Hanuka se slavi u znak sećanja na trogodišnji oslobodilački rat i oslobođenje Jerusalima 165. godine pre nove ere, kada je „ponovo upaljeno kandilo, a idoli izbačeni iz Hrama“ .Ovom danu najviše se raduju najmlađi koji dobijaju malo novca za svoja sitna zadovljstva i igraju se s nekom vrstom kockaste čigre, dok odrasli uživaju u hrani prženoj u ulju i palačinkama latkes.
Hanuka je jedan od najvećih jevrejskih praznika koji se slavi kao sećanje na pobedonosnu oslobodilačku borbu jevrejskog naroda protiv helenističkih okupatora u vreme vladavine Antioha IV Epifana iz dinastije Seleukida u II veku p.n.e.
Hanuka se često naziva i Praznik čuda, takođe i Praznik svetlosti. Običaj je da se za Hanuku pale sveće u posebnom osmokrakom svećnjaku koji se zove hanukija. Prvo veče pali se jedna sveća a svakog narednog dana po jedna više. Pre paljenja sveća čita se blagoslov a nakon paljenja svećica peva se Maoz Cur Ješuati (Tvrda steno spasenja mog).
To je radostan praznik. Osim paljenja sveća, običaj je da se da se tada sprema hrana pržena u ulju (ulje je na svojevrstan način jedan od glavnih elemenata istorijske priče o Hanuki) kao što su krofne i latkes (posebne vrste palačinki), a deca dobijaju manju količinu novca koju mogu da utroše na svoja zadovoljstva. Popularna je i igra sa nekom vrstom kockaste čigre, koja se zove dreidel ili sevivon, a koju deca posebno vole. Sevinon ima četiri stranice na kojima su ispisana hebrejska slova nun, gimel, he i šin, kao skraćenice od „nes gadol haja šam“ („veliko čudo se desilo tamo“).
Hanuka se slavi u znak sećanja na trogodišnji oslobodilački rat i oslobođenje Jerusalima 165. godine pre nove ere, kada je „ponovo upaljeno kandilo, a idoli izbačeni iz Hrama“.
U danima Hanuke Jevreji se sećaju pobede jednog od petorice Hakohenovih sinova – vojskovođe zvanog Makabi (čekić) – nad Sirijcima i ponovnog osvećenja hrama u Jerusalimu.
Svečanost traje osam dana i za to vreme u jevrejskim porodicama se pali osmokraki svećnjak (hanukija), koji liči na menoru, sa osam glavnih i jednim pomoćni krakom.
Najpre se osam jednakih sveća, za svaki dan praznika po jedna, postavi s desna na levo, potom se posebnom svećom „šamaš“ koja stoji u pomoćnom kraku, sveće pale s leva u desno, svakog dana, da bi na kraju osmog dana praznika bile sve upaljene.
Legenda kaže da je posle razaranja jerusalimskog Hrama u njemu nađeno ulje za svećnjak – menoru, koje je bilo dovoljno samo za jedan dan. Ali, ulje je u kandilima gorelo punih osam dana što se u judaizmu smatra čudom.
U dane Hanuke pevaju se ode jerusalimskom Hramu, jedu se krofne svih osam dana praznika koji se slavi po kućama, školama, jevrejskim zajednicama, udruženjima i na trgovima. U Izraelu se sveće pale na svim trgovima i pred Gradskom kućom.
Hanuka se čestita izrazima: Hanuka lesimha! Hanuka na radost! Zeman urim lesimha! Vreme svećica na radost.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.
: U besedi za nedelju 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta takvo jedinstvo zaista znači i kako se čovek po blagodati Božjoj približava Gospodu kroz ljubav, poslušnost, dobrotu i žrtvu.
Pesah se slavi osam dana u krugu porodice, sprema se Seder večere na kojoj se svi ukućani okupljaju oko trpeze na kojoj su postavljena jela koja simbolično podsećaju na robovanje Izraelaca u Egiptu i njihovo izbavljenje. Reč je o prazniku koji je jedan od tri hodočasničkih praznika kada svi Jevreji koji imaju mogućnost odlaze na hodočašće u Jerusalim. U vreme postojanja hrama svaki punoletni muškarac je bio obavezan da dođe u Svet grad.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Četvorodnevni boravak Svetog Oca doneće susrete sa stotinama hiljada vernika, mladima, preživelima seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi i evropskim liderima, uz molitve u Notr Damu i Lurdu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Od večernjeg bdenija do praznične liturgije, čina Vozdviženja i celivanja Časnog krsta, ovo su najvažniji trenuci bogosluženja koje bi parohijani trebalo da poznaju.
Ovaj praznik čuva sećanje na pronalazak svetinje na Golgoti, njeno odnošenje u Persiju i povratak u Jerusalim, uz priču o caru Irakliju koji je Krst poneo bosonog.