih ljudi zajedno ne mogu se uporediti s dubinom Božjeg milosrđa. Božja milost nas spasava besplatno.
Zapis iz „Srbskog kuvara“, koji je jeromonah Jerotej Draganović iz manastira Krušedola objavio još u 19. veku, otkriva kako su se od jednostavnih namirnica pripremala zasitna jela za dane kada crkveni tipik ne propisuje post.
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.
Godišnji izveštaj Opservatorije u Beču pokazuje ubistva, paljenje crkava i pravne progone, a stručnjaci upozoravaju da društvo i zakonodavci moraju reagovati da bi zaštitili verska prava.
Desetine hiljada vernika u Moskvi obeležile su krštenje Rusi, a poglavar Ruske pravoslavne crkve poručio da narod bez duhovnih temelja sam sebe uništava.
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Grigorija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Hrisiju. Katolička crkva spominje Svetog Lubencija, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.