Veliki duhovnik našeg vremena objasnio je zašto ne treba ostajati zarobljen u teškim mislima i otkrio jednostavne korake koji čoveka mogu vratiti molitvi, miru i unutrašnjoj radosti.
Mnogi ljudi jutro započinju sa osećajem bezvoljnosti i unutrašnjeg nemira. Umesto da novi dan dočekaju sa zahvalnošću, često ih već u prvim trenucima nakon buđenja obuzmu brige, strahovi i rđave pomisli koje unose nemir u dušu. Kako se osloboditi takvog tereta i ponovo pronaći unutrašnji mir? Odgovor na ovo pitanje ponudio je starac Ananije Kustenis u jednoj od svojih jednostavnih, ali dubokih duhovnih pouka.
Govoreći o stanju duše koje čoveka može odvesti u potištenost i nezadovoljstvo, otac Ananije je ukazivao da se teškoće često umnožavaju onda kada se čovek prepusti lošim pomislima i dozvoli im da zauzmu njegovo srce. Umesto da ih prihvati i hrani, savetovao je da se odmah okrene molitvi i Bogu, svemu onome što duši vraća mir i snagu.
- Šta je depresija? To je nezadovoljstvo naše duše zato što joj ne dopuštamo da zavoli Boga i ljude. Da li ste primetili kako se ponekad ujutru probudimo neraspoloženi, sa rđavim pomislima? Najgore je što sednemo na krevet i počnemo da ih negujemo i hranimo. Odmah ustani! Skoči na noge, brate! Upali kandilo, ako se ugasilo. Stavi malo tamjana, okadi. Celivaj ikonu. Izgovori dva „Očenaša“. Progovori nekoliko reči sa Bogom. I videćeš kako se menja atmosfera, kako se menja raspoloženje. To je veoma važno. Šta god da se dešava, nemojmo ostajati da ležimo ili sedimo obuzeti pomislima. Ustanimo, braćo! - poručio je otac Ananije.
Pouka starca Ananija Kustenisa podseća da čovek ne treba da ostane zarobljen u mislima koje mu oduzimaju mir, već da čak i trenutke slabosti može pretvoriti u priliku za susret sa Bogom. Nekada je prvi korak ka promeni jednostavan: ustati, pomoliti se i otvoriti srce za blagodat koja vraća radost duši.
Čitanje Jevanđelja za četvrtak 6 sedmice po Duhovima
Shutterstock/Andrii Drachuk
Jevanđelje
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 129 (3,18-23)
18. Niko neka se ne vara: ako neko među vama misli da je mudar u ovome veku, neka bude lud da bi bio mudar. 19. Jer je mudrost ovoga sveta ludost pred Bogom; jer je napisano: „On hvata mudre u njihovom lukavstvu." 20. I opet: „Gospod zna pomisli mudrih da su ništavne." 21. Zato neka se niko ne ponosi ljudima, jer sve je vaše: 22. bio Pavle, ili Apolos, ili Kifa, ili svet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće, sve je vaše, 23. a vi ste Hristovi, a Hristos Božiji.
36. Tada otpusti Isus narod, i dođe u kuću.36. I pristupiše mu učenici njegovi govoreći: „Protumači nam priču o kukolju na njivi.” 37. A on odgovarajući reče im: „Koji seje dobro seme, to je Sin Čovečiji; 38. a njiva je svet; a dobro seme sinovi su Carstva, a kukolj sinovi su zla. 39. A neprijatelj koji ga je posejao jeste đavo; a žetva je svršetak veka, a žeteoci su anđeli.
40. Kao što se, dakle, kukolj sabira i ognjem sažiže, tako će biti na posletku ovoga veka. 41. Poslaće Sin Čovečiji anđele svoje, i sabraće iz carstva njegova sve sablazni i one koji čine bezakonje. 42. I baciće ih u peć ognjenu; onde će biti plač i škrgut zuba. 43. Tada će se pravednici zasjati kao sunce u Carstvu Oca svoga. Ko ima uši da čuje, neka čuje!”
Umesto uobičajenog unutrašnjeg otpora, svetitelj opisuje neočekivan pristup i ukazuje da se izlaz ne nalazi u pojačanoj borbi, već u smirenju koje prekida napad i menja njegov pravac.
Njegove reči o grehu, pokajanju i unutrašnjem miru podsećaju vernike da se uzrok mnogih životnih borbi ne traži samo spolja, već i u stanju sopstvenog srca.
Pouka svetogorskog starca otkriva šta čovek treba da učini kada mu se učini da je izgubio pravac i da su mu se svi planovi raspali, i zašto upravo tada počinje najvažniji preokret.
Mnoge ljude uznemiravaju neželjene i teške pomisli, ali ruski svetitelj objašnjava da greh ne nastaje samim iskušenjem, već onda kada čovek svesno prihvati ono što mu se javlja u umu i srcu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.