Sveti Emilijan živeo je u vreme cara Julijana Odstupnika, jednog od najžešćih progonitelja hrišćana u Rimskom carstvu.
Srpska pravoslavna crkva 31. jula molitveno proslavlja Svetog mučenika Emilijana, svetitelja koji je svojim neustrašivim ispovedanjem vere pokazao da je ljubav prema Hristu jača od svakog zemaljskog straha.
Njegovo stradanje ostalo je vekovni primer odanosti Bogu, čak i po cenu najtežih muka.
Sveti Emilijan živeo je u vreme cara Julijana Odstupnika, jednog od najžešćih progonitelja hrišćana u Rimskom carstvu.
Bio je mladić i služio je kod gradonačelnika u trakijskom gradu Dorostolu.
Kada je carski izaslanik stigao u grad sa zadatkom da pronađe i pogubi hrišćane, nije uspeo da pronađe nijednog vernika koji bi se javno izjasnio kao sledbenik Hristov.
Uveren da je u gradu iskorenjeno hrišćanstvo, izaslanik je naredio veliko slavlje u čast paganskih bogova. Prinošene su žrtve idolima, a veselje je trajalo danima. Međutim, upravo te noći mladi Emilijan odlučio je da javno posvedoči svoju veru.
Wikipedia/Meo di Guido da Siena (1300 - 1350)[1] - "Żywoty świętych"
Sveti mučenik Emilijan
Obilazeći idolopokloničke hramove, trgove i ulice, maljem je porušio i polomio mnoge paganske idole. Kada je svanulo, u Dorostolu je zavladala pometnja. Građani su tražili krivca, a vlasti su uhapsile jednog nedužnog seljaka koji se slučajno našao u blizini hrama.
Videvši da će nevin čovek biti pogubljen zbog njegovog dela, Sveti Emilijan nije želeo da ćuti. Vođen savešću i verom, sam se prijavio vlastima i priznao šta je učinio.
Na pitanje ko ga je nagovorio da razori idole, hrabro je odgovorio:
- Bog i duša moja zapovedili su mi da porušim te mrtve stubove koje vi nazivate bogovima.
Njegovo ispovedanje razgnevilo je sudiju, koji je naredio da bude surovo bičevan, a zatim podvrgnut teškim mukama. Na kraju je bačen u oganj, gde je mučenički postradao za Hrista 18. jula 362. godine (po starom kalendaru), zadobivši, prema učenju Crkve, venac večne slave.
Tropar Svetom mučeniku Emilijanu (glas 4):
"Mučenik Tvoj Gospode, Emilijan, u stradanju svome je primio nepropadljivi venac od Tebe, Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobedi, a razori i nemoćnu drskost demona; njegovim molitvama spasi duše naše.“
Jedan deo moštiju Svetih Kirika i Julite čuva se u Ohridu, u crkvi Presvete Bogorodice Bolničke, gde im vernici vekovima dolaze na poklonjenje i molitvu.
Jedan od Sedamdesetorice apostola zajedno sa suprugom Priskilom širio je Jevanđelje, pomagao u osnivanju prvih hrišćanskih zajednica i ostao upamćen kao mučenik koji je do kraja ostao veran Hristu.
Posle teških mučenja, tokom kojih je, kako se navodi u žitiju, anđeo Božji krepio i ublažavao stradanja mučenika, najpre su mačem posečeni Atinogenovi učenici i saslužitelji, a zatim je istom smrću postradao i njihov episkop.
U okviru manastira Vatoped biće podignuta ustanova vredna 3,4 miliona evra, koja će unaprediti zdravstvenu zaštitu na Atonu i nastaviti dugu tradiciju brige o bolesnima, čiji počeci vode do Hilandara i Svetog Save.
Recept star više od dva veka krije spoj svinjskog vrata, šumskih pečuraka, sira i jaja, a danas se retko priprema, iako je nekada bio nezaobilazan specijalitet u imućnijim domaćinstvima.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Njegovo ime povezano je sa najvažnijim događajima iz biblijske istorije, a posebno sa blagovešću koju je doneo Presvetoj Bogorodici o rođenju Gospoda Isusa Hrista.
Sećanje na događaj iz Halkidona 451. godine, kada je preko njenih moštiju, prema crkvenom predanju, potvrđeno učenje Pravoslavne crkve o dve prirode Gospoda Isusa Hrista.
Ime Marina nosi drevno značenje povezano sa morem, ali i priču o 15-godišnjoj devojci iz Antiohije koja je zbog vere u Hrista pretrpela mučeničko stradanje koje vekovima čuva crkveno predanje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Marinu – Ognjenu Mariju po starom kalendaru, i Svete apostole Silu, Siluana, Kriskenta, Epeneta i Andronika po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Petra Krizologa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
U snažnoj besedi za četvrtak 9. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da duša, kao i telo, traži svakodnevnu hranu, a da se vera ne čuva jednim susretom sa istinom, već njenim stalnim življenjem.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Marinu – Ognjenu Mariju po starom kalendaru, i Svete apostole Silu, Siluana, Kriskenta, Epeneta i Andronika po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Petra Krizologa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka velikog svetogorskog duhovnika otkriva da životinje, prema pravoslavnom učenju, ne reaguju samo na čovekove postupke, već osećaju ljubav, blagost i ono što čovek nosi duboko u sebi.