Dete je dar Božiji. I ako Gospod ne daje decu, to znači da za to postoji njegov promisao koji treba prihvatiti, a ne padati u očaj ili misliti da se život završio, kaže otac Valerije.
Dok se sve veći broj parova suočava s nemogućnošću da dobiju potomstvo, mnogi traže odgovore u medicini, genetskim analizama, stresu, načinu života. Ipak, neki pokušavaju da razumeju dublji smisao i pitaju se – da li iza svega postoji viši razlog?
O tome govori pravoslavni sveštenik Valerije Duhanin, koji ističe da dete nije pravo, već dar – i da se ne dobija po sili, već po promislu Božjem.
- Postoje tajne Božanske brige o ljudima, one su nedokučive. Kad je Rahilja, žena patrijarha Jakova koja nije imala potomstvo, prekorela supruga: "Daj mi dece ili ću umreti", Jakov je odgovorio: ‘Zar sam ja, a ne Bog, Koji ti ne da poroda?’ (1 Mojs 30: 1-2).
Sveštenik Duhanin naglašava da u osnovi svake situacije u kojoj bračni par ne može da ima decu – bez obzira na medicinske uzroke – treba najpre tražiti duhovno razumevanje.
Shutterstock/Dikushin Dmitry
Otac Valerije kaže da bezdetnost može biti posledica i greha iz mladosti
- Dete je dar Božiji. I ako Gospod ne daje decu, to znači da za to postoji njegov promisao koji treba prihvatiti, a ne padati u očaj ili misliti da se život završio. Na to je skretao pažnju prepodobni Pajsije Svetogorac. On je znao primere kad su neki pokušavali da steknu decu ili veštačkom oplodnjom ili usvajanjem tuđe dece, ali su se kasnije sami uverili da im Bog nije dao decu zato što se brinuo za njihovo dobro - ističe sveštenik za pravoslavlje.ru
Pitanje koje mu vernici često postavljaju je – šta da činimo? Ako medicina ne pomaže, a godine prolaze, postoji li uopšte put?
- Važno je ne gubiti glavu, ne juriti panično za bilo kojim sredstvima kako bi se po svaku cenu dobilo dete, već je važno da se potrudimo da osluškujemo Božiji promisao.
Čedesni slučaj Evgenije
Jedan od primera koje izdvaja je životna priča žene po imenu Evgenija. Udala se u 25. godini, ali pet godina nije mogla da zatrudni. Nakon bezuspešnih pokušaja i suočavanja s predlogom vantelesne oplodnje, odlučila je da se okrene Bogu.
- Radi se o tome što VTO predstavlja grubu manipulaciju s ljudskim životom: pripremaju se embrioni, konzerviraju se, a višak se prosto uništava, odnosno dešava se isto što i prilikom abortusa. Evgenija je saznala da ima slučajeva kad posle dugotrajne neplodnosti ljudi na čudesan način dobijaju isceljenje u hramu.
Njeno duhovno buđenje bilo je prelomno – ispovedala se, pričešćivala, muž joj se krstio. Potom su otišli na hodočašće u Borovski manastir.
- Kad su ona i muž otišli na hodočašće i pogruzili se, nakon dve nedelje je već imala pozitivan test na trudnoću. A pre toga pet godina nije mogla da zatrudni! A posle svetog izvora je usnula san: nosi korpicu s detetom; pita: ‘Kako se zoveš?’ – a ono odgovara: ‘Danilo.’ A na pregledima i ultrazvuku su joj govorili da će roditi kćerku. Ali se rodio dečak i dali su mu ime Danilo.
Kada se godinama kasnije suočila s komplikacijom u trudnoći, lekari su govorili da neće moći više da rađa. Ipak, njen duhovnik joj je dao blagoslov za drugo dete – devojčicu. I rodila ju je.
- Evgenija je bila sigurna da su deca od Boga, a to znači da se pre svega treba obraćati Bogu.
Kao prvi korak, sveštenik savetuje duhovni odgovor: obraćanje Bogu, molitvu, post, davanje milostinje.
- Ako Gospod ne daje decu, pre svega se treba obratiti njemu. Često su ljudi dobijali decu posle usrdnih molitava, postova i milostinje. Gospod iskušava roditelje da li su spremni da prime dete upravo kao Božiji dar, a ne kao proizvod najnovijih medicinskih tehnologija.
Dodaje i da neplodnost, u mnogim slučajevima, nije samo posledica savremenih okolnosti, već i ranijih grešaka.
Printscreen/Youtube/BIBLIЯ i tolkovaniя - Эkzeget.ru
Otac Valerije Duhanin
- Ponekad je bezdetnost rezultat mladalačkih grehova roditelja. Jedna od statistika glasi da je među Ruskinjama koje ne mogu da začnu decu, 70% postradalo zbog abortusa. Na rađanje dece takođe pogubno utiču neki oblici kontracepcije. U tim slučajevima čovek je sam sebe lišio mogućnosti da rađa decu. I dobijamo sledeći apsurd – prvo čovek čini sve što je moguće da nema dece, a posle je spreman da pribegne bilo čemu, na primer, surogatnom materinstvu samo kako bi dobio dete. Ovim ljudima je pre svega potrebno pokajanje, oni treba da skinu da sebe grehovne uzroke neplodnosti, a dalje – kako Gospod da.
Duhanin ne osporava ni lečenje, ali kaže da ono ne može biti apsolutno.
- U tim situacijama se, naravno, treba lečiti, treba isprobati sva moguća prirodna sredstva, ali konačan rezultat treba prepustiti Bogu.
U svojoj pastirskoj praksi, kaže, susreo se s različitim životnim pričama koje potvrđuju da ni neplodnost nije jednoznačna.
Dean Drobot/Shutterstock
Otac Valerije kaže da ne treba očajavati ako dete ne dolazi
- U principu, svaki slučaj je individualan. Na osnovu nevelike pastirske prakse mogu da kažem da duhovnik često vidi da je nekom konkretnom čoveku korisnije da bude sam nego da ima dete, a za drugog bi bilo bolje da ima mališane i da se potpuno rastvori u požrtvovanoj ljubavi prema njima. Neko nipošto ne sme da uzme dete iz dečjeg doma, jer mu nedostaju strpljenje i elementarna nežnost i ljubav. A za nekoga usvojeno tuđe dete postaje do te mere rođeno da takvu porodicu osenjuje blagoslov Božiji i njoj caruje domaća atmosfera.
Na kraju, otac Valerije podseća da smisao života ne zavisi od roditeljstva, već od odnosa sa Bogom i spremnosti da se prihvati Njegova volja – kakva god ona bila.
- Ako se bračni drugovi usrdno obrate Gospodu u svojim molitvama, ako s duhovnikom budu usaglašavali svoje želje, volja Božija će im se ipak otkriti i tada će biti jasno šta odgovara upravo njima: da li da očekuju čudesnu blagodatnu pomoć, da li da se leče ili da ipak prime u porodicu dete iz dečjeg doma.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Parlament Ujedinjenog Kraljevstva usvojio je zakon koji legalizuje prekid trudnoće i nakon 24. nedelje, bez ikakvih medicinskih indikacija. Pravoslavni hrišćani upozoravaju: ovo nije napredak, već ozakonjeno čedomorstvo i gašenje savesti u samim temeljima društva.
Jedni od onih koji su svoje čudo pronašli u porti manastira, dok su molili svece - da umole Boga da im podari porod, su Slobodan i Jelena Gemaljević - supružnici iz Kragujevca.
Svetitelj i pisac iz 19. veka uči nas da bol koji nanosimo drugima ne ostaje samo kod njih, već se vraća u našu dušu – i da samo pažljivo življenje donosi istinski mir.
Rođena u selu Selogražde kod Prizrena, mati Evgenija je ceo život posvetila manastirima i molitvi, ostavljajući neizbrisiv trag u Pokajnici i u srcima vernika.
Posle dvostrukog ubistva u selu na jugu Krita, meštani govore o ukletom nasleđu, kletvama i molitvama za oproštaj, dok se senka novih sukoba nadvila nad ovim mestom.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Svetitelj i pisac iz 19. veka uči nas da bol koji nanosimo drugima ne ostaje samo kod njih, već se vraća u našu dušu – i da samo pažljivo življenje donosi istinski mir.
Rođena u selu Selogražde kod Prizrena, mati Evgenija je ceo život posvetila manastirima i molitvi, ostavljajući neizbrisiv trag u Pokajnici i u srcima vernika.
Svetitelj i pisac iz 19. veka uči nas da bol koji nanosimo drugima ne ostaje samo kod njih, već se vraća u našu dušu – i da samo pažljivo življenje donosi istinski mir.
Posle dvostrukog ubistva u selu na jugu Krita, meštani govore o ukletom nasleđu, kletvama i molitvama za oproštaj, dok se senka novih sukoba nadvila nad ovim mestom.
Na svakoj slavskoj trpezi ono zauzima sveto mesto — simbol je vaskrsenja, zajedništva i zahvalnosti Bogu. Evo zašto se njegovo posluženje smatra molitvom, a ne običajem.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Postavljen prvi deo krsta na vrh centralne kule Isusa Hrista – bazilika Sagrada Familija sada je visoka 162,91 metar, a do 2026. dostizaće 172 metra, kada će biti dovršena u čast stogodišnjice smrti Antonija Gaudija.