Ratovi koji cvetaju u poslednjim godinama oko nas, kao i smrtne kazne koje se još uvek izriču u mnogim zemljama, podsećaju nas na to da, nažalost, ljudski život nije ni svet, ni dragocen, ako neko odluči drugačije.
Stope verovanja u Boga (ukupno 73%) i religioznosti, prema istraživanju Metron Analysis-a, relativno su niže u odnosu na druga istraživanja sprovedena poslednjih godina. Po pravilu, ta istraživanja pokazivala su procente vernika iznad 80%, svrstavajući Grke i Grkinje među najreligioznije, ako ne i najpobožnije narode u Evropi.
Međutim, ovakve razlike kod ovako osetljivih tema uvek postoje i povezane su sa kontekstom u kom se postavljaju pitanja, kao i sa načinom na koji ih ispitanici doživljavaju. Ipak, vera, koja je predmet ovog istraživanja, ima izraženo privatne karakteristike, jer se samo trećina vernika redovno sabira na liturgiji češće od jednom mesečno.
Veruju, ali su udaljeni od crkvene zajednice, kao što primećujemo i da sve više ljudi odustaje od učešća u političkoj zajednici time što ne glasaju na izborima.
Religioznost snažno utiče na jedan od najvažnijih savremenih etičkih problema – eutanaziju ili „asistirano samoubistvo“. Naime, samo 54% vernika izražava saglasnost sa ovim činom, u poređenju sa oko 80% u ostalim kategorijama građana.
„Samo“ je ovde pod navodnicima jer je pozitivno iznenađenje da se čak i među najpobožnijima većina izjašnjava u korist eutanazije – na ovu činjenicu treba ozbiljno da obrate pažnju i Crkva i država.
Ne, naravno, u smislu referenduma, već u kontekstu napora da se razumeju iskustva koja vode vernike i građane ka prihvatanju stavova suprotnih onima Crkve i države.
Ta iskustva su brojna i bolna, poput patnji koje proživljavaju mnogi teško i neizlečivo oboleli, osuđeni da umru u uslovima duhovnog i fizičkog poniženja, suprotno samoj molitvi Crkve za „kraj života koji bi bio ne samo hrišćanski, već i bezbolan, neposramljen i miran,“ kao što se moli u Velikoj jekteniji. To, ipak, mogu da obezbede samo medicina, rođaci, prijatelji i volja samog bolesnika, u trenucima kada se, uprkos molitvi, patnja nastavlja.
Nije li bolno i nepravedno da izmučena duša bolesnika „ispruživši ruke ka ljudima, ne nalazi onoga ko će joj pomoći“? Da li je svetost života dovoljno opravdanje za mučeništvo neizlečivo obolelih?
Ratovi koji poslednjih godina pustoše svet, kao i smrtne kazne koje se još uvek praktikuju u mnogim zemljama, podsećaju nas da, nažalost, ljudski život nije ni svetinja ni neprocenjiv, ako neko odluči drugačije.
Pojedine Crkve blagosiljaju oružje vojski – svaka svoje – i daju poslednje pričešće osuđenicima na smrt, ako to zatraže.
shutterstock.com
Crkva u Ukrajini oštećena u ratu.
Ali zar nije moralno, pravno i duhovno protivrečno to što neki vođa šalje mlade ljude da ubijaju i da budu ubijeni protiv svoje volje, isto kao i sveštenik koji odobrava i pruža religiozno opravdanje vladarevoj odluci? Zar nije protivrečno što iste te osobe zabranjuju i kažnjavaju samoubistvo kao krivično delo i greh, a odbijaju da pomognu mirnu, dostojanstvenu i bezbolnu smrt ljudima koji pate, a čije preživljavanje znači samo produženje njihovih muka?
Naravno, pitanje eutanazije ima snažne moralne, političke, emotivne, filozofske, pa čak i socijalne i ekonomske aspekte: u Kanadi, gde je legalizovana, već se vodi rasprava da li je „asistirano samoubistvo“ zapravo prinudno rešenje za one koje zdravstveni sistem zanemaruje.
Zato su eutanaziju usvojile samo Belgija, Holandija i Luksemburg u Evropskoj uniji – uz izuzetno stroge uslove, kao što je i potrebno. U svim ostalim zemljama ovo pitanje ostaje otvoreno i mora se suočiti sa njim, uz ljubav, razumevanje i empatiju prema bližnjima i sapatnicima.
Studije beleže da je u 2020. godine zbog pandemije značajno opao broj pravoslavnik vernika, ali da su pravoslavne crkve u SAD doživele veliki porast članova u periodu od 2022. do 2023. godine.
Pojedina države kao da se utrkuju, koja će bolje i svečanije da ukrasi svoje trgove, raskošna rasveta je svuda a duh praznika se se oseća na svakom kutku.
Ne postoji greh koji može pobediti Božju milost. Svi gresi svih ljudi zajedno ne mogu se uporediti s dubinom Božjeg milosrđa. Božja milost nas spasava besplatno.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Polaganje rize Presvete Bogorodice po starom i Svete mučenike Kirika i Julitu po novom kalendaru. Katolici obeležava spomendan Svetog Bonaventure, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki duhovnik sa Svete Gore objašnjava zašto svakodnevne brige i rasuta pažnja zahtevaju dodatni trud onih koji žele da sačuvaju mir srca i sabranost uma.
Crkveno predanje govori o putu dragocene odežde Majke Božje, koju su dvojica carigradskih plemića prenela u prestonicu Vizantije, gde je položena u čuvenoj vlahernskoj crkvi i vekovima bila mesto molitve i utehe za vernike.
Svedočanstvo o razgovoru sa poznatim svetogorskim monahom već više od dve decenije izaziva pažnju, a u njemu se pominju veliki sukobi, uloga velikih sila i položaj pravoslavlja u budućim vremenima.
Verni narod sabrao se u hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Aranđelovcu, gde su posle svete liturgije i litije osvećeni slavski kolač i prinosi, a prazničnu besedu održao je protojerej-stavrofor dr Zoran Krstić.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Više hiljada ljudi je prošlo kroz novobeogradsku bogomolju u ovih nekoliko dana, koliko je ikona izložena u crkvi, a portal religija.rs je razgovarao sa vernicima o pomenutoj ikoni i o tome šta ona za njih predstavlja.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Veliki duhovnik sa Svete Gore objašnjava zašto svakodnevne brige i rasuta pažnja zahtevaju dodatni trud onih koji žele da sačuvaju mir srca i sabranost uma.
Svedočanstvo o razgovoru sa poznatim svetogorskim monahom već više od dve decenije izaziva pažnju, a u njemu se pominju veliki sukobi, uloga velikih sila i položaj pravoslavlja u budućim vremenima.
Dok većina ljudi razmišlja samo o onome što ih čeka sutra, pravoslavni sveštenik otkriva zašto je upravo sadašnji trenutak mesto u kojem čovek pronalazi istinsku radost i blizinu Boga.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Ova neobična pita sa kajmakom, sirom ili mašću bila je deo trpeza u različitim balkanskim krajevima i imala svoje mesto u danima kada se nije postilo, kao i na ramazanskim večerama.