VERA KOJA NIJE UTIHNULA PRED PROGONIMA: Danas slavimo Svetih 45 mučenika iz Nikopolja
Sveti Leontije i još 44 mučenika iz Nikopolja pokazali su da vera može biti jača od straha, mučenja i pretnje smrću.
Jedan od Sedamdesetorice apostola zajedno sa suprugom Priskilom širio je Jevanđelje, pomagao u osnivanju prvih hrišćanskih zajednica i ostao upamćen kao mučenik koji je do kraja ostao veran Hristu.
Srpska pravoslavna crkva 27. jula proslavlja Svetog apostola Akilu, jednog od Sedamdesetorice apostola i bliskog saradnika Svetog apostola Pavla. Njegov život svedoči o nepokolebljivoj veri, spremnosti na žrtvu i revnosnom služenju Hristu, zbog čega zauzima posebno mesto u istoriji rane Crkve.
Sveti Akila bio je Jevrejin koji je sa svojom suprugom Priskilom najpre živeo u Italiji. Kada je rimski car Klaudije naredio progon Jevreja iz Rima i drugih delova Italije, supružnici su se preselili u Korint. Upravo tamo upoznali su Svetog apostola Pavla, koji je jedno vreme boravio u njihovom domu.
Tokom zajedničkog života i rada, Akila i Priskila primili su hrišćansku veru i krštenje. Njihov dom ubrzo je postao mesto okupljanja prvih hrišćana, pa se u Novom zavetu pominje kao domaća crkva. Sveti apostol Pavle u svojim poslanicama sa velikom zahvalnošću govori o ovom bračnom paru, nazivajući ih svojim pomoćnicima u Hristu Isusu.
Vođeni iskrenom ljubavlju prema Jevanđelju, Akila i Priskila pratili su apostola Pavla do Efesa, gde su mu pomagali u propovedanju Hristove nauke. Njihova odanost bila je toliko velika da je Pavle zapisao kako su zbog njega bili spremni da polože i sopstveni život, zbog čega im, kako kaže, ne zahvaljuje samo on, već i mnoge hrišćanske zajednice.
Po prestanku progona vratili su se u Rim, ali su kasnije ponovo boravili u Efesu, gde su nastavili da služe Crkvi. Njihov primer pokazuje da su prva hrišćanska domaćinstva bila ne samo porodični domovi već i mesta molitve, pouke i okupljanja vernika.
Crkveno predanje svedoči da je Sveti Akila kasnije postavljen za episkopa. Revnosno je propovedao Hristovu veru, krštavao mnoge ljude, osnivao crkvene zajednice, postavljao sveštenike i neumorno širio Jevanđelje. Njegov život bio je ispunjen misionarskim radom i brigom za duhovni napredak vernog naroda.
Zbog svoje vere i propovedanja Hrista pretrpeo je mučeničku smrt od neznabožaca koji su se protivili širenju hrišćanstva. Crkva ga zato poštuje ne samo kao apostola već i kao mučenika koji je do kraja ostao veran Gospodu.
Spomen Svetog apostola Akile podseća vernike da se Hristu može služiti i kroz svakodnevni život, gostoprimstvo, zajedništvo i spremnost da se pomogne drugima. Njegov primer, zajedno sa primerom Svete Priskile, ostaje svedočanstvo da su vera, ljubav i istrajnost temelj na kojem se gradi život u Hristu.
Sveti Leontije i još 44 mučenika iz Nikopolja pokazali su da vera može biti jača od straha, mučenja i pretnje smrću.
Sećanje na događaj iz Halkidona 451. godine, kada je preko njenih moštiju, prema crkvenom predanju, potvrđeno učenje Pravoslavne crkve o dve prirode Gospoda Isusa Hrista.
Dvojica mučenika iz vremena cara Trajana, koji su suočeni sa smrću pokazali da vera za njih nije bila samo reč, već životno opredeljenje.
Njegovo ime povezano je sa najvažnijim događajima iz biblijske istorije, a posebno sa blagovešću koju je doneo Presvetoj Bogorodici o rođenju Gospoda Isusa Hrista.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 9. mesec 2026. godine, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Najpre je bio rimski vojnik zadužen da čuva hrišćanskog zatvorenika, a upravo taj susret doveo ga je do vere zbog koje će kasnije pred carem odbiti da se odrekne Hrista.
Pred carem Dioklecijanom nisu se odrekli vere, a posle tri godine provedene u tamnici bačeni su u užarenu peć zajedno sa drugim hrišćanima.
Đakon iz Katane prošao je kroz tamnicu, gladovanje i surovo mučenje, ali ono što je učinio neposredno pre smrti ostalo je zabeleženo kao snažno svedočanstvo vere u Hrista.
Shvativši težinu svojih grehova, ovaj svetitelj je odlučio da promeni život, stupio je u manastir i predao se potpunoj poslušnosti svom duhovniku.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Pimena Velikog i Sabor srpskih svetitelja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti i pravedni Joakim i Ana i drugi svetitelji. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Petra Klavera, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Pimen Veliki podvizavao se u 5. veku i svojim životom ostao upamćen kao primer monaha koji je sve podredio molitvi, poslušanju, radu i unutrašnjem miru.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Adrijana i Nataliju po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Rođenje Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Rođenje Blažene Djevice Marije, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Kontakt sa demonima može dovesti do uništenja nečije ličnosti i života, kako sopstvenog, tako i života bližnjih, upozorava mitropolit Antonije.
Shvativši težinu svojih grehova, ovaj svetitelj je odlučio da promeni život, stupio je u manastir i predao se potpunoj poslušnosti svom duhovniku.
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira.
Od drevne tradicije do savremenog umetničkog izraza, u Galeriji Kolarčeve zadužbine susreću se različite škole, tehnike i poetike.
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira.
U besedi za sredu 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički povezuje Isaijino proročanstvo sa Ovaploćenjem i objašnjava kako se kroz Gospoda Isusa Hrista prepoznaje Onaj koji je govorio kroz proroke.
Pouka kiparskog arhijereja govori o takvim trenucima: rasejanost, umor i osećaj da ništa ne dobijamo dok stojimo u hramu lako postanu opravdanje za ostanak kod kuće.