KO ĆE KOME I ZAŠTO SUDITI NA STRAŠNOM SUDU! Otac Evgenije o konačnom izlasku pred Gospoda i ključnoj stvari o kojoj se ne samo ne priča, nego malo i zna!
Sud ne dolazi kao iznenadna presuda s neba – on je zapravo potvrda životnog puta koji je svako sam izabrao.
U hrišćanskoj tradiciji, Strašni sud označava konačni trenutak kada će svako ljudsko biće stati pred Boga i primiti večnu nagradu ili kaznu.
Iako ga vekovima prate slike apokaliptičnih scena, vatre i gneva, suština tog događaja, kako piše sveštenik Evgenije Murzin, ne leži u spoljašnjoj osudi, već u unutrašnjem stanju čoveka.
Sud ne dolazi kao iznenadna presuda s neba – on je zapravo potvrda životnog puta koji je svako sam izabrao.
Shutterstock
Sudnji dan, Ilustracija
- Ispostavlja se da će čovek sam sebi odrediti svoje mesto u večnosti, povezujući svoj zemaljski život i duhovno stanje sa Bogom - piše Murzin. - Ako je čovek celog života išao ka Bogu, čak i ako je posrnuo i pao, onda će biti srećan da nađe onog Koga je tražio. Ali, ako nije voleo ni Boga ni bližnje, ako je još na zemlji stvorio svoj lični pakao, onda će i blizina đavolu u večnosti postati prirodni nastavak njegovog postojanja.
U paraboli o Strašnom sudu, Gospod jasno pokazuje da je ljubav prema bližnjem glavni kriterijum. Ta ljubav se, prema Jevanđelju, ne ogleda u osećanjima, već u delima:
- Što učiniste ljudima, učiniste neni.
Hrišćanski pogled na poslednji sud, ističe otac Evgenije, ne zasniva se na strahu, već na izboru – i odgovornosti za taj izbor.
Printscreen churchofjesuschrist.org
Otac Evgenije kaže da se Sudnji dan nigde ne opisuje kao "strašan"
- U Jevanđelju se Božiji sud, na kome će se odrediti sudbina svih ljudi u večnosti, nigde ne naziva "strašnim“ - objašnjava Murzin. - Hristos jednostavno opisuje okolnosti suđenja i ne daje mu nikakvu definiciju. Apostol Pavle koristi izraz "strašno“ samo kada govori o onima koji svesno greše i odbacuju Hrista, dok starozavetni proroci Sud Gospodnji nazivaju i "velikim i strašnim“ i "velikim i slavnim“.
Za prve hrišćane, dolazak Hristov i kraj sveta nisu bili povod za strah, već za radosno iščekivanje.
Otac Egenije kaže:
- "Gospod je blizu“, pisao je apostol Pavle, dok apostol Jovan u Otkrivenju zapisuje: "Da, dođi, Gospode Isuse.“ To je bio izraz nade, a ne zebnje.
Isto osećanje, podseća Murzin, Crkva je sačuvala kroz vekove – kao stalni podsetnik na duhovnu budnost.
Upravo zato, sud nije nešto što se dešava jednom, na kraju vremena. On počinje ovde i sada, u svakodnevnim izborima.
Берлинско-Германская епархия/rokmp.de,
Otac Evgenije
- Ažurira se svaki put kada se čovek nađe pred izborom: da li da nahrani gladnog, da napoji žednog, poseti bolesnog ili zatvorenika ili pomogne nekome u nevolji - piše Murzin. - Ako pokušamo u bilo kojoj situaciji da napravimo izbor u korist dobra, onda svojim dobrim delima svedočimo veru u Boga i ljubav prema njemu, koja se izražava u ljubavi prema bližnjem.
Strašni sud, dakle, nije trenutak kada Bog odlučuje o čovekovoj sudbini – to je trenutak kada se ogoljava istina. Kako ističe Murzin, Strašni sud za svakog čoveka neće biti toliko spoljašnja pojava, koliko događaj njegovog unutrašnjeg sveta i on će se odigrati pre svega u njegovoj savesti.
Bog, dodaje on, ostaje nepromenjen – ljubav apsolutna i večna. Samo za one koji su celog života išli ka njemu, ta ljubav je sreća. Za one koji su je odbacivali, ona postaje muka.
- Sa Bogom, koji po reči Spasiteljevoj nije došao na svet da sudi svetu, nego da se svet kroz Njega spase, čovek bira svetlost ili tamu - zaključuje Murzin i dodaje da sud samo potvrđuje ono što je u njegovom srcu već odlučeno.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
Pravoslavna crkva 19. januara obeležava Krštenje Isusa Hrista, događaj u kome se otkriva Tajna Trojstva, dok osvećena voda, postaje znak Božje blizine, duhovne snage i početka unutrašnje obnove svakog čoveka.
Dok mnogi veruju u priče o ispunjenju želja tokom bogojavljenske noći, pravoslavlje podseća da je ovaj dan posvećen molitvenom sećanju na Hristovo krštenje, Božiju objavu ljudima i učenju o veri i Božijoj volji.
Molitveno sećanje na Hristovo krštenje na Jordanu i glas koji je odjeknuo sa nebesa svake godine iznova sabira vernike u hramovima, dok osvećena voda iz crkve postaje veza između vere i svakodnevnog života u srpskim domovima.
Doček prepisa Bogorodice Trojeručice pretvorio je običnu večernju službu u događaj koji su vernici doživeli kao lični susret, a ne kao crkveni protokol.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Dok mnogi veruju u priče o ispunjenju želja tokom bogojavljenske noći, pravoslavlje podseća da je ovaj dan posvećen molitvenom sećanju na Hristovo krštenje, Božiju objavu ljudima i učenju o veri i Božijoj volji.
Dok se informacije i napetosti šire brže nego ikada, pouka ruskog svetitelja otkriva jednostavan, a moćan način da mir počne u čoveku i zahvati ceo svet.
U besedi za 32. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas podseća da sva dela koja nemaju izvor u Hristu ostaju prazna, poput loze koja ne može doneti plod ako nije povezana sa čokotom.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Kao nastojateljica manastira Ljubostinja više od trideset godina, ostavila je duhovno nasleđe tihe požrtvovanosti, koje ostaje večni putokaz za sve koji traže mir i utehu.
Mnogi se pitaju da li moraju oba dana u crkvu, da li je kupanje obavezno i šta se zaista računa pred Bogom - evo šta kaže crkvena praksa, a šta narodno predanje.