KO ĆE KOME I ZAŠTO SUDITI NA STRAŠNOM SUDU! Otac Evgenije o konačnom izlasku pred Gospoda i ključnoj stvari o kojoj se ne samo ne priča, nego malo i zna!
Sud ne dolazi kao iznenadna presuda s neba – on je zapravo potvrda životnog puta koji je svako sam izabrao.
U hrišćanskoj tradiciji, Strašni sud označava konačni trenutak kada će svako ljudsko biće stati pred Boga i primiti večnu nagradu ili kaznu.
Iako ga vekovima prate slike apokaliptičnih scena, vatre i gneva, suština tog događaja, kako piše sveštenik Evgenije Murzin, ne leži u spoljašnjoj osudi, već u unutrašnjem stanju čoveka.
Sud ne dolazi kao iznenadna presuda s neba – on je zapravo potvrda životnog puta koji je svako sam izabrao.
Shutterstock
Sudnji dan, Ilustracija
- Ispostavlja se da će čovek sam sebi odrediti svoje mesto u večnosti, povezujući svoj zemaljski život i duhovno stanje sa Bogom - piše Murzin. - Ako je čovek celog života išao ka Bogu, čak i ako je posrnuo i pao, onda će biti srećan da nađe onog Koga je tražio. Ali, ako nije voleo ni Boga ni bližnje, ako je još na zemlji stvorio svoj lični pakao, onda će i blizina đavolu u večnosti postati prirodni nastavak njegovog postojanja.
U paraboli o Strašnom sudu, Gospod jasno pokazuje da je ljubav prema bližnjem glavni kriterijum. Ta ljubav se, prema Jevanđelju, ne ogleda u osećanjima, već u delima:
- Što učiniste ljudima, učiniste neni.
Hrišćanski pogled na poslednji sud, ističe otac Evgenije, ne zasniva se na strahu, već na izboru – i odgovornosti za taj izbor.
Printscreen churchofjesuschrist.org
Otac Evgenije kaže da se Sudnji dan nigde ne opisuje kao "strašan"
- U Jevanđelju se Božiji sud, na kome će se odrediti sudbina svih ljudi u večnosti, nigde ne naziva "strašnim“ - objašnjava Murzin. - Hristos jednostavno opisuje okolnosti suđenja i ne daje mu nikakvu definiciju. Apostol Pavle koristi izraz "strašno“ samo kada govori o onima koji svesno greše i odbacuju Hrista, dok starozavetni proroci Sud Gospodnji nazivaju i "velikim i strašnim“ i "velikim i slavnim“.
Za prve hrišćane, dolazak Hristov i kraj sveta nisu bili povod za strah, već za radosno iščekivanje.
Otac Egenije kaže:
- "Gospod je blizu“, pisao je apostol Pavle, dok apostol Jovan u Otkrivenju zapisuje: "Da, dođi, Gospode Isuse.“ To je bio izraz nade, a ne zebnje.
Isto osećanje, podseća Murzin, Crkva je sačuvala kroz vekove – kao stalni podsetnik na duhovnu budnost.
Upravo zato, sud nije nešto što se dešava jednom, na kraju vremena. On počinje ovde i sada, u svakodnevnim izborima.
Берлинско-Германская епархия/rokmp.de,
Otac Evgenije
- Ažurira se svaki put kada se čovek nađe pred izborom: da li da nahrani gladnog, da napoji žednog, poseti bolesnog ili zatvorenika ili pomogne nekome u nevolji - piše Murzin. - Ako pokušamo u bilo kojoj situaciji da napravimo izbor u korist dobra, onda svojim dobrim delima svedočimo veru u Boga i ljubav prema njemu, koja se izražava u ljubavi prema bližnjem.
Strašni sud, dakle, nije trenutak kada Bog odlučuje o čovekovoj sudbini – to je trenutak kada se ogoljava istina. Kako ističe Murzin, Strašni sud za svakog čoveka neće biti toliko spoljašnja pojava, koliko događaj njegovog unutrašnjeg sveta i on će se odigrati pre svega u njegovoj savesti.
Bog, dodaje on, ostaje nepromenjen – ljubav apsolutna i večna. Samo za one koji su celog života išli ka njemu, ta ljubav je sreća. Za one koji su je odbacivali, ona postaje muka.
- Sa Bogom, koji po reči Spasiteljevoj nije došao na svet da sudi svetu, nego da se svet kroz Njega spase, čovek bira svetlost ili tamu - zaključuje Murzin i dodaje da sud samo potvrđuje ono što je u njegovom srcu već odlučeno.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
Episkopa Silvestra iz Ugande dočekao je mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije, a njegov boravak u srpskim zemljama kroz liturgije, duhovne tribine i svedočanstva pokazuje kako pravoslavlje spaja ljude sa dva kontinenta u istom Duhu i veri.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Kroz primer cara Davida Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da priznanje greha nije kraj, već početak neprekidnog hoda ka duhovnoj iskrenosti i unutrašnjem miru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Kroz primer cara Davida Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da priznanje greha nije kraj, već početak neprekidnog hoda ka duhovnoj iskrenosti i unutrašnjem miru.
Sveto Pismo nas podseća da istinska milost nije uzajamna – ona se pruža i onima od kojih ništa ne očekujemo, otvarajući srce za Božiju neograničenu blagodat i put ka sinovnosti Božijoj.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
Ajeti 40:66-68 sure Ghafir naglašavaju neprolazne istine: život, smrt i sudbina deo su višeg reda koji nas poziva na predanost, strpljenje i razumevanje Božije volje.
Veliki ruski svetitelj iz 19. veka objašnjava da kada podignemo srce ka Bogu, čak i najveća tuga gubi snagu, a spokojstvo postaje živo iskustvo prisustva Božije ljubavi.