Fascinanta životna priča o jednoj od najintrigantnijih ličnosti naše savremene istorije.
Dušan Krstić, književnik, slikar, ali i vaspitač u jednom beogradskom dečjem vrtiću, svestrana je ličnost. Njegov roman "Gospodin Roš" za kratko je vreme pobrao simpatije široke čitalačke publike, a sama knjiga donosi neobičnu životnu priču jedne naturalizovane beogradske porodice iz prošlog veka.
Đorđe Roš, Slovenac poreklom, a iskonski i iskreni Srbin u duši, zaslužan je za posleratnu obnovu Hilandara, vekovnog ognjišta naše duhovnosti i srpskog pravoslavlja.
O Rošovom životu ispredane su mnoge priče, ali je svakako najupečatljiviji podatak da je prvi svetovni čovek koji je sahranjen na Hilandaru.
- Đorđe Roš je zapravo spasao Hilandar i značajno pomogao da se manastir obnovi. Za sobom je ostavio jako zanimljiv život. Od rane mladosti je bio zaljubljenik u vojsku i avijaciju, tako je i stupio sa sedamnaest godina u Drugi balkanski rat što će ga dalje odvesti do Niže vojne škole i učešća u Prvom svetskom ratu gde je sa majorom Gavrilovićem učestvovao u čuvenoj odbrani Beograda i zapisao Gavrilovićev govor koji će objaviti 1930. u svojum memoarima 'Na dunavskom keju'. Nakon prvog svetskog rata postaje uspešan poslovan čovek, a pored toga i norveški konzul - započinje Dušan svoju priču o Đorđu Rošu, dodajući da je Rošova supruga bila Norvežanka.
Schutterstock
Hilandar
Rošov život obleležila su i mnoga putovanja na kojima je sticao poznanstva sa ljudima iz različitih sfera, ističe Dušan, i dodaje da je Roš bio i mecena slikaru Paji Jovanoviću, ali i da je poznavao Hermana Geringa, drugog čoveka Trećeg Rajha, uz čiju je pomoć nabavljao oružje za Kraljevinu Jugoslaviju.
Na pitanje kako je bračni par Roš, poreklom iz Slovenije, prešao u Beogradu u pravoslavlje, Dušan pojašnjava:
- Sebastijan i Antonija Roš (roditelji Đorđa) su poreklom bili Slovenci, katolici. U tadašnjoj Srbiji su naišli na jako topao prijem. Sebastijan Roš je u Srbiju došao na poziv kralja Milana kao stručnjak za izgradnju železnice, ali se aktivno uključio i u društveni život. Bio je jedan od osnivača Društva za ulepšavanje Vračara, iz njegovog kamenoloma je vađen kamen za izgradnju velike kamene ograde oko Saborne crkve u Beogradu.
youtube/Dusan Krstic
Dušan Krstić
Sve je to, kaže Dušan, uticalo da ljubav prema pravoslavlju kod bračnog para Roš ojača, te da ga na kraju i prime u veru. Tako se desila i ta velika ljubav prema manastiru Hilandaru, javlja "Una".
Zauzimanje za srpsku svetinju
Prilikom posete Svetoj gori, 1961. godine, zatekao je manastir Hilandar u prilično lošem stanju, zbog sticaja istorijskih, ekonomskih i drugih okolnosti, gde je u dogovoru sa malobrojnim bratstvom preduzeo korake za obnovu manastira. Osnovao je Komitet za obnovu manastira u kome je bio aktivan do kraja života.
Zajedno sa princom Tomislavom Karađorđevićem, takođe čestim posetiocem Svete gore i Hilandara sakupljao je po svetu novac za obnovu manastira. Novac su podjednako dobijali i od Srba ali i od stranaca, katolika, protestanata, od jednog Jevrejina, čak i od izvesnog bogatog nemačkog aristokrate koji je bio uveren „da će to bar malo doprineti da se pred Srbima opere nemački obraz”.
Posle delimične obnove manastira, od novca koji su Đorđe Roš i princ Tomislav sakupili izgrađena je savremena Hilandarska biblioteka.
Wikipedia
Đorđe Roš
U biografiji Roša ostaće i zabeleženo da je tokom rata spasavao Jevreje.
- Čuvenu porodicu Minh je na ime svog poznanstva sa SS generalom Haroldom Turnerom spasao iz Topovskih Šupa. Minhovi su bili viđeniji ljudi, njihova kuća se nalazila na mestu gde je sada Zavod za zaštitu spomenika u ulici Radoslava Grujića. Đorđe je čuvao to pismo i pokušavao da se neuspešno rehabilituje kod tadašnjih komunističkih vlasti nakon što je bio označen kao persona non granta. Interesantna je činjenica da je pored Jevreja uspevao da spase i komuniste i masone koji su bili internirani u logore za vreme okupacije - ističe Dušan.
Kako kaže, prema svedočenju bližnjih, Đorđe Roš je imao želju da umre na Egejskom moru sa pogledom na Hilandar.
- To mu se i ostvarilo 1977. godine. Pošto je svakodnevno išao iz Uranopolisa na Hilandar, jednog jutra je naprasno pao - kazuje Dušan o Rošovoj smrti upravo na mestu koje je toliko voleo, ali i zadužio.
Na ikoni Hrista Pantokratora, Hristos je prikazan u poprsju, frontalno. On levom rukom drži zatvoreni, ukoričen sa biserima i dragim kamenjem jevanđelistar i blagoslovi desnom rukom.
Obeležavajući praznik Prepodobnog Simeona Mirotočivog, osnivača ove srpske svetinje na Svetoj Gori, iguman Metodije sa bratstvom dočekao je episkopa Justina.
Uz molitve i svetu liturgiju, vernici i monaštvo carske lavre slavili su svog nebeskog zaštitnika, Prepodobnog Simeona, čija se milost oseća u svakom kamenu Hilandara.
U dirljivoj poruci upućenoj islamskim vernicima, poglavar SPC pozvao je na molitvu, razumevanje i građenje društva zasnovanog na vrednostima milosrđa, dobra i međusobnog poštovanja.
U vreme kada se hrana nije bacala, domaćice su znale da i od suvog hleba naprave čudo – evo jednostavnog i ukusnog doručka koji će vas vratiti u toplinu porodične trpeze.
Reči svetog ruskog podvižnika za četvrtak sedme sedmice po Vaskrsu podsećaju da nas Hristos nije samo podigao iz greha, već nas je pozvao u neizrecivu zajednicu sa samim Bogom.
Iguman manastira Rukumija ističe da crna magija često dolazi kroz „bezazlene“ posete i ostavljene predmete, a objašnjava i kako se od toga možemo zaštititi – ne samo molitvom, već i jednostavnim zaključavanjem vrata.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Arhimandrit Metodije prvi put u istoriji posetio je Mitropoliju dabrobosansku, donevši blagoslov sa Svete gore, a njegov dolazak dočekan je sa dubokim poštovanjem, molitvenim sabranjem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja.
Na praznik svetih Kirila i Metodija arhimandritu Metodiju uručen je Krst vožda Đorđa Stratimirovića, odlikovanje koje je povezalo Svetu goru, Sremske Karlovce i istorijsko sećanje na slavnog vojvodu iz Srpske Vojvodine.
U tišini i molitvi Svete gore, bratstvo carske lavre sprema se za noć vaskrsenja – nove sveće se ukrašavaju, saborni hram prekriva se mirisnim cvećem, dok se hleb artos priprema za jutro koje donosi pobedu života nad smrću.
Milivoj Ranđić podseća da je te noći gorela cela severna polovina manastira Hilandara, što znači da je više od 20 objekata, odnosno 54 posto korisne površine manastira, izgorelo.
Reči svetog ruskog podvižnika za četvrtak sedme sedmice po Vaskrsu podsećaju da nas Hristos nije samo podigao iz greha, već nas je pozvao u neizrecivu zajednicu sa samim Bogom.
Iguman manastira Rukumija ističe da crna magija često dolazi kroz „bezazlene“ posete i ostavljene predmete, a objašnjava i kako se od toga možemo zaštititi – ne samo molitvom, već i jednostavnim zaključavanjem vrata.
Iguman manastira Rukumija ističe da crna magija često dolazi kroz „bezazlene“ posete i ostavljene predmete, a objašnjava i kako se od toga možemo zaštititi – ne samo molitvom, već i jednostavnim zaključavanjem vrata.
Strah od sve većeg broja incidenata usmerenih protiv hrišćana dodatno pojačava zabrinutost zbog kontinuiranog priliva migranata, pretežno iz Severne i Subsaharske Afrike.
Sastanak je protekao u izuzetno pozitivnoj atmosferi, a ministri su istakli duboke veze dve zemlje, kao i višestruki značaj Manastira Svete Katarine na Sinaju kao duhovnog, verskog i kulturnog stuba.
Dan posle Duhovskih zadušnica, u nedelju, 8. juna, pravoslavni vernici obeležavaju praznik Svete Trojice ili Duhove, koji je 50. dana posle Vaskrsa i desetog posle Spasovdana.