Umesto izraza "igre na sreću“, kakvim su ovaj način zarade želeli da predstave ljudima, sveštenik insistira da ga nazivamo pravim imenom.
Dok naokolo niču nova mesta u kojima "igre na nesreću“ mame prolaznike, sveštenik Danijel Nikolić upozorava da ne ulazimo u takve prostorije, jer na taj način raskidamo vezu sa samima sobom i prepuštamo se poroku koji nas postepeno udaljava od naše božanske suštine.
Otac Danijel apeluje, navodeći kao glavni argument da je to put s kojeg se čovek teško može vratiti.
- Kockanje je zaista velika muka današnjice i mislim da izvlači iz čoveka ono nešto najgore, čime se ne ponosimo. Potrebna je svakako velika muka, mnogo truda, odricanja, žrtvovanja da bismo se vratili na pravi put. To je, možemo slobodno reći, igra na nesreću.
Umesto izraza "igre na sreću“, kakvim su ovaj način zarade želeli da predstave ljudima, sveštenik insistira da ga nazivamo pravim imenom.
- Igra na nesreću, jer se kroz stupanje u kockanje i takav način života zaista raskida sav čovek. Raskidaju se i porodične veze, i u svakom smislu čovek se uništava. Sam pojam kockanja, u osnovi gledajući njegovu namenu, njegovu svrhu i razlog, možemo reći da je on potpuno na suprotnim stranama od pojma dobrote, odnosno od pojma truda, od posebnosti koju nam Gospod daje, od ličnog zalaganja, od žrtve, od rada u osnovi, na što smo zaista pozvani.
Printscreen Televizija Hram
Otac Danijel Nikolić
Navodi da kockanje odvlači u dublji bezdan, a da se u tom mraku i pri takvom padu čovekova božanska priroda usitnjuje.
- Pokazuje neku najružniju sliku čoveka. Zamislite da sad jedan porodičan čovek dolazi posle prvog u mesecu, kada je bila plata, i ostavlja celu platu u kockarnici, ostaje do kasno u noći za tim aparatom. Mislim da kockanja ni u kakvom slučaju ne može biti opravdanje - zaključuje otac Danilo.
BONUS VIDEO: Monah iz manastira Tumane otkrio istinu: Ovo je ključ za jaku veru
Muslimanska imena oslanjaju se na Kuran i svako ime nosi svoju simboliku, kao i u drugim religijama gde se imena daju u skladu sa njihovim verovanjima.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Justina Ćelijskog, podsećamo se besede koja je izazvala šok u tadašnjoj Jugoslaviji. Pred stotinama ljudi, a pod prismotrom vlasti, tada mladi profesor Amfilohije izgovorio je istinu koju mnogi nisu smeli ni da pomisle.
Kada je sveštenoslužitelj završio litrugiju pred bitku, ističe otac Ljubo, on je na otpustu pomenuo Svetog Vita (Vida) , a mi danas uz to ime dodajemo Svetog kneza Lazara i kosovske mučenike.
Predstavnici OCA tvrde da crkva pripada vernicima i da će hram ostati otvoren za sve koji žele da učestvuju u bogosluženju u duhu kanonskog jedinstva i vere.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Stipendije za period septembar-april 2024/25. godine biće isplaćene u osam jednakih rata u iznosu od po 12.000,00 dinara, kao i dve rate od po 24.000,00 dinara za period maj-avgust 2025. godina.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Justina Ćelijskog, podsećamo se besede koja je izazvala šok u tadašnjoj Jugoslaviji. Pred stotinama ljudi, a pod prismotrom vlasti, tada mladi profesor Amfilohije izgovorio je istinu koju mnogi nisu smeli ni da pomisle.
Predstavnici OCA tvrde da crkva pripada vernicima i da će hram ostati otvoren za sve koji žele da učestvuju u bogosluženju u duhu kanonskog jedinstva i vere.
Reči svetitelja iz Grčke razotkrivaju najopasniju prevaru tame: đavo postaje moćan samo ako mu damo pravo i poverujemo u njegovu silu. Ali kada mu se suprotstavimo sa smirenjem i verom – on nestaje poput praha.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Justina Ćelijskog, podsećamo se besede koja je izazvala šok u tadašnjoj Jugoslaviji. Pred stotinama ljudi, a pod prismotrom vlasti, tada mladi profesor Amfilohije izgovorio je istinu koju mnogi nisu smeli ni da pomisle.
Na periferiji ruske prestonice, između svetlosti mozaika i senki istorije, uzdiže se hram koji čuva duhovnu snagu nacije i duboke simbole neispričanih sudbina.
Na naučnom skupu u organizaciji Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči otvorena su najdublja pitanja hrišćanske teologije: da li arijanizam živi i danas, šta nas uči Sveti Sava i kako izgleda dijalog Jerusalima i Atine u vremenu razdvojenih svetova.
Rođen na Blagovesti, praznik na koji se i upokojio, ovaj duhovni gorostas proveo je ceo život između progonstva, molitve i borbe za istinu. Zbog svojih stavova bio je sklanjan, saslušavan i tiho gonjen – a danas ga narod slavi kao sveca koji i dalje menja ljudske sudbine.
Ne treba vam ništa skupo: od krompira, povrća i malo sira nastaje nezaboravno starinsko jelo koje se u različitim krajevima drugačije zove, ali svuda miriše na dom, tradiciju i ljubav.