Duhovna riznica 16.04.2026 | 00:01

VELIKA GREŠKA KOJU LJUDI ČESTO PRAVE: Sveti Jovan Zlatousti osvetljava trenutak sumnje koji je promenio tok hrišćanske istorije

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
VELIKA GREŠKA KOJU LJUDI ČESTO PRAVE: Sveti Jovan Zlatousti osvetljava trenutak sumnje koji je promenio tok hrišćanske istorije
Printscreen

Reči jednog od najvećih hrišćanskih svetitelja o apostolu Tomi otkrivaju kako ono što izgleda kao slabost može postati snažan dokaz koji menja pogled na istinu i veru.

Sve češće se čovek danas susreće sa brzim sudom, lako izrečenom osudom i netrpeljivošću prema tuđoj sumnji ili traženju istine. Umesto razumevanja, dominira potreba da se drugi odmah označi, ispravi ili odbaci. Upravo u tom prostoru u kojem se vera i neverica sudaraju sa ljudskom slabošću, javlja se jedna drevna pouka koja vraća meru i smirenje - reč Svetog Jovana Zlatoustog o apostolu Tomi.

- Nemoj osuđivati Tomu, jer on nije sumnjao iz zlobe, nego je želeo da se uveri. Njegova sumnja rodila je još veću potvrdu Vaskrsenja, jer kada je opipao Hristove rane, on je prvi ispovedio najveću istinu: ‘Gospod moj i Bog moj!’ (Jn. 20, 28). Tako je neverovanje jednoga učvrstilo veru svih - reči su Svetog Jovana Zlatoustog, zapisane u svetim knjigama.

U ovim rečima otkriva se duboka duhovna lekcija: sumnja nije uvek protivnik vere, već ponekad njen put. Toma nije odbio istinu iz gordosti, već ju je tražio iz potrebe da razume i doživi. Upravo ta iskrenost dovela ga je do ispovedanja koje je postalo temelj jednog od najvažnijih trenutaka hrišćanskog svedočenja.

Na kraju, poruka ostaje jasna u duhu pravoslavnog predanja: ne žuriti sa osudom tuđe slabosti, jer i kroz nju može da se otkrije put ka jačem i čistijem saznanju istine.

Čitanje Jevanđelja za četvrtak Svetle sedmice

Shutterstock/Wirestock Creators
Jevanđelje

 

Dela svetih apostola, začalo 6 (2,38-43)

38. A Petar im reče: „Pokajte se, i da se krsti svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grehova; i primićete dar Svetoga Duha.  39. Jer obećanje je za vas i za decu vašu i za sve daljne koje će dozvati Gospod Bog naš."  40. I drugim mnogim rečima svedočaše, i moljaše ih govoreći: „Spasite se od ovog pokvarenog roda."  41. Tada oni koji rado primiše reč njegovu krstiše se; i dodade se u taj dan oko tri hiljade duša.  42. I behu postojani u nauci apostolskoj, i u zajednici, u lomljenju hljeba i u molitvama.  43. A uđe strah u svaku dušu, jer apostoli činiše mnoga čudesa i znake u Jerusalimu.

Jevanđelje po Jovanu, začelo (3,1-15)

1. A beše čovek među farisejima, po imenu Nikodim, knez judejski.  2. On dođe Isusu noću i reče mu: „Ravi, znamo da si učitelj od Boga došao; jer niko ne može ova znamenja tvoriti koja ti tvoriš ako nije Bog s njim."  3. Odgovori Isus i reče mu: „Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi odozgo, ne može videti Carstva Božjega."  4. Reče mu Nikodim: „Kako se može čovek roditi kad je star? Eda li može po drugi put ući u utrobu matere svoje i roditi se?" 

5. Odgovori Isus: „Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u Carstvo Božje.  6. Što je rođeno od tela, telo je; a što je rođeno od Duha, duh je.  7. Ne čudi se što ti rekoh: „Valja vam se roditi odozgo.  8. Duh diše gde hoće, i glas njegov čuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide: tako je svaki koji je rođen od Duha."  9. Odgovori Nikodim i reče mu: „Kako može to biti?"  10. Isus odgovori i reče mu: „Ti si učitelj Izrailjev, a to li ne znaš? 

11. Zaista, zaista ti kažem da ono što znamo govorimo i što smo videli svedočimo, i svedočanstvo naše ne primate.  12. Kad vam kazah ono što je zemaljsko pa ne verujete, kako ćete verovati ako vam kažem ono što je nebesko?13. I niko se nije popeo na nebo osim Onaj koji siđe s neba, Sin Čovečiji koji je na nebu.  14. I kao što Mojsej podiže zmiju u pustinji, tako treba da se podigne Sin Čovečiji,  15. da svaki koji veruje u njega ne pogine, nego da ima život večni."