Pre ulasku u verski objekat, vernici različitih religija imaju običaje koji se međusobno odvajaju, međutim svrha svih je ista - da se ispoštuje propisana tradicija kojom poštujemo svetinju.
Svaka religija ima svoja pravila i tradiciju koji pomažu vernicima da se povežu s božanskim i da održe običaje predaka žive. Hrišćanstvo, sa svim svojim različitim granama, nije izuzetak - u njemu nalazimo specifične molitve i činove koji vernicima pomažu u veri.
Kao što postoji molitva za zaštitu dece, molitva za mudrost ili molitve za određene životne situacije, tako se u različitim granama hrišćanstva koriste drugačije prekse i molitve po kojima se pristup crkve međusobno razlikuje.
Youtube/Božja pobjeda
Don Tomislav Lukač
Don Tomislav Lukač mladi svešenik salezijanac, koji službuje pri crkvi Svete Mati Slobode na Jarunu gde svakodnevno provodi vreme u radu sa mladim ljudima kaže da dodirivanje vode, pre ulaska u crkvu, ima duhovnu simboliku.
- Pri ulasku u katoličku crkvu vrhovima prstiju se dodiruje sveta voda, koja se nalazi u posebnoj posudi i smeštena je na samom ulazu. Kada ulazi u katoličku crkvu, kao i pri ulasku u pravoslavnu, vernik se prekrsti. Praveći tako na telu znak krsta, vernik se podseća na krst, na kom je Isus Hrist stradao zbog grehova čovečanstva, a voda na prstima predstavlja simbol čišćenja od greha - navodi sveštenik Tomislav.
Zato se čineći znak krsta sa blagoslovenom vodom katolički vernici podsećaju na sopstveno krštenje, obnavljajući želju da budu očišćeni od grehova i spremni za susret sa dragim Bogom i nebom.
- Takođe, pri ulasku u katoličku crkvu vernici blago pokleknu gledajući u svetohranište, jer se smatra da je tu prisutan Isus Hrist u posvećenoj hostiji - objašnjava don Tomislav Lukač.
Iako se običaji međusobno razlikuju katoličanstvo, kao i druge religije za cilj ima da se u crkvi održi skup, misa tj. liturgija prilikom koje će se vernik spojiti sa Gospodom.
Crkva predstavlja mesto, u kojem duša nalazi utočište obraćajući se Stvoritelju.
U krajnjoj liniji, molitve i rituali nas podsećaju na to da, bez obzira na religijske razlike, vernici širom sveta dele slične potrebe – da budu bliski Bogu i da se vode njegovim svetim načelima kroz život.
Mitla (u prevodu "mesto mrtvih"), bio je grad u južnom Meksiku poznat po povezanosti s Pitaom Bezelaom, zapotečkim bogom smrti, a upravo tu se nalazi Crkva Svetog Pavla, ispod koje se proteže podzemni splet hodnika.
Tumančenje pravoslavnih običaja neretko je inspirisano ličnim pečatkom i pogledom na to kako treba da pristupamo određenim pravilima, koje nalaže crkva.
Obraćanje Bogu vršimo putem molitva, a usredsređujući se na reči i komunikaciju sa Svevišnjim u našim srcima stvaramo osećaj mira i neizmerne zahvalnosti.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Četvorodnevni boravak Svetog Oca doneće susrete sa stotinama hiljada vernika, mladima, preživelima seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi i evropskim liderima, uz molitve u Notr Damu i Lurdu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.