Pre ulasku u verski objekat, vernici različitih religija imaju običaje koji se međusobno odvajaju, međutim svrha svih je ista - da se ispoštuje propisana tradicija kojom poštujemo svetinju.
Svaka religija ima svoja pravila i tradiciju koji pomažu vernicima da se povežu s božanskim i da održe običaje predaka žive. Hrišćanstvo, sa svim svojim različitim granama, nije izuzetak - u njemu nalazimo specifične molitve i činove koji vernicima pomažu u veri.
Kao što postoji molitva za zaštitu dece, molitva za mudrost ili molitve za određene životne situacije, tako se u različitim granama hrišćanstva koriste drugačije prekse i molitve po kojima se pristup crkve međusobno razlikuje.
Youtube/Božja pobjeda
Don Tomislav Lukač
Don Tomislav Lukač mladi svešenik salezijanac, koji službuje pri crkvi Svete Mati Slobode na Jarunu gde svakodnevno provodi vreme u radu sa mladim ljudima kaže da dodirivanje vode, pre ulaska u crkvu, ima duhovnu simboliku.
- Pri ulasku u katoličku crkvu vrhovima prstiju se dodiruje sveta voda, koja se nalazi u posebnoj posudi i smeštena je na samom ulazu. Kada ulazi u katoličku crkvu, kao i pri ulasku u pravoslavnu, vernik se prekrsti. Praveći tako na telu znak krsta, vernik se podseća na krst, na kom je Isus Hrist stradao zbog grehova čovečanstva, a voda na prstima predstavlja simbol čišćenja od greha - navodi sveštenik Tomislav.
Zato se čineći znak krsta sa blagoslovenom vodom katolički vernici podsećaju na sopstveno krštenje, obnavljajući želju da budu očišćeni od grehova i spremni za susret sa dragim Bogom i nebom.
- Takođe, pri ulasku u katoličku crkvu vernici blago pokleknu gledajući u svetohranište, jer se smatra da je tu prisutan Isus Hrist u posvećenoj hostiji - objašnjava don Tomislav Lukač.
Iako se običaji međusobno razlikuju katoličanstvo, kao i druge religije za cilj ima da se u crkvi održi skup, misa tj. liturgija prilikom koje će se vernik spojiti sa Gospodom.
Crkva predstavlja mesto, u kojem duša nalazi utočište obraćajući se Stvoritelju.
U krajnjoj liniji, molitve i rituali nas podsećaju na to da, bez obzira na religijske razlike, vernici širom sveta dele slične potrebe – da budu bliski Bogu i da se vode njegovim svetim načelima kroz život.
Mitla (u prevodu "mesto mrtvih"), bio je grad u južnom Meksiku poznat po povezanosti s Pitaom Bezelaom, zapotečkim bogom smrti, a upravo tu se nalazi Crkva Svetog Pavla, ispod koje se proteže podzemni splet hodnika.
Tumančenje pravoslavnih običaja neretko je inspirisano ličnim pečatkom i pogledom na to kako treba da pristupamo određenim pravilima, koje nalaže crkva.
Obraćanje Bogu vršimo putem molitva, a usredsređujući se na reči i komunikaciju sa Svevišnjim u našim srcima stvaramo osećaj mira i neizmerne zahvalnosti.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Poljoprivrednik iz Portugala, otac sedmoro dece i čovek koji je druge vodio ka krštenju, tek na pragu 101. godine ostvario je ličnu duhovnu želju koja ga nije napuštala od mladosti.
Poruka iz sure El-Asr, izdvojena za 30. decembar u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“, podseća kako vera, dobra dela, istina i strpljenje mogu promeniti tok naših izbora.
U ajetima 99:1-8 krije se univerzalna poruka: nijedno delo, koliko god sitno, ne prolazi neprimećeno, a Sudnji dan donosi konačnu meru za svaku ljudsku odluku.
Poljoprivrednik iz Portugala, otac sedmoro dece i čovek koji je druge vodio ka krštenju, tek na pragu 101. godine ostvario je ličnu duhovnu želju koja ga nije napuštala od mladosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.