U trenucima kada bolest ili nemoć uzdrmaju svakodnevicu, mnogi se osećaju izgubljeno, bez odgovora na svoje molitve. Ipak, jedna jednostavna, ali duboka pouka Svetog Serafima Sarovskog može doneti utehu i oslonac onima kojima je najpotrebnije.
"Gospode Isuse Hriste, Sine Božij, isceli raba Tvojega (ime bolesnika) molitvama Svoga ugodnika Serafima."
Ova kratka molitva, koju je Svetitelj često uzdizao, trebalo bi da se izgovori makar tri puta dnevno. Danas je vernici uzdižu u nevolji, moleći se Svetom Serafimu za zdravlje. To nije samo reč; ona je most između vere i nade, priziv Božje milosti nad onim koji pati. Njena snaga leži u poverenju - poverenju u Boga, u molitvu i u svetitelja koji je svoj život posvetio Bogu i ljudima.
Molitva kao most između vere i nade
Za pravoslavnog vernika, molitva Svetog Serafima nije puka uteha. Ona je podsetnik da duhovna pažnja i molitva imaju moć da osnaže i telo i duh, da u običnim rečima može da prebiva nevidljiva snaga isceljenja i blagoslova. Danas, 15. januara, dok Crkva proslavlja Svetitelja, njegova pouka poziva svakog od nas da ne zaboravi na snagu molitve, ni u sopstvenoj nevolji, ni za bližnje.
Svetlost koja osvetljava i najtamnije dane
U vremenu kada brzina i pragmatičnost često nadjačavaju duhovne vrednosti, pouka Svetog Serafima Sarovskog nosi tihu, ali duboku poruku: vera je most, molitva je ruka koja povezuje dušu sa nevidljivim izvorom spasenja, a pažnja prema bližnjem – svetlost koja osvetljava i najtamnije dane.
Mitropolit limasolski objašnjava kako pažljivo slušanje, a ne brze reči, donosi mir u duši i popravlja veze sa ljudima oko nas.
Pouka svetogorskog starca nas uči kako vrlinama i odgovornošću možemo preokrenuti pad u put ka unutrašnjem oslobođenju i veri koja jača.
Svetogorski starac i veliki duhovnik 20. veka otkriva kako se prava ljubav u pravoslavlju pokazuje kroz rasuđivanje, strpljenje i molitvu, a ne kroz slepo popuštanje.
Dok mnogi zaboravljaju koliko njihove reči oblikuju svet oko njih, starac pokazuje kako molitva i čistota misli čuvaju unutrašnji mir i otvaraju put ka blagoslovu.
Pouka svetogorskog starca pokazuje kako smirenje, dobrota i iskreno pokajanje mogu promeniti svaki unutrašnji život, bez obzira na učestalost bogosluženja.
Ovaj podvižnik i ugodnik Božji ostavio nam je putokaz kako se, bez buke i žurbe, stiže do unutrašnjeg mira i snage koja menja ljude.