KO ĆE KOME I ZAŠTO SUDITI NA STRAŠNOM SUDU! Otac Evgenije o konačnom izlasku pred Gospoda i ključnoj stvari o kojoj se ne samo ne priča, nego malo i zna!
Sud ne dolazi kao iznenadna presuda s neba – on je zapravo potvrda životnog puta koji je svako sam izabrao.
U hrišćanskoj tradiciji, Strašni sud označava konačni trenutak kada će svako ljudsko biće stati pred Boga i primiti večnu nagradu ili kaznu.
Iako ga vekovima prate slike apokaliptičnih scena, vatre i gneva, suština tog događaja, kako piše sveštenik Evgenije Murzin, ne leži u spoljašnjoj osudi, već u unutrašnjem stanju čoveka.
Sud ne dolazi kao iznenadna presuda s neba – on je zapravo potvrda životnog puta koji je svako sam izabrao.
Shutterstock
Sudnji dan, Ilustracija
- Ispostavlja se da će čovek sam sebi odrediti svoje mesto u večnosti, povezujući svoj zemaljski život i duhovno stanje sa Bogom - piše Murzin. - Ako je čovek celog života išao ka Bogu, čak i ako je posrnuo i pao, onda će biti srećan da nađe onog Koga je tražio. Ali, ako nije voleo ni Boga ni bližnje, ako je još na zemlji stvorio svoj lični pakao, onda će i blizina đavolu u večnosti postati prirodni nastavak njegovog postojanja.
U paraboli o Strašnom sudu, Gospod jasno pokazuje da je ljubav prema bližnjem glavni kriterijum. Ta ljubav se, prema Jevanđelju, ne ogleda u osećanjima, već u delima:
- Što učiniste ljudima, učiniste neni.
Hrišćanski pogled na poslednji sud, ističe otac Evgenije, ne zasniva se na strahu, već na izboru – i odgovornosti za taj izbor.
Printscreen churchofjesuschrist.org
Otac Evgenije kaže da se Sudnji dan nigde ne opisuje kao "strašan"
- U Jevanđelju se Božiji sud, na kome će se odrediti sudbina svih ljudi u večnosti, nigde ne naziva "strašnim“ - objašnjava Murzin. - Hristos jednostavno opisuje okolnosti suđenja i ne daje mu nikakvu definiciju. Apostol Pavle koristi izraz "strašno“ samo kada govori o onima koji svesno greše i odbacuju Hrista, dok starozavetni proroci Sud Gospodnji nazivaju i "velikim i strašnim“ i "velikim i slavnim“.
Za prve hrišćane, dolazak Hristov i kraj sveta nisu bili povod za strah, već za radosno iščekivanje.
Otac Egenije kaže:
- "Gospod je blizu“, pisao je apostol Pavle, dok apostol Jovan u Otkrivenju zapisuje: "Da, dođi, Gospode Isuse.“ To je bio izraz nade, a ne zebnje.
Isto osećanje, podseća Murzin, Crkva je sačuvala kroz vekove – kao stalni podsetnik na duhovnu budnost.
Upravo zato, sud nije nešto što se dešava jednom, na kraju vremena. On počinje ovde i sada, u svakodnevnim izborima.
Берлинско-Германская епархия/rokmp.de,
Otac Evgenije
- Ažurira se svaki put kada se čovek nađe pred izborom: da li da nahrani gladnog, da napoji žednog, poseti bolesnog ili zatvorenika ili pomogne nekome u nevolji - piše Murzin. - Ako pokušamo u bilo kojoj situaciji da napravimo izbor u korist dobra, onda svojim dobrim delima svedočimo veru u Boga i ljubav prema njemu, koja se izražava u ljubavi prema bližnjem.
Strašni sud, dakle, nije trenutak kada Bog odlučuje o čovekovoj sudbini – to je trenutak kada se ogoljava istina. Kako ističe Murzin, Strašni sud za svakog čoveka neće biti toliko spoljašnja pojava, koliko događaj njegovog unutrašnjeg sveta i on će se odigrati pre svega u njegovoj savesti.
Bog, dodaje on, ostaje nepromenjen – ljubav apsolutna i večna. Samo za one koji su celog života išli ka njemu, ta ljubav je sreća. Za one koji su je odbacivali, ona postaje muka.
- Sa Bogom, koji po reči Spasiteljevoj nije došao na svet da sudi svetu, nego da se svet kroz Njega spase, čovek bira svetlost ili tamu - zaključuje Murzin i dodaje da sud samo potvrđuje ono što je u njegovom srcu već odlučeno.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Lava po starom i Svetog mučenika Konona Isavrijskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Ivana Josipa od Krsta, dok su muslimani u mesecu ramazana, a u judaizmu danas nema većeg praznika.
Iza njegovog života, najpoznatija je ostala priča o tome kako je u jednom trenutku u njegov grad došao neki mađioničar i opsenar Iliodor koji je svojim lažima zavodio omladinu.
Mnogi smatraju da je džihad svaki rat u kome učestvuju muslimani, bez obzira da li se taj rat vodio iz ličnih, političkih ili teritorijalnih razloga, kaže Naik.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U besedi za sredu 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svaka sitnica koju zanemarimo u ovom životu nosi težinu i odlučuje da li ćemo steći duhovni dar ili ga zauvek izgubiti.