Sveti Emilijan živeo je u vreme cara Julijana Odstupnika, jednog od najžešćih progonitelja hrišćana u Rimskom carstvu.
Srpska pravoslavna crkva 31. jula molitveno proslavlja Svetog mučenika Emilijana, svetitelja koji je svojim neustrašivim ispovedanjem vere pokazao da je ljubav prema Hristu jača od svakog zemaljskog straha.
Njegovo stradanje ostalo je vekovni primer odanosti Bogu, čak i po cenu najtežih muka.
Sveti Emilijan živeo je u vreme cara Julijana Odstupnika, jednog od najžešćih progonitelja hrišćana u Rimskom carstvu.
Bio je mladić i služio je kod gradonačelnika u trakijskom gradu Dorostolu.
Kada je carski izaslanik stigao u grad sa zadatkom da pronađe i pogubi hrišćane, nije uspeo da pronađe nijednog vernika koji bi se javno izjasnio kao sledbenik Hristov.
Uveren da je u gradu iskorenjeno hrišćanstvo, izaslanik je naredio veliko slavlje u čast paganskih bogova. Prinošene su žrtve idolima, a veselje je trajalo danima. Međutim, upravo te noći mladi Emilijan odlučio je da javno posvedoči svoju veru.
Wikipedia/Meo di Guido da Siena (1300 - 1350)[1] - "Żywoty świętych"
Sveti mučenik Emilijan
Obilazeći idolopokloničke hramove, trgove i ulice, maljem je porušio i polomio mnoge paganske idole. Kada je svanulo, u Dorostolu je zavladala pometnja. Građani su tražili krivca, a vlasti su uhapsile jednog nedužnog seljaka koji se slučajno našao u blizini hrama.
Videvši da će nevin čovek biti pogubljen zbog njegovog dela, Sveti Emilijan nije želeo da ćuti. Vođen savešću i verom, sam se prijavio vlastima i priznao šta je učinio.
Na pitanje ko ga je nagovorio da razori idole, hrabro je odgovorio:
- Bog i duša moja zapovedili su mi da porušim te mrtve stubove koje vi nazivate bogovima.
Njegovo ispovedanje razgnevilo je sudiju, koji je naredio da bude surovo bičevan, a zatim podvrgnut teškim mukama. Na kraju je bačen u oganj, gde je mučenički postradao za Hrista 18. jula 362. godine (po starom kalendaru), zadobivši, prema učenju Crkve, venac večne slave.
Tropar Svetom mučeniku Emilijanu (glas 4):
"Mučenik Tvoj Gospode, Emilijan, u stradanju svome je primio nepropadljivi venac od Tebe, Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobedi, a razori i nemoćnu drskost demona; njegovim molitvama spasi duše naše.“
Jedan deo moštiju Svetih Kirika i Julite čuva se u Ohridu, u crkvi Presvete Bogorodice Bolničke, gde im vernici vekovima dolaze na poklonjenje i molitvu.
Jedan od Sedamdesetorice apostola zajedno sa suprugom Priskilom širio je Jevanđelje, pomagao u osnivanju prvih hrišćanskih zajednica i ostao upamćen kao mučenik koji je do kraja ostao veran Hristu.
Posle teških mučenja, tokom kojih je, kako se navodi u žitiju, anđeo Božji krepio i ublažavao stradanja mučenika, najpre su mačem posečeni Atinogenovi učenici i saslužitelji, a zatim je istom smrću postradao i njihov episkop.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola i jevanđelistu Luku po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete apostole iz Sedamdesetorice. Katolička crkva spominje Svetog Alfonsa Rodrigeza, dok Jevreji obeležavaju Šabat, a muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
U besedi za subotu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovo ćutanje pred Pilatom i objašnjava zašto je ponekad mudrije prećutati provokaciju nego dokazivati istinu onome ko ne želi da je čuje.
Veliki ruski svetitelj objašnjava zašto ne možemo sve što nam se događa pripisati unapred određenom putu i kako odluke naših predaka, ali i naši lični izbori, utiču na život.