Važnost Bogoslovije oduvek je bila prepoznavana i od naše države, ali i od samog naroda koji ju je nesebično pomagao.
Srpska Pravoslavna Bogoslovija Svetog Kirila i Metodija u Prizrenu je osnovana 1871. godine zalaganjem čika Sime Andrejevića Igumanova, vekovima je značajan kulturni i duhovni centar Metohije.
Njena misija bila je očuvanje vere, jezika i identiteta naroda u teškim uslovima života.
Da li ste nekad bili u Prizrenu?
Religija.rs
Anketa
Uz podršku države i naroda, škola je radila sve do 1999. godine, kada su zbog ratnih prilika đaci i profesori morali da se evakuišu u Niš. Sama Bogoslovija tada je služila kao utočište za Srbe iz Prizrena, jer se zbog prisustva nemačkih NATO snaga verovalo da su tu bezbedni.
Međutim, 17. marta 2004. godine, pred očima istih vojnika, nasilnici su zapalili Bogosloviju Svetog Kirila i Metodija, zajedno sa svim srpskim crkvama i domovima u Prizrenu. Mnogi su tada mislili da je njena istorijska misija zauvek ugašena, ali je 21. septembra 2011. godine ova ustanova obnovljena - blagoslovom Svetog Arhijerejskog Sinoda, na čijem čelu je tada bio nekadašnji đak Bogoslovije - patrijarh Irinej.
Patrijarh Pavle zaštitnik Bogoslovije u Prizrenu
Religija
Patrijarh Pavle
Mitropolit Amfilohije je jednom prilikom otkrio nepoznat detalj iz života patrijarha Pavla, a koji je povezan sa Bogoslovijom u Prizrenu.
- U vreme nereda, koje su pravili komšije Albanci osamdesetih godina, ispred Prizrenske bogoslovije, kada je bilo veoma teško tamo opstajati, vladika prizrenski Pavle je od nas nastavnika zahtevao maksimalnu bratsku slogu i svaku drugu jevanđelsku vrlinu. I baš tada, kada smo mi očekivali da budemo pohvaljeni za naše neke posebne "zasluge" jer, eto, služimo na "teškom" mestu, vladika Pavle dolazi jednom prilikom u nastavničku zbornicu i svečano nam saopštava da, ukoliko ne budemo postupali adekvatno po Jevanđelju, on je voljan da preporuči Sinodu da otpusti sve nastavnike Bogoslovije, a đake pošalje njihovim kućama i privremeno zatvori rad Bogoslovije, te onda odmah da ponovo otvori Bogosloviju, raspiše konkurs za angažovanje novih nastavnika i đake pozove da se vrate i nastave svoje školovanje.
Kaže da su shvatili ozbiljno njegovu poruku i poslušali ga.
- Zahvaljujući tom maksimalističkom pristupu vladike Pavla, opstala je Bogoslovija, ne prekidajući svoj rad ni za jedan dan, opstalo je monaštvo, manastiri, sveštenstvo i narod. Prema njegovom mišljenju, hrišćanstvu se može pristupati samo onako kako stoji u Jevanđelju i nikako drukčije.
Portal religija.rs je posetio ovu ustanovu, koja trenutno ima 33 učenika, od čega je 11 brucoša. Posebno je interensatno istaknuti da je Bogoslovija Svetog Kirila i Metodija u Pizrenu srpskom narodu dala četiri patrijarha Srpske pravoslavne crkve: Gavrila, Varnavu, Pavla i Irineja.
Na početku je u obnovljenu bogosloviju upisana samo prva generacija učenika. Nastava, rad i svakodnevni život odvijali su se u jedinoj obnovljenoj zgradi, onoj istoj u kojoj je škola započela svoj rad pre gotovo sto četrdeset godina. Kako su pristizale nove generacije i profesori, tako su obnavljane i druge zgrade školskog kompleksa.
Obnovljena je i dugogodišnja tradicija - prvog dana svake školske godine služi se pomen caru Dušanu u njegovoj zadužbini, manastiru Svetih Arhanđela kraj Prizrena, gde se novim đacima održava i prvi čas iz "Istorije Srpske Crkve".
Škola sada ima novu biblioteku i čitaonicu, salu za priredbe, trpezariju i kuhinju, učeničke sobe i fiskulturnu salu.
BONUS VIDEO: Liturgija u manastiru Svetih Arhangela kod Prizrena
U svojoj besedi, otac Mihailo je poručio da su meštani Starog Grackog stradali samo zato što su nosili srpsko ime i prezime, što su sakupljali svoju letinu od koje su prehranjivali svoje porodice kako bi opstali na ovoj zemlji.
Na slavi u manastiru Svete Nedelje, mitropolit raško-prizrenski poslao snažnu poruku o veri koja isceljuje, svetinji koja ne sme biti zaboravljena i ljubavi Hristovoj koja okuplja Srbe vekovima.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
U Ježevici, nadomak Čačka, srednjovekovni zidovi i živo narodno sabranje stapaju se u istu priču, od predanja o 1330. godini do današnjih okupljanja vernika i praznika koji i dalje pune manastirsku portu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U drevnom hramu Bogorodice Ljeviške, uz molitve, suze i pesmu, obeležen je završetak školovanja desete generacije obnovljene prizrenske Bogoslovije — simbola postojanosti, vere i nade u srcu Metohije.
Srpske pravoslavne svetinje i spomenici u Prizrenu sačinjavaju sistematizovan skup verskih, kulturnih i istorijskih objekta koji su u različitim istorijskim periodima, stvarani, devastirani i ponovo obnavljani.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
U Ježevici, nadomak Čačka, srednjovekovni zidovi i živo narodno sabranje stapaju se u istu priču, od predanja o 1330. godini do današnjih okupljanja vernika i praznika koji i dalje pune manastirsku portu.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.