"SAMO SE SETI KO SI"! Sveti Vasilije Veliki otkriva koji je najbolji način da se odgovori na poniženja
Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti.
Kada vera postane deo svakog postupka i odluke, ona prirodno privlači pažnju, ne zato što se ističe, već zato što se razlikuje.
U pravoslavnom iskustvu, vera se ne potvrđuje rečima, već životom. Ona se ne dokazuje raspravom, niti se nameće objašnjenjima, već se prepoznaje po plodovima koje ostavlja u čoveku. Crkva od najranijih vremena uči da se istina Hristova ne širi galamom, već tihim, ali postojanim svedočenjem kroz dela, trpljenje i smirenje.
U životu verujućeg čoveka, svakodnevica postaje prostor ispovedanja vere. Odnos prema bližnjem, strpljenje u nepravdi, mir u iskušenju i zahvalnost u oskudici čine nevidljivu, ali snažnu propoved. Takav život ne traži priznanje niti potvrdu, jer se ne oslanja na spoljašnji utisak, već na unutrašnju borbu i neprestano preispitivanje pred Bogom.
Pravoslavno predanje upozorava na opasnost praznih reči i spoljašnje pobožnosti. Sveti oci su često podsećali da je lakše govoriti o veri nego živeti po njoj.
Zato se duhovni život gradi u tišini, kroz pokajanje, molitvu i dela ljubavi, daleko od potrebe da se bude primećen ili pohvaljen. Ono što je istinski proživljeno ne traži objašnjenje, jer se prepoznaje.
Kada vera postane deo svakog postupka i odluke, ona prirodno privlači pažnju, ne zato što se ističe, već zato što se razlikuje. Takav život budi pitanja bez namere da poučava, ostavlja utisak bez želje da ubedi.
U tom prostoru slobode, bez pritiska i nametanja, drugi sami prilaze i pitaju o izvoru takvog mira, snage i postojanosti.
Upravo na to je ukazivao Blaženi Avgustin.
"Nikada ne govori o Hristu, dok te ne pitaju, ali živi tako, da bi te pitali".
Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti.
Duhovni mir postao je roba, koja ljudima stalno izmiče.
Bogohulne misli se javljaju iznenada, protiv čovekove volje, i donose ružne, neprimerene predstave o onome što je verniku najsvetije.
Čovek može sakriti svoje postupke od drugih, može se predstaviti drugačijim nego što jeste, ali ne može sakriti misli, želje i dela pred Bogom.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Široj javnosti bio je poznat i kao dugogodišnji duhovnik srpskih pritvorenika u Haškom tribunalu, koje je posećivao, ispovedao i pričešćivao.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Gosti su naglasili da su želeli da rad koji im predstoji započnu posetama Gračanici i Visokim Dečanima, saopštila je Eparhija raško-prizrenska.
Otac Goran Panjkov objasnio je da takvo tumačenje nema nikakvo uporište u crkvenom učenju.
Gledajući kako nevini ljudi stradaju, Nestor nije mogao da ostane ravnodušan.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavna duhovnost ne negira svet, već poziva da se ne vezujemo za njega.
Sveti Oci su učili da bez smirenja nema spasenja.
Prema učenju Crkve, prava vrednost života nije u gomilanju materijalnog bogatstva, već u bogatstvu duhovnom.
Duša smirenog čoveka je kao more. Baci u more kamen, on će na trenutak blago uzburkati površinu, a zatim će potonuti u njegovu dubinu, govorio je Sveti Siluan.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Otac Goran Panjkov objasnio je da takvo tumačenje nema nikakvo uporište u crkvenom učenju.
Molitva nije rezervisana samo za trenutke velike nevolje, bolesti ili straha, već predstavlja važan deo svakodnevnog života hrišćanina.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Široj javnosti bio je poznat i kao dugogodišnji duhovnik srpskih pritvorenika u Haškom tribunalu, koje je posećivao, ispovedao i pričešćivao.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Gosti su naglasili da su želeli da rad koji im predstoji započnu posetama Gračanici i Visokim Dečanima, saopštila je Eparhija raško-prizrenska.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Svako žrtvoprinošenje je pagansko i nema uporišta u Svetoj nam Crkvi, istakao je otac Milan.