Fascinanta životna priča o jednoj od najintrigantnijih ličnosti naše savremene istorije.
Dušan Krstić, književnik, slikar, ali i vaspitač u jednom beogradskom dečjem vrtiću, svestrana je ličnost. Njegov roman "Gospodin Roš" za kratko je vreme pobrao simpatije široke čitalačke publike, a sama knjiga donosi neobičnu životnu priču jedne naturalizovane beogradske porodice iz prošlog veka.
Đorđe Roš, Slovenac poreklom, a iskonski i iskreni Srbin u duši, zaslužan je za posleratnu obnovu Hilandara, vekovnog ognjišta naše duhovnosti i srpskog pravoslavlja.
O Rošovom životu ispredane su mnoge priče, ali je svakako najupečatljiviji podatak da je prvi svetovni čovek koji je sahranjen na Hilandaru.
- Đorđe Roš je zapravo spasao Hilandar i značajno pomogao da se manastir obnovi. Za sobom je ostavio jako zanimljiv život. Od rane mladosti je bio zaljubljenik u vojsku i avijaciju, tako je i stupio sa sedamnaest godina u Drugi balkanski rat što će ga dalje odvesti do Niže vojne škole i učešća u Prvom svetskom ratu gde je sa majorom Gavrilovićem učestvovao u čuvenoj odbrani Beograda i zapisao Gavrilovićev govor koji će objaviti 1930. u svojum memoarima 'Na dunavskom keju'. Nakon prvog svetskog rata postaje uspešan poslovan čovek, a pored toga i norveški konzul - započinje Dušan svoju priču o Đorđu Rošu, dodajući da je Rošova supruga bila Norvežanka.
Schutterstock
Hilandar
Rošov život obleležila su i mnoga putovanja na kojima je sticao poznanstva sa ljudima iz različitih sfera, ističe Dušan, i dodaje da je Roš bio i mecena slikaru Paji Jovanoviću, ali i da je poznavao Hermana Geringa, drugog čoveka Trećeg Rajha, uz čiju je pomoć nabavljao oružje za Kraljevinu Jugoslaviju.
Na pitanje kako je bračni par Roš, poreklom iz Slovenije, prešao u Beogradu u pravoslavlje, Dušan pojašnjava:
- Sebastijan i Antonija Roš (roditelji Đorđa) su poreklom bili Slovenci, katolici. U tadašnjoj Srbiji su naišli na jako topao prijem. Sebastijan Roš je u Srbiju došao na poziv kralja Milana kao stručnjak za izgradnju železnice, ali se aktivno uključio i u društveni život. Bio je jedan od osnivača Društva za ulepšavanje Vračara, iz njegovog kamenoloma je vađen kamen za izgradnju velike kamene ograde oko Saborne crkve u Beogradu.
youtube/Dusan Krstic
Dušan Krstić
Sve je to, kaže Dušan, uticalo da ljubav prema pravoslavlju kod bračnog para Roš ojača, te da ga na kraju i prime u veru. Tako se desila i ta velika ljubav prema manastiru Hilandaru, javlja "Una".
Zauzimanje za srpsku svetinju
Prilikom posete Svetoj gori, 1961. godine, zatekao je manastir Hilandar u prilično lošem stanju, zbog sticaja istorijskih, ekonomskih i drugih okolnosti, gde je u dogovoru sa malobrojnim bratstvom preduzeo korake za obnovu manastira. Osnovao je Komitet za obnovu manastira u kome je bio aktivan do kraja života.
Zajedno sa princom Tomislavom Karađorđevićem, takođe čestim posetiocem Svete gore i Hilandara sakupljao je po svetu novac za obnovu manastira. Novac su podjednako dobijali i od Srba ali i od stranaca, katolika, protestanata, od jednog Jevrejina, čak i od izvesnog bogatog nemačkog aristokrate koji je bio uveren „da će to bar malo doprineti da se pred Srbima opere nemački obraz”.
Posle delimične obnove manastira, od novca koji su Đorđe Roš i princ Tomislav sakupili izgrađena je savremena Hilandarska biblioteka.
Wikipedia
Đorđe Roš
U biografiji Roša ostaće i zabeleženo da je tokom rata spasavao Jevreje.
- Čuvenu porodicu Minh je na ime svog poznanstva sa SS generalom Haroldom Turnerom spasao iz Topovskih Šupa. Minhovi su bili viđeniji ljudi, njihova kuća se nalazila na mestu gde je sada Zavod za zaštitu spomenika u ulici Radoslava Grujića. Đorđe je čuvao to pismo i pokušavao da se neuspešno rehabilituje kod tadašnjih komunističkih vlasti nakon što je bio označen kao persona non granta. Interesantna je činjenica da je pored Jevreja uspevao da spase i komuniste i masone koji su bili internirani u logore za vreme okupacije - ističe Dušan.
Kako kaže, prema svedočenju bližnjih, Đorđe Roš je imao želju da umre na Egejskom moru sa pogledom na Hilandar.
- To mu se i ostvarilo 1977. godine. Pošto je svakodnevno išao iz Uranopolisa na Hilandar, jednog jutra je naprasno pao - kazuje Dušan o Rošovoj smrti upravo na mestu koje je toliko voleo, ali i zadužio.
Na ikoni Hrista Pantokratora, Hristos je prikazan u poprsju, frontalno. On levom rukom drži zatvoreni, ukoričen sa biserima i dragim kamenjem jevanđelistar i blagoslovi desnom rukom.
Obeležavajući praznik Prepodobnog Simeona Mirotočivog, osnivača ove srpske svetinje na Svetoj Gori, iguman Metodije sa bratstvom dočekao je episkopa Justina.
Uz molitve i svetu liturgiju, vernici i monaštvo carske lavre slavili su svog nebeskog zaštitnika, Prepodobnog Simeona, čija se milost oseća u svakom kamenu Hilandara.
U duhu hrišćanske ljubavi, poglavar Srpske pravoslavne crkve prevazilazi kalendarske razlike i Hristovo Rođenje čestita svima – od pravoslavnih patrijarha do pape i crkvenih velikodostojnika u Srbiji.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Svenoćno bogosluženje, pesma hilandarskih monaha i miris tamjana ispunili su lavru dok su poklonici iz raznih zemalja slavili svog ktitora koji je verom i delom utisnuo neizbrisiv pečat u srpsku istoriju i duhovnost
Divac je na Svetu goru došao zajedno sa članovima Upravnog odbora i saradnicima fondacije – Čuvajmo Hilandar fondacija SAD, a sastao se sa arhimandritom Metodijem i monasima srpske carske lavre.
U besedi za 29. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da susreti sa svetima oblikuju ljudske živote i pozivaju na potpuno predanje.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Posebnu pažnju svake godine privlači božićna misa u Vatikanu, koju predvodi papa u Bazilici Svetog Petra, nakon čega se upućuje tradicionalna božićna poruka "Urbi et Orbi“, sa apelom na mir, dijalog i solidarnost među narodima.