Hanuka se slavi u znak sećanja na trogodišnji oslobodilački rat i oslobođenje Jerusalima 165. godine pre nove ere, kada je „ponovo upaljeno kandilo, a idoli izbačeni iz Hrama“ .Ovom danu najviše se raduju najmlađi koji dobijaju malo novca za svoja sitna zadovljstva i igraju se s nekom vrstom kockaste čigre, dok odrasli uživaju u hrani prženoj u ulju i palačinkama latkes.
Hanuka je jedan od najvećih jevrejskih praznika koji se slavi kao sećanje na pobedonosnu oslobodilačku borbu jevrejskog naroda protiv helenističkih okupatora u vreme vladavine Antioha IV Epifana iz dinastije Seleukida u II veku p.n.e.
Hanuka se često naziva i Praznik čuda, takođe i Praznik svetlosti. Običaj je da se za Hanuku pale sveće u posebnom osmokrakom svećnjaku koji se zove hanukija. Prvo veče pali se jedna sveća a svakog narednog dana po jedna više. Pre paljenja sveća čita se blagoslov a nakon paljenja svećica peva se Maoz Cur Ješuati (Tvrda steno spasenja mog).
To je radostan praznik. Osim paljenja sveća, običaj je da se da se tada sprema hrana pržena u ulju (ulje je na svojevrstan način jedan od glavnih elemenata istorijske priče o Hanuki) kao što su krofne i latkes (posebne vrste palačinki), a deca dobijaju manju količinu novca koju mogu da utroše na svoja zadovoljstva. Popularna je i igra sa nekom vrstom kockaste čigre, koja se zove dreidel ili sevivon, a koju deca posebno vole. Sevinon ima četiri stranice na kojima su ispisana hebrejska slova nun, gimel, he i šin, kao skraćenice od „nes gadol haja šam“ („veliko čudo se desilo tamo“).
Hanuka se slavi u znak sećanja na trogodišnji oslobodilački rat i oslobođenje Jerusalima 165. godine pre nove ere, kada je „ponovo upaljeno kandilo, a idoli izbačeni iz Hrama“.
U danima Hanuke Jevreji se sećaju pobede jednog od petorice Hakohenovih sinova – vojskovođe zvanog Makabi (čekić) – nad Sirijcima i ponovnog osvećenja hrama u Jerusalimu.
Svečanost traje osam dana i za to vreme u jevrejskim porodicama se pali osmokraki svećnjak (hanukija), koji liči na menoru, sa osam glavnih i jednim pomoćni krakom.
Najpre se osam jednakih sveća, za svaki dan praznika po jedna, postavi s desna na levo, potom se posebnom svećom „šamaš“ koja stoji u pomoćnom kraku, sveće pale s leva u desno, svakog dana, da bi na kraju osmog dana praznika bile sve upaljene.
Legenda kaže da je posle razaranja jerusalimskog Hrama u njemu nađeno ulje za svećnjak – menoru, koje je bilo dovoljno samo za jedan dan. Ali, ulje je u kandilima gorelo punih osam dana što se u judaizmu smatra čudom.
U dane Hanuke pevaju se ode jerusalimskom Hramu, jedu se krofne svih osam dana praznika koji se slavi po kućama, školama, jevrejskim zajednicama, udruženjima i na trgovima. U Izraelu se sveće pale na svim trgovima i pred Gradskom kućom.
Hanuka se čestita izrazima: Hanuka lesimha! Hanuka na radost! Zeman urim lesimha! Vreme svećica na radost.
Iako mnogi veruju da crveni konac štiti od zlih sila, ruski naučnik tvrdi da nas duboka duhovna dimenzija ovog okultnog simbola može odvesti na pogrešan put.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
Poseta lavri Svetog Save Osvećenog u Judejskoj pustinji svedočanstvo je žive duhovne veze Srpske pravoslavne crkve sa svetim mestima Hristovog života, stradanja i vaskrsenja.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Praznik označava kraj tridesetodnevnog ramazanskog posta, tokom kojeg su se vernici uzdržavali od svih grehova, obnovili svoja znanja i potvrdili svoju pokornost Bogu.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.