KO ĆE KOME I ZAŠTO SUDITI NA STRAŠNOM SUDU! Otac Evgenije o konačnom izlasku pred Gospoda i ključnoj stvari o kojoj se ne samo ne priča, nego malo i zna!
Sud ne dolazi kao iznenadna presuda s neba – on je zapravo potvrda životnog puta koji je svako sam izabrao.
U hrišćanskoj tradiciji, Strašni sud označava konačni trenutak kada će svako ljudsko biće stati pred Boga i primiti večnu nagradu ili kaznu.
Iako ga vekovima prate slike apokaliptičnih scena, vatre i gneva, suština tog događaja, kako piše sveštenik Evgenije Murzin, ne leži u spoljašnjoj osudi, već u unutrašnjem stanju čoveka.
Sud ne dolazi kao iznenadna presuda s neba – on je zapravo potvrda životnog puta koji je svako sam izabrao.
Shutterstock
Sudnji dan, Ilustracija
- Ispostavlja se da će čovek sam sebi odrediti svoje mesto u večnosti, povezujući svoj zemaljski život i duhovno stanje sa Bogom - piše Murzin. - Ako je čovek celog života išao ka Bogu, čak i ako je posrnuo i pao, onda će biti srećan da nađe onog Koga je tražio. Ali, ako nije voleo ni Boga ni bližnje, ako je još na zemlji stvorio svoj lični pakao, onda će i blizina đavolu u večnosti postati prirodni nastavak njegovog postojanja.
U paraboli o Strašnom sudu, Gospod jasno pokazuje da je ljubav prema bližnjem glavni kriterijum. Ta ljubav se, prema Jevanđelju, ne ogleda u osećanjima, već u delima:
- Što učiniste ljudima, učiniste neni.
Hrišćanski pogled na poslednji sud, ističe otac Evgenije, ne zasniva se na strahu, već na izboru – i odgovornosti za taj izbor.
Printscreen churchofjesuschrist.org
Otac Evgenije kaže da se Sudnji dan nigde ne opisuje kao "strašan"
- U Jevanđelju se Božiji sud, na kome će se odrediti sudbina svih ljudi u večnosti, nigde ne naziva "strašnim“ - objašnjava Murzin. - Hristos jednostavno opisuje okolnosti suđenja i ne daje mu nikakvu definiciju. Apostol Pavle koristi izraz "strašno“ samo kada govori o onima koji svesno greše i odbacuju Hrista, dok starozavetni proroci Sud Gospodnji nazivaju i "velikim i strašnim“ i "velikim i slavnim“.
Za prve hrišćane, dolazak Hristov i kraj sveta nisu bili povod za strah, već za radosno iščekivanje.
Otac Egenije kaže:
- "Gospod je blizu“, pisao je apostol Pavle, dok apostol Jovan u Otkrivenju zapisuje: "Da, dođi, Gospode Isuse.“ To je bio izraz nade, a ne zebnje.
Isto osećanje, podseća Murzin, Crkva je sačuvala kroz vekove – kao stalni podsetnik na duhovnu budnost.
Upravo zato, sud nije nešto što se dešava jednom, na kraju vremena. On počinje ovde i sada, u svakodnevnim izborima.
Берлинско-Германская епархия/rokmp.de,
Otac Evgenije
- Ažurira se svaki put kada se čovek nađe pred izborom: da li da nahrani gladnog, da napoji žednog, poseti bolesnog ili zatvorenika ili pomogne nekome u nevolji - piše Murzin. - Ako pokušamo u bilo kojoj situaciji da napravimo izbor u korist dobra, onda svojim dobrim delima svedočimo veru u Boga i ljubav prema njemu, koja se izražava u ljubavi prema bližnjem.
Strašni sud, dakle, nije trenutak kada Bog odlučuje o čovekovoj sudbini – to je trenutak kada se ogoljava istina. Kako ističe Murzin, Strašni sud za svakog čoveka neće biti toliko spoljašnja pojava, koliko događaj njegovog unutrašnjeg sveta i on će se odigrati pre svega u njegovoj savesti.
Bog, dodaje on, ostaje nepromenjen – ljubav apsolutna i večna. Samo za one koji su celog života išli ka njemu, ta ljubav je sreća. Za one koji su je odbacivali, ona postaje muka.
- Sa Bogom, koji po reči Spasiteljevoj nije došao na svet da sudi svetu, nego da se svet kroz Njega spase, čovek bira svetlost ili tamu - zaključuje Murzin i dodaje da sud samo potvrđuje ono što je u njegovom srcu već odlučeno.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je na mestu stradanja jasenovačkih mučenika da reč pripada molitvi, a konačna pobeda životu i Hristu vaskrslom.
Spora priprema u zemljanoj posudi donosi bogat ukus mesa i povrća, decenijama prisutan na ramazanskim soframa i porodičnim okupljanjima širom Bosne i regiona.
Od sumnje do ispovesti „Gospod moj i Bog moj“ - šta zapravo znači Antipasha, zašto je ovaj dan poseban u crkvenom kalendaru i kako su ga pratili stari narodni običaji.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog reči apostola Pavla dobijaju smisao koji se tiče svakog čoveka i njegovog odnosa prema smrti, grehu i strahu..
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.
Od detinjstva u siromaštvu do monaškog podviga na Atosu i povratka u rodno selo, gde je decenijama bio oslonac ljudima u nevolji - život starca Akakija obeležili su molitva, skromnost i susreti sa znamenitim duhovnicima.