ZAŠTO NIKADA NE SMEMO REĆI DRUGOM DA NEŠTO MORA! Sveti Pajsije o tome gde vodi ophođenje bez rasuđivanja
Mnogi duhovnici kroz vekove ukazivali su na opasnost od reči izgovorenih bez ljubavi i smirenja.
Sveti oci vekovima upozoravaju da se istina ne nameće silom niti se izgovara u trenutku kada druga strana nije spremna da je prihvati.
U pravoslavnom duhu uči se da čovek ne vodi najveće bitke sa drugima, već sa samim sobom.
Gnev, razdražljivost i nestrpljenje nisu samo prolazna osećanja, već stanja koja zamagljuju razum i udaljavaju srce od mira.
Zato Crkva poziva vernike da u svakom susretu sa bližnjima pokažu rasuđivanje, strpljenje i ljubav, čak i onda kada je to najteže.
U svakodnevnom životu često se događa da poželimo da nekoga urazumimo, posavetujemo ili uputimo na pravi put upravo u trenutku kada je obuzet ljutnjom ili uznemirenošću.
Međutim, tada i najdobronamernije reči mogu biti pogrešno shvaćene. Čovek koji je zarobljen sopstvenim nemirom ne može jasno da čuje ni savet ni utehu, jer ga unutrašnja borba sprečava da mirno primi ono što mu se govori.
Sveti oci vekovima upozoravaju da se istina ne nameće silom niti se izgovara u trenutku kada druga strana nije spremna da je prihvati.
Mudrost se ogleda u tome da se prepozna pravi trenutak za razgovor, ali i da se sopstveno srce sačuva od osude i rasprave. Nekada je ćutanje korisnije od mnogih reči, a kratka molitva za bližnjega vrednija od dugog dokazivanja.
Pravoslavna tradicija podseća da svako nosi svoje rane, vidljive i nevidljive. Čovek opterećen brigama, bolom ili gnevom često ne reaguje onako kako bi želeo, već onako kako ga njegovo trenutno stanje primorava.
Zato se od hrišćanina traži da ne odgovara na razdraženost novom razdraženošću, već da pokaže saosećanje, blagost i trpljenje, čekajući da se srce umiri kako bi razgovor mogao doneti plod.
Upravo na to podseća i starac Pajsije Svetogorac:
"Ako je neko razdražen - bolje je ne pokušavati razgovarati sa njim, čak i ako je o dobrom. On je sličan ranjenom, kome čak nežno maženje razdražuje ranu."
Mnogi duhovnici kroz vekove ukazivali su na opasnost od reči izgovorenih bez ljubavi i smirenja.
Pravoslavno učenje poziva roditelje da svoju decu vaspitavaju sa strpljenjem, blagim savetom i molitvom.
Kada dete ostane bez roditeljske zaštite, naročito majčinske, ono ne gubi samo porodicu, već i osećaj stabilnosti, pripadanja i sigurnog oslonca u svetu.
Kada čovek srce ispuni poverenjem u Boga, tada i ono što izgleda nepodnošljivo dobija sasvim drugačiji smisao.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.