Božanski dar sa Istoka biće svečano dočekan 22. septembra u grkokatoličkoj katedrali u Križevcima, u Hrvatskoj, donoseći sa sobom moć isceljenja, novu nadu i duhovnu obnovu svim posetiocima.
Pod svodom grkokatoličke katedrale Presvete Trojice u Križevcima, 22. septembra 2024. godine, biće dočekana hrišćanska relikvija koja je osvetlila put brojnim vernicima širom sveta. Ova sveta relikvija, čije čudesne moći obuhvataju više od 29 hiljada registrovanih čuda i isceljenja, dolazi da blagoslovi sve koji je dotaknu i pred njom se pomole.
Relikvija se povezuje sa Svetim Šarbelom Makhloufom, čije ime odjekuje kroz vekove kao simbol svetosti i duhovne moći. Sveta relikvija, koja u sebi nosi neizmernu snagu, biće u središtu hodočašća, pružajući nadu i utehu svima koji traže duhovno isceljenje i blagoslov.
Shutterstock
Hiljade vernika okuplja se da se pokloni moštima Svetog Šarbela
Sveti Šarbel Makhlouf, rođen 8. maja 1828. godine u libanskom selu Bkaakafra, odrastao je u siromašnoj, ali duboko pobožnoj porodici. Od ranih dana, njegova duša bila je okrenuta Bogu, a odluka da se posveti monaškom životu oblikovala je njegovu sudbinu. Kao mladić, ušao je u manastir Svetog Marona u Anaji, gde je dobio ime Šarbel, po uzoru na ranohrišćanskog mučenika.
Sveti Šarbel je u samostanu proveo 16 godina, živeći u zajedništvu i posvećenosti Bogu. Nakon toga, dobio je dozvolu da se povuče u planinski manastir Svetog Petra i Pavla, gde je proveo poslednje dve decenije svog života u asketskoj osami, živeći u skromnosti i molitvi.
Njegova pobožnost, naročito prema svetoj euharistiji, bila je zapažena i poštovana. Uveče se pripremao za misu, a ostatak dana posvećivao zahvaljivanju Bogu. Oko jezemaljski život okončao je 24. decembra 1898. godine, uz skromnu sahranu bez kovčega, u groblju pored manastira.
Shutterstock
Sveti Šarbel
Nakon smrti, Sveti Šarbel postao je poznat po brojnim čudima koja su se dešavala na njegovom grobu. Svetlost koja je obavijala njegovo groblje četrdeset pet noći bila je samo početak.
Kada su njegovi posmrtni ostaci ekshumirani, otkriveno je da su bili u savršenom stanju, uprkos tome što je prošlo mnogo godina. Medicinska istraživanja, uključujući ona dr. Eliasa Elonaisija i dr. Džordža Čukralua, potvrdila su natprirodnu tečnosti koja je izlazila iz tela, koja je bila opisana kao krv i znoj.
Sveti Šarbel je postao zaštitnik bolesnih, siromašnih i onih koji traže duhovno isceljenje. Njegova slava se proširila širom sveta, i njegov kult je duboko ukorenjen među Maronitima i drugim hrišćanima. Papa Pavle VI proglasio ga je blaženim 1965. godine, a kanonizacija je usledila 1977. godine.
Ova sveta relikvija, koja će uskoro doći u grkokatoličku Katedralu Presvete Trojice, nije samo predmet pobožnosti već i svetionik nade i duhovnog isceljenja, čiji blagoslov i čuda svedoče o neizmernoj moći Božije prisutnosti u životima vernika.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnu Efrosiniju po starom, a po novom kalendaru i Svetu Pelagiju. Katolička crkva obeležava Šimuna starca i Svetog Dimitrija Solunskog, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Hiljade vernika sabralo se u manastiru Tumane, moleći se za isceljenje i blagoslov, dok su snažne reči arhimandrita Dimitrija odjeknule među okupljenima.
Monasi Manastira Tumane svakodnevno čitaju posebne molitve za telesno i duhovno zdravlje vernika. Molitva u sabornosti donela je mnoga čudesa, a otac Stefan otkriva kako pravilno učestvovati u molitvi i koristiti osvećene predmete za blagoslov.
Dečaku je pretila transplantacija jetre, a lekari nisu davali nade. Međutim, posle molitve Svetima Zosimu i Jakovu u Manastiru Tumane, dogodilo se nešto što niko nije mogao da predvidi.
U izraelu se obeležava se 3. oktobra 2026. godine, a u dijaspori se Simhat tora slavi dan kasnije; evo zbog čega se osmi dan razlikuje od prethodnih sedam i kakvu simboliku nosi ovaj praznični datum.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Liturgijskom sabranju u Himelstiru prisustvovali su brojni sveštenici, monaštvo i verni narod, kao i princ naslednik Filip Karađorđević sa princezom Danicom, dok je ktitor obnove Drago Vuković odlikovan Ordenom Svetog Save drugog stepena.