fizkes/Shutterstock,Bibleboxone/Shutterstock, Brian A Jackson/Shutterstock
Mnogi vernici osećaju da im srce ostaje hladno uprkos želji da razgovaraju sa Bogom – otkrivamo šta sve dovodi do gubitka molitve i kako da povratimo blagodat koja greje duh.
Koliko puta ste osetili da želite da se molite, ali reči ne izlaze iz vaših usta, srce ostaje hladno, a duša nepokretna, kao da je izgubila sposobnost da diše? Ta tiha, neobjašnjiva nemoć da se čovek obrati Bogu pogađa mnoge. Sveti Makarije Veliki nam u svojim poukama otkriva – zašto dolazimo do tog stanja i kako da ga prevaziđemo.
Šta uzrokuje hladnoću u molitvi?
– Hladnoća u molitvi – govorio je Sveti Makarije – potiče ili od duševnog umora, ili od duhovne zasićenosti, ili od telesnih uživanja i ugađanja, ili od strasti koje ovladaju dušom, a naročito od gordosti.
Drugim rečima, kada nam misli zamaraju dušu, kada postanemo siti svega, pa i duhovnih dela, kada se prepustimo komforu tela i sitnim zadovoljstvima, ili kada nas obuzme strast – molitva u nama počinje da presušuje. Posebno je pogubna gordost, ta nevidljiva bolest duše zbog koje čovek poveruje da je sam sebi dovoljan i jak.
Foto: Freepik
Molitvenik, ilustracija
Zašto Bog dopušta da izgubimo blagodat?
Sveti Makarije nas podseća da sve to stoji nasuprot duhovnom životu, jer – molitva zauzima središnje mesto – u njemu. Kada u nama presuši molitva, to je znak da smo izgubili najvažniji izvor života.
Ali postoji još jedan razlog za ovu hladnoću. Nekada se, kaže Sveti Makarije, dešava udaljavanje blagodati Božje, po Njegovom promislitelju. Zašto? Jer kada naša duša gori od čežnje za Bogom i kada molitva teče iz srca usrdno i toplo, tada nam Gospod daruje blagodat Svoju. Međutim, ako takvo blaženo stanje potraje, lako poverujemo da smo – svojim trudom postigli nešto veliko – i tada nas savlada sujeta i pomisao da smo sami dostigli visine.
– Zato se, iz pedagoških razloga, blagodat povlači, a naša duša ostaje sama, ogoljena i nemoćna, hladna i bezvoljna za molitvu – poučava Sveti Makarije. Gospod, kao najbolji Učitelj, dopušta da osetimo koliko smo bez Njega nemoćni, da bi nas vratio u smirenje i iskreno sagledanje sebe.
Printscreen/Youtube/Телевизија Храм
Sveti Makarije
Kako da povratimo molitvenu toplinu?
Šta nam je, dakle, činiti kad nastupi takva hladnoća i kada nam se čini da molitva nije moguća?
Sveti Makarije savetuje da najpre uklonimo uzroke – da odbacimo gordost, smirimo telo, usmerimo dušu ka Bogu i prestanemo da tražimo utehu u stvarima koje nas udaljavaju od molitve. A zatim, uprkos hladnoći i bezvoljnosti, da istrajno i strpljivo nastavimo sa svakodnevnim molitvenim pravilom. Da sabiramo svoj um na reči molitve i budimo u srcu osećanja ljubavi prema Bogu, ma koliko nam bilo teško.
Na kraju, Sveti Makarije obećava nešto što daje utehu svakome ko prolazi kroz ovu tamu:
– S vremenom će Bog, videći naše smirenje i trpljenje, ponovo poslati blagodat Svoju, koja će oterati duh hladnoće, kao što vetar razgoni maglu. –
Ako osećaš da ne možeš da se moliš, ne očajavaj. Nastavi da prebivaš u molitvi tišinom, smirenjem i strpljenjem, i blagodat će se vratiti. Jer tamo gde nestane gordost i vraća se poniznost, dolazi i topla, živa molitva, koja iznova povezuje čoveka sa Bogom.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Postoji razlog zašto ova molitva odzvanja vekovima u srcima vernika i zašto je nazvana „molitvom nad molitvama" - otkrivamo njeno pravo značenje, skrivene dubine i zašto bez nje nijedan dan nije potpun.
Veliki ruski svetitelj iz 19. veka objašnjava da kada podignemo srce ka Bogu, čak i najveća tuga gubi snagu, a spokojstvo postaje živo iskustvo prisustva Božije ljubavi.
Sveti Pajsije Svetogorac upozorava da kletve, kada su izgovorene iz bola i nepravde, mogu imati ozbiljne posledice i za onoga ko ih izgovara i za onoga kome su upućene.
Poglavar Rimokatoličke crkve sa govornice pozvao međunarodnu zajednicu da zaštiti nevine od brutalne ratne strategije koja pogađa milione ljudi i poručio da je obezbeđivanje hrane moralna obaveza čitavog čovečanstva.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
U svakodnevici često čujemo savete da se molimo — pred spavanje, pre obroka, u radosti i u nevolji. Ali da li znamo šta svaka molitva znači i zbog čega je razumevanje njenih oblika ključno za dublji duhovni život?
Veliki ruski svetitelj iz 19. veka objašnjava da kada podignemo srce ka Bogu, čak i najveća tuga gubi snagu, a spokojstvo postaje živo iskustvo prisustva Božije ljubavi.
Sveti Pajsije Svetogorac upozorava da kletve, kada su izgovorene iz bola i nepravde, mogu imati ozbiljne posledice i za onoga ko ih izgovara i za onoga kome su upućene.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U Dalju je svečano predstavljena Fondacija „Sveta Petka”, čija je misija da kroz obrazovne programe, humanitarne akcije i kulturne manifestacije osnaži zajedništvo i sačuva identitet srpskog naroda.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.