"SAMO SE SETI KO SI"! Sveti Vasilije Veliki otkriva koji je najbolji način da se odgovori na poniženja
Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti.
Kada vera postane deo svakog postupka i odluke, ona prirodno privlači pažnju, ne zato što se ističe, već zato što se razlikuje.
U pravoslavnom iskustvu, vera se ne potvrđuje rečima, već životom. Ona se ne dokazuje raspravom, niti se nameće objašnjenjima, već se prepoznaje po plodovima koje ostavlja u čoveku. Crkva od najranijih vremena uči da se istina Hristova ne širi galamom, već tihim, ali postojanim svedočenjem kroz dela, trpljenje i smirenje.
U životu verujućeg čoveka, svakodnevica postaje prostor ispovedanja vere. Odnos prema bližnjem, strpljenje u nepravdi, mir u iskušenju i zahvalnost u oskudici čine nevidljivu, ali snažnu propoved. Takav život ne traži priznanje niti potvrdu, jer se ne oslanja na spoljašnji utisak, već na unutrašnju borbu i neprestano preispitivanje pred Bogom.
Pravoslavno predanje upozorava na opasnost praznih reči i spoljašnje pobožnosti. Sveti oci su često podsećali da je lakše govoriti o veri nego živeti po njoj.
Zato se duhovni život gradi u tišini, kroz pokajanje, molitvu i dela ljubavi, daleko od potrebe da se bude primećen ili pohvaljen. Ono što je istinski proživljeno ne traži objašnjenje, jer se prepoznaje.
Kada vera postane deo svakog postupka i odluke, ona prirodno privlači pažnju, ne zato što se ističe, već zato što se razlikuje. Takav život budi pitanja bez namere da poučava, ostavlja utisak bez želje da ubedi.
U tom prostoru slobode, bez pritiska i nametanja, drugi sami prilaze i pitaju o izvoru takvog mira, snage i postojanosti.
Upravo na to je ukazivao Blaženi Avgustin.
"Nikada ne govori o Hristu, dok te ne pitaju, ali živi tako, da bi te pitali".
Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti.
Duhovni mir postao je roba, koja ljudima stalno izmiče.
Bogohulne misli se javljaju iznenada, protiv čovekove volje, i donose ružne, neprimerene predstave o onome što je verniku najsvetije.
Čovek može sakriti svoje postupke od drugih, može se predstaviti drugačijim nego što jeste, ali ne može sakriti misli, želje i dela pred Bogom.
U besedi za sredu 6. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećoj razlici između prolaznog života i večnosti, otkrivajući zašto samo srce sjedinjeno sa Hristom može postati deo večne građevine Božjeg Carstva.
U besedi za sredu Svetle sedmice Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika, tumači stih iz Poslanice Rimljanima i otvara neobičan i snažan pogled na čovekovu sudbinu, u kojem se otkriva ideja o trajnoj pripadnosti Bogu.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju 3. sedmice Velikog posta prikazuje kako se Otac može videti jedino kroz Sina, poput svetla koje osvetljava sve što dotakne.
U besedi za nedelju 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako dela Isusa otvaraju oči i menjaju način na koji vrednujemo sopstvene napore.
Veliki duhovnik našeg vremena upozoravao je da problem ne mora biti u bahatosti i otvorenoj oholosti, već u uverenju da smo dovoljno dobri, zbog čega prestajemo da preispitujemo sopstvene postupke i slabosti.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Vernici često zanemare kako prilaze Svetoj čaši.
Za pravoslavnog hrišćanina sloboda ne znači da čovek može da radi sve što želi i da sam sebi određuje šta je dobro, a šta zlo.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga.
Manastir obeležava 540 godina od osnivanja, 270 godina od osvećenja hrama i dve decenije od obnove monaškog života, uz podsećanje na njegovu veliku duhovnu i kulturnu ulogu kroz istoriju.
Umesto mlevenog mesa, koriste se sočni komadi svinjetine i mnogo crnog luka, a završni korak receptu daje poseban ukus.
Protojerej Mihail Bregvadze tvrdi da je odluka povezana sa okolnostima smrti, dok majka pokojnice odbacuje njegove navode i traži da se ne iznose nepotvrđene tvrdnje o ovoj porodičnoj tragediji.