Pre ulasku u verski objekat, vernici različitih religija imaju običaje koji se međusobno odvajaju, međutim svrha svih je ista - da se ispoštuje propisana tradicija kojom poštujemo svetinju.
Svaka religija ima svoja pravila i tradiciju koji pomažu vernicima da se povežu s božanskim i da održe običaje predaka žive. Hrišćanstvo, sa svim svojim različitim granama, nije izuzetak - u njemu nalazimo specifične molitve i činove koji vernicima pomažu u veri.
Kao što postoji molitva za zaštitu dece, molitva za mudrost ili molitve za određene životne situacije, tako se u različitim granama hrišćanstva koriste drugačije prekse i molitve po kojima se pristup crkve međusobno razlikuje.
Youtube/Božja pobjeda
Don Tomislav Lukač
Don Tomislav Lukač mladi svešenik salezijanac, koji službuje pri crkvi Svete Mati Slobode na Jarunu gde svakodnevno provodi vreme u radu sa mladim ljudima kaže da dodirivanje vode, pre ulaska u crkvu, ima duhovnu simboliku.
- Pri ulasku u katoličku crkvu vrhovima prstiju se dodiruje sveta voda, koja se nalazi u posebnoj posudi i smeštena je na samom ulazu. Kada ulazi u katoličku crkvu, kao i pri ulasku u pravoslavnu, vernik se prekrsti. Praveći tako na telu znak krsta, vernik se podseća na krst, na kom je Isus Hrist stradao zbog grehova čovečanstva, a voda na prstima predstavlja simbol čišćenja od greha - navodi sveštenik Tomislav.
Zato se čineći znak krsta sa blagoslovenom vodom katolički vernici podsećaju na sopstveno krštenje, obnavljajući želju da budu očišćeni od grehova i spremni za susret sa dragim Bogom i nebom.
- Takođe, pri ulasku u katoličku crkvu vernici blago pokleknu gledajući u svetohranište, jer se smatra da je tu prisutan Isus Hrist u posvećenoj hostiji - objašnjava don Tomislav Lukač.
Iako se običaji međusobno razlikuju katoličanstvo, kao i druge religije za cilj ima da se u crkvi održi skup, misa tj. liturgija prilikom koje će se vernik spojiti sa Gospodom.
Crkva predstavlja mesto, u kojem duša nalazi utočište obraćajući se Stvoritelju.
U krajnjoj liniji, molitve i rituali nas podsećaju na to da, bez obzira na religijske razlike, vernici širom sveta dele slične potrebe – da budu bliski Bogu i da se vode njegovim svetim načelima kroz život.
Mitla (u prevodu "mesto mrtvih"), bio je grad u južnom Meksiku poznat po povezanosti s Pitaom Bezelaom, zapotečkim bogom smrti, a upravo tu se nalazi Crkva Svetog Pavla, ispod koje se proteže podzemni splet hodnika.
Tumančenje pravoslavnih običaja neretko je inspirisano ličnim pečatkom i pogledom na to kako treba da pristupamo određenim pravilima, koje nalaže crkva.
Obraćanje Bogu vršimo putem molitva, a usredsređujući se na reči i komunikaciju sa Svevišnjim u našim srcima stvaramo osećaj mira i neizmerne zahvalnosti.
Uz blagoslov vladike Atanasija, u jednom od najvažnijih manastira Srpske crkve, sveštenici Eparhije su, u sabornosti, pristupili Svetoj tajni ispovesti i pokajanja, nakon čega je usledila trpeza ljubavi.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
Situacija je sada pod kontrolom u većini gradova i opština Republike Srpske. Ukinute su vanredne mere i u gotovo svim opštinama situacija se normalizuje.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Čestitati Bajram nije samo formalnost, već izraz iskrene želje za blagostanjem i srećom, što dodatno jača veze među ljudima različitih verskih i kulturnih pozadina.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Pod maskom pobožnosti krije se obmana – dvojica samozvanaca, bez blagoslova i kanonskog priznanja, obavljaju bogosluženja i zbunjuju vernike. Mitropolija nemačka Grčke pravoslavne crkve upozorava: čuvajte se onih koji nisu deo kanonskih pravoslavnih crkava.