Glumac je svoj privatni život umereno dozirao javnosti, a svoju porodicu takođe retko eksponira. Ipak, poznato je da je posebno vezan za svog starijeg brata Mihaila, koji je iguman manastira Jovanje.
Miloš Biković, najpoznatiji srpski glumac, koga rado gledaju širom sveta uživa izuzetnu slavu i van granica Srbije, a pogotovo u Rusiji.
Svojim talentom, šarmom, izgledom i vrednim radom je uspeo da se probije u redove svetskih glumaca, a naša publika ga često gleda na televiziji i u pozorištu.
Glumac je svoj privatni život umereno dozirao javnosti, a svoju porodicu takođe retko eksponira. Ipak, poznato je da je posebno vezan za svog starijeg brata Mihaila, koji je iguman i monah u SPC.
Antonio Ahel/ATAImages
Miloš Biković
Miloš je jednom prilikom progovorio o bratu Mihailu, kojim se ponosi isto koliko i on njime.
- Moj brat je otišao u manastir kada je imao 22 godine, a studirao je s potomcima ruskih emigranata koji su došli u Srbiju nakon Oktobarske revolucije. Važno mi je da kažem da s njim pričam kao sa bratom, ali se uvek setim da je on ipak monah koji je svoj život posvetio Bogu. Ponekad, u razgovoru poželim da mu protivurečim, ali umesto toga, uvek mu kažem: “Razmisliću o tvojim rečima" - ispričao je Miloš tada za ruski magazin "Esquire" i otkrio razlog zbog kojeg se stariji brat zamonašio:
- Objasnio mi je da nikada nije osetio takvu punoću života i da ju je pronašao jedino u dodiru sa Bogom. Kada je moja slava premašila sve ono što sam očekivao, sećam se da mi je brat rekao: "Sada više nisi bitan samo ti. Sada si postao simbol." On je na neki način počeo da mi se divi, iako ja to nikada nisam očekivao jer je to neobično za jednog monaha. On dobro zna koliko i kada se ja lomim i sumnjam u sebe - ispričao je iskreno Biković, razgovor koji je vodio sa bratom i koji nikad neće zaboraviti.
Mihailo je starešina manastira Jovanja, a glumac je u blizini kupio kuću, što govori koliko je Miloš vezan za njega.
Ko je Mihailo Biković?
youtube.com/printscreen
Mihailo Biković
Mihailo Biković srpski je pravoslavni teolog, arhimandrit SPC i iguman manastira Jovanje.
Kao dečak se često selio sa porodicom, najpre u Nemačku, a kasnije u Sarajevu, gde je njegova majka dobila posao kao defektolog.
- Seljakanje od jednog do drugog mesta je značila da nigde ne možete da pustite korene. Taman se negde skućimo ajde seli se na novo mesto. Ceo život smo bili podstanari. Možda je to razlog što sam u trenutku odrastanja počeo da tražim nešto što je stalno. Razočarao sam se u međuljudske odnose jer sam video da je čovek relativan i da ako se i oslonimo na njega može on da se izmakne i da izgubimo oslonac pod nogama. Taj stalni osećaj gubljenja oslonca pod nogama je kod mene rodio želju za nečim apsolutnim i stalnim. Za nečim što mi neće izmaći - rekao je iguman Mihailo svojevremeno.
U Beograd su se doselili 1986. godine i tu se, dve godine kasnije, rodio njegov mlađi brat Miloš Biković, kada je Mihailo imao 15 godina. Ubrzo su se njihovi roditelji razveli, ali su nastavili da se viđaju i sa ocem koji ih je napustio.
- Moji su se razvodili dva puta, dva puta se venčavali. Moj brat Miloš je iz njihovog drugog braka...od istog oca i iste majke... Prvi razvod njihov je bio kad sam imao pet, a drugi kad sam imao 16 godina, a moj brat Miloš svega šest meseci. Sve su to duboki ožiljci.
Prilikom jednog turističkog odlaska u Trst, sasvim slučajno i neplanirano je obišao tamošnju srpsku crkvu Svetog Spiridona. Prisustvovao je službi u crkvi i odlučio da po povratku u Beograd ode u Sabornu crkvu na službu.
Studije na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu je upisao 1993. godine, a posle nekoliko ispita je otišao i upoznao starca Tadeja. On ga je uputio da pita roditelje da li je za brak ili monaštvo, a kada je dobio očev blagoslov, odlučio je da ga primi kao iskušenika.
U oktobru 2007. godine, dolazi u manastir Jovanja. Povremeno drži besede o teološkim i drugim duhovnim pitanjima.
Otac Lavrentije bio je i na sceni emisije "Rumani imaju talenat“, žiri mu se zahvalio i objasnio da ih je u trenutku izmestio iz studija, dajući im osećaj kao da su na nekom drugom uzvišenom mestu.
Sanja i Srđan svakodnevno se bore za tuđe živote na intenzivnoj nezi, a sada su u svetinji pod Ostrogom odlučili da jedno drugome poklone dušu i srce za večnost.
Mitropolit zvorničko-tuzlanski u novoj besedi istakao je da narod bez dece postaje narod koji nestaje, govorio o podvigu roditelja i monaštva, kao i o tome zašto pravoslavlje i danas rađa svetitelje.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Sanja i Srđan svakodnevno se bore za tuđe živote na intenzivnoj nezi, a sada su u svetinji pod Ostrogom odlučili da jedno drugome poklone dušu i srce za večnost.
Sanja i Srđan svakodnevno se bore za tuđe živote na intenzivnoj nezi, a sada su u svetinji pod Ostrogom odlučili da jedno drugome poklone dušu i srce za večnost.
Danas je praznik ikone Presvete Bogorodice Trojeručice – otkrivamo kako da joj se pomolite za isceljenje najtežih bolesti i utehu u bezizlaznim situacijama.
Sanja i Srđan svakodnevno se bore za tuđe živote na intenzivnoj nezi, a sada su u svetinji pod Ostrogom odlučili da jedno drugome poklone dušu i srce za večnost.
Smešteno na Administrativnoj liniji sa Kosovom i Metohijom selo Štava, koje je nekada bilo poznato po rudnim bogatstvima i lekovitim izvorima, danas je gotovo pusto.
Kako je jedna molitva i isceljenje Jovana Damaskina iz 8. veka oblikovalo vekovne običaje, donelo svetlost u najmračnijim vremenima i postalo simbol večne zaštite manastira Hilandar.