Pre ulasku u verski objekat, vernici različitih religija imaju običaje koji se međusobno odvajaju, međutim svrha svih je ista - da se ispoštuje propisana tradicija kojom poštujemo svetinju.
Svaka religija ima svoja pravila i tradiciju koji pomažu vernicima da se povežu s božanskim i da održe običaje predaka žive. Hrišćanstvo, sa svim svojim različitim granama, nije izuzetak - u njemu nalazimo specifične molitve i činove koji vernicima pomažu u veri.
Kao što postoji molitva za zaštitu dece, molitva za mudrost ili molitve za određene životne situacije, tako se u različitim granama hrišćanstva koriste drugačije prekse i molitve po kojima se pristup crkve međusobno razlikuje.
Youtube/Božja pobjeda
Don Tomislav Lukač
Don Tomislav Lukač mladi svešenik salezijanac, koji službuje pri crkvi Svete Mati Slobode na Jarunu gde svakodnevno provodi vreme u radu sa mladim ljudima kaže da dodirivanje vode, pre ulaska u crkvu, ima duhovnu simboliku.
- Pri ulasku u katoličku crkvu vrhovima prstiju se dodiruje sveta voda, koja se nalazi u posebnoj posudi i smeštena je na samom ulazu. Kada ulazi u katoličku crkvu, kao i pri ulasku u pravoslavnu, vernik se prekrsti. Praveći tako na telu znak krsta, vernik se podseća na krst, na kom je Isus Hrist stradao zbog grehova čovečanstva, a voda na prstima predstavlja simbol čišćenja od greha - navodi sveštenik Tomislav.
Zato se čineći znak krsta sa blagoslovenom vodom katolički vernici podsećaju na sopstveno krštenje, obnavljajući želju da budu očišćeni od grehova i spremni za susret sa dragim Bogom i nebom.
- Takođe, pri ulasku u katoličku crkvu vernici blago pokleknu gledajući u svetohranište, jer se smatra da je tu prisutan Isus Hrist u posvećenoj hostiji - objašnjava don Tomislav Lukač.
Iako se običaji međusobno razlikuju katoličanstvo, kao i druge religije za cilj ima da se u crkvi održi skup, misa tj. liturgija prilikom koje će se vernik spojiti sa Gospodom.
Crkva predstavlja mesto, u kojem duša nalazi utočište obraćajući se Stvoritelju.
U krajnjoj liniji, molitve i rituali nas podsećaju na to da, bez obzira na religijske razlike, vernici širom sveta dele slične potrebe – da budu bliski Bogu i da se vode njegovim svetim načelima kroz život.
Mitla (u prevodu "mesto mrtvih"), bio je grad u južnom Meksiku poznat po povezanosti s Pitaom Bezelaom, zapotečkim bogom smrti, a upravo tu se nalazi Crkva Svetog Pavla, ispod koje se proteže podzemni splet hodnika.
Tumančenje pravoslavnih običaja neretko je inspirisano ličnim pečatkom i pogledom na to kako treba da pristupamo određenim pravilima, koje nalaže crkva.
Obraćanje Bogu vršimo putem molitva, a usredsređujući se na reči i komunikaciju sa Svevišnjim u našim srcima stvaramo osećaj mira i neizmerne zahvalnosti.
Svetogorski starac objašnjava zašto sveta tajna ispovesti nije puko nabrajanje grešnih pomisli i kako duhovna budnost može doneti mir i duhovno jačanje.
U selu Ljubižda, nakon gotovo tri decenije tišine, raseljeni meštani su se ponovo sabrali oko svog hrama, pretvarajući bogosluženje u snažnu poruku opstanka Srba na Kosovu i Metohiji.
Napustiti Svetu liturgiju bez ozbiljnog razloga smatra se velikim grehom, jer se time pokazuje nemar prema svetinji i prekida zajedništvo u najuzvišenijem trenutku sabranja Crkve.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Životna priča Dena Rehila pokazuje kako trauma, gubitak i luksuz ne mogu zameniti unutrašnji mir, dok duhovno preobraženje može promeniti život od korena.
Zbog krvavog napada u katoličkoj crkvi tokom mise, sud je izrekao kazne kakve se retko viđaju, povukavši oštru granicu između islama kao vere i nasilja koje pokušava da se sakrije iza njegovog imena.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.