Glumac je svoj privatni život umereno dozirao javnosti, a svoju porodicu takođe retko eksponira. Ipak, poznato je da je posebno vezan za svog starijeg brata Mihaila, koji je iguman manastira Jovanje.
Miloš Biković, najpoznatiji srpski glumac, koga rado gledaju širom sveta uživa izuzetnu slavu i van granica Srbije, a pogotovo u Rusiji.
Svojim talentom, šarmom, izgledom i vrednim radom je uspeo da se probije u redove svetskih glumaca, a naša publika ga često gleda na televiziji i u pozorištu.
Glumac je svoj privatni život umereno dozirao javnosti, a svoju porodicu takođe retko eksponira. Ipak, poznato je da je posebno vezan za svog starijeg brata Mihaila, koji je iguman i monah u SPC.
Antonio Ahel/ATAImages
Miloš Biković
Miloš je jednom prilikom progovorio o bratu Mihailu, kojim se ponosi isto koliko i on njime.
- Moj brat je otišao u manastir kada je imao 22 godine, a studirao je s potomcima ruskih emigranata koji su došli u Srbiju nakon Oktobarske revolucije. Važno mi je da kažem da s njim pričam kao sa bratom, ali se uvek setim da je on ipak monah koji je svoj život posvetio Bogu. Ponekad, u razgovoru poželim da mu protivurečim, ali umesto toga, uvek mu kažem: “Razmisliću o tvojim rečima" - ispričao je Miloš tada za ruski magazin "Esquire" i otkrio razlog zbog kojeg se stariji brat zamonašio:
- Objasnio mi je da nikada nije osetio takvu punoću života i da ju je pronašao jedino u dodiru sa Bogom. Kada je moja slava premašila sve ono što sam očekivao, sećam se da mi je brat rekao: "Sada više nisi bitan samo ti. Sada si postao simbol." On je na neki način počeo da mi se divi, iako ja to nikada nisam očekivao jer je to neobično za jednog monaha. On dobro zna koliko i kada se ja lomim i sumnjam u sebe - ispričao je iskreno Biković, razgovor koji je vodio sa bratom i koji nikad neće zaboraviti.
Mihailo je starešina manastira Jovanja, a glumac je u blizini kupio kuću, što govori koliko je Miloš vezan za njega.
Ko je Mihailo Biković?
youtube.com/printscreen
Mihailo Biković
Mihailo Biković srpski je pravoslavni teolog, arhimandrit SPC i iguman manastira Jovanje.
Kao dečak se često selio sa porodicom, najpre u Nemačku, a kasnije u Sarajevu, gde je njegova majka dobila posao kao defektolog.
- Seljakanje od jednog do drugog mesta je značila da nigde ne možete da pustite korene. Taman se negde skućimo ajde seli se na novo mesto. Ceo život smo bili podstanari. Možda je to razlog što sam u trenutku odrastanja počeo da tražim nešto što je stalno. Razočarao sam se u međuljudske odnose jer sam video da je čovek relativan i da ako se i oslonimo na njega može on da se izmakne i da izgubimo oslonac pod nogama. Taj stalni osećaj gubljenja oslonca pod nogama je kod mene rodio želju za nečim apsolutnim i stalnim. Za nečim što mi neće izmaći - rekao je iguman Mihailo svojevremeno.
U Beograd su se doselili 1986. godine i tu se, dve godine kasnije, rodio njegov mlađi brat Miloš Biković, kada je Mihailo imao 15 godina. Ubrzo su se njihovi roditelji razveli, ali su nastavili da se viđaju i sa ocem koji ih je napustio.
- Moji su se razvodili dva puta, dva puta se venčavali. Moj brat Miloš je iz njihovog drugog braka...od istog oca i iste majke... Prvi razvod njihov je bio kad sam imao pet, a drugi kad sam imao 16 godina, a moj brat Miloš svega šest meseci. Sve su to duboki ožiljci.
Prilikom jednog turističkog odlaska u Trst, sasvim slučajno i neplanirano je obišao tamošnju srpsku crkvu Svetog Spiridona. Prisustvovao je službi u crkvi i odlučio da po povratku u Beograd ode u Sabornu crkvu na službu.
Studije na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu je upisao 1993. godine, a posle nekoliko ispita je otišao i upoznao starca Tadeja. On ga je uputio da pita roditelje da li je za brak ili monaštvo, a kada je dobio očev blagoslov, odlučio je da ga primi kao iskušenika.
U oktobru 2007. godine, dolazi u manastir Jovanja. Povremeno drži besede o teološkim i drugim duhovnim pitanjima.
Otac Lavrentije bio je i na sceni emisije "Rumani imaju talenat“, žiri mu se zahvalio i objasnio da ih je u trenutku izmestio iz studija, dajući im osećaj kao da su na nekom drugom uzvišenom mestu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Irineja, episkopa Lionskog, po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti prorok Zaharija i pravedna Jelisaveta. Katolička crkva obeležava Svetu Majku Tereziju iz Kalkute, dok je za Jevreje danas Šabat, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Reči akademika Jerotića o greškama, pokajanju i promeni otkrivaju šta se krije iza odnosa prema onima koje volimo i zašto prava bliskost ne prestaje kada neko pogreši.
Meštani Rezale gotovo dve decenije sami su gradili i čuvali mesto okupljanja, a pred dolazak mehanizacije iz njega su izneli sve osim onoga što je za njih imalo posebno značenje.
Sestre iz Manastira Svete Liidje obilaze srpske svetinje, a u Beogradu su se susrele sa Tamarom Vučić i podsetile na godine kada su njihove manastirske kapije bile otvorene za prognane i ratnu siročad.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Reči akademika Jerotića o greškama, pokajanju i promeni otkrivaju šta se krije iza odnosa prema onima koje volimo i zašto prava bliskost ne prestaje kada neko pogreši.
Meštani Rezale gotovo dve decenije sami su gradili i čuvali mesto okupljanja, a pred dolazak mehanizacije iz njega su izneli sve osim onoga što je za njih imalo posebno značenje.
Sestre iz Manastira Svete Liidje obilaze srpske svetinje, a u Beogradu su se susrele sa Tamarom Vučić i podsetile na godine kada su njihove manastirske kapije bile otvorene za prognane i ratnu siročad.
Zajednica u ovom američkom gradu već decenijama okuplja vernike različitog porekla, a više od polovine njenih članova čine upravo oni koji su sami izabrali da prime pravoslavnu veru.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Episkop vašingtonsko-njujorški i istočnoamerički govorio je na međureligijskom skupu o zaštiti bogomolja i vernika, uputivši poziv na odlučniju borbu protiv mržnje, nasilja i ugrožavanja verskih sloboda.
Nakon razgovora u Požarevcu, dvojica arhijereja obišla su drevnu svetinju, poklonila se ikoni Presvete Bogorodice Kurske i posetila isposnicu Svetog Zosima, a potom je episkop bihaćko-petrovački nastavio put ka Eparhiji timočkoj.
Za osobu koja nije pripadala Pravoslavnoj crkvi ne mogu se vršiti opela, pomeni i druge crkvene molitve na način na koji se one vrše za pravoslavne hrišćane.