Umesto izraza "igre na sreću“, kakvim su ovaj način zarade želeli da predstave ljudima, sveštenik insistira da ga nazivamo pravim imenom.
Dok naokolo niču nova mesta u kojima "igre na nesreću“ mame prolaznike, sveštenik Danijel Nikolić upozorava da ne ulazimo u takve prostorije, jer na taj način raskidamo vezu sa samima sobom i prepuštamo se poroku koji nas postepeno udaljava od naše božanske suštine.
Otac Danijel apeluje, navodeći kao glavni argument da je to put s kojeg se čovek teško može vratiti.
- Kockanje je zaista velika muka današnjice i mislim da izvlači iz čoveka ono nešto najgore, čime se ne ponosimo. Potrebna je svakako velika muka, mnogo truda, odricanja, žrtvovanja da bismo se vratili na pravi put. To je, možemo slobodno reći, igra na nesreću.
Umesto izraza "igre na sreću“, kakvim su ovaj način zarade želeli da predstave ljudima, sveštenik insistira da ga nazivamo pravim imenom.
- Igra na nesreću, jer se kroz stupanje u kockanje i takav način života zaista raskida sav čovek. Raskidaju se i porodične veze, i u svakom smislu čovek se uništava. Sam pojam kockanja, u osnovi gledajući njegovu namenu, njegovu svrhu i razlog, možemo reći da je on potpuno na suprotnim stranama od pojma dobrote, odnosno od pojma truda, od posebnosti koju nam Gospod daje, od ličnog zalaganja, od žrtve, od rada u osnovi, na što smo zaista pozvani.
Printscreen Televizija Hram
Otac Danijel Nikolić
Navodi da kockanje odvlači u dublji bezdan, a da se u tom mraku i pri takvom padu čovekova božanska priroda usitnjuje.
- Pokazuje neku najružniju sliku čoveka. Zamislite da sad jedan porodičan čovek dolazi posle prvog u mesecu, kada je bila plata, i ostavlja celu platu u kockarnici, ostaje do kasno u noći za tim aparatom. Mislim da kockanja ni u kakvom slučaju ne može biti opravdanje - zaključuje otac Danilo.
BONUS VIDEO: Monah iz manastira Tumane otkrio istinu: Ovo je ključ za jaku veru
Recept sa puterom, jajima i citrusnom kremom bogat po ukusu, namenjen danima mrsne trpeze kada se kolači ne mere izgledom, već osećajem koji ostavljaju za stolom.
Iza kratkog čina koji se svake godine 3. februara obavlja u crkvama stoji priča o svetitelju, njegovom mučeništvu i čudu koje je obeležilo jedan od najneobičnijih običaja hrišćanske tradicije.
U besedi za utorak Sedmice bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako kroz milosrđe, oproštaj i gradnju mira čovek dotiče božansku istinu i otkriva tajne Raja.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U besedi za utorak Sedmice bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako kroz milosrđe, oproštaj i gradnju mira čovek dotiče božansku istinu i otkriva tajne Raja.
Dok svet često nagrađuje nepravdu, podviznik iz Odese iz 20. veka pokazuje kako čuvanje savesti i hodanje “uskim putem” postaje jedini pravi odgovor na okrutnost života.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Dok svet često nagrađuje nepravdu, podviznik iz Odese iz 20. veka pokazuje kako čuvanje savesti i hodanje “uskim putem” postaje jedini pravi odgovor na okrutnost života.
Ne da se nije uplašio kada je ušao u "klinč" sa carem i patrijarhom, nego je istrajao do kraja u dokazivanju da su u Gospodu bile dve volje kao i dve prirode.
Nekadašnji basista benda Danzig Džoš Lejzi govori o ličnom slomu, godinama borbe sa zavisnošću i susretu s verom, koji ga je doveo do odluke da primi svetu tajnu krštenja u Pravoslavnoj crkvi.