MUSAKA OD PEČENIH PAPRIKA KOJA NESTAJE SA STOLA: Stari recept za sočan ručak pun domaćeg ukusa
Pravi se bez komplikovanja, a jedan detalj u pripremi daje joj naročito pun ukus i miris domaće kuhinje.
Veruje se da u Crkvi Svete Petke u oltaru teče lekovita voda koja pomaže u isceljenju, pa vernici svih veroispovesti dolaze na ovaj izvor kako bi se izlečili. Na dan Svete Petke 27. oktobra teško je doći do same kapele, jer budu dugački redovi vernika. Lekovitost izvora se pripisuje činjenici da su baš na tom mestu počivale mošti svete Petke, iz kojih je potekla spasonosna voda.
Srpska pravoslavna crkva slavi svakog 27. oktobra praznik posvećen prepodobnoj mati Paraskevi, u narodu poznatijoj kao Sveta Petka. Smatra se zaštitnicom žena, bolesnih i siromašnih. Dan njenog spomena - Petkovdan obeležava se 27. oktobra i šesta je slava po broju onih koji je slave u Srbiji.
Ime Svete Paraskeve ili Petke dolazi od grčke reči: paraskeva što znači petak, otuda Petka. Rođena je u 10. veku u Epivatu, kod grada Kalikratije u Maloj Aziji, a prema pisanju Srpske pravoslavne crkve Sveti Sava u Londonu, bila je srpskog porekla. Njeni roditelji bili su imućni i čestiti hrišćani.
Osim nje imali su i starijeg sina Jevtimija, koji se zamonašio po odobrenju i blagoslovu roditelja, a kasnije postao i episkop Maditski.

- U toku noći, jedan od radnika, Georgije, imao je snoviđenje: video je ženu, koja sedi na prestolu obasjana svetlošću i okružena svetlim vojnicima, kao carica. Potom je Sveta Petka sišla sa prestola, i rekla mu ko je ona. Naredila je da izvade njene mošti i polože ih na časno mesto. Georgije je ujutro ispričao ukućanima snoviđenje, pa su svi pošli do groba. Tamo su zatekli mnogo ljudi, jer je i jedna žena, Jevtimija, imala isto takvo snoviđenje. Tako su mošti Svete Petke položene u crkvu i odmah su počela da se dešavaju čudesna isceljenja - navodi časopis SPC.
Kapela Svete Petke na Kalemegdanu sagradena je 1.938. godine iznad „čudotvornog izvora", u vreme kada su mošti Svete Petke premeštene u Beograd. Izvor lekovite vode je u samom oltaru oltaru kapele. Kapela je ukrašena mozaikom s pozlatom.
Drugi pak, lekovitost izvora pripisuju činjenici da su baš na tom mestu počivale mošti svete Petke, iz kojih je potekla spasonosna voda. Čuda se tu ne zaustavljaju. Naime, iako je dotok vode uglavnom konstantan, ponekad se dešava da potpuno presuši. Najduže se desilo za vreme okupacije u Prvom svetskom ratu, a voda je ponovo potekla 15. februara 1.919. godine kada se i poslednji srpski ratnik vratio iz rata.
Vodica Svete Petke u Beogradu naročito uživa veliko poštovanje vernika. Na dan Svete Petke 27. oktobra teško je doći do same kapele, jer budu dugački redovi vernika.
Postoji narodno predanje o vitezu koji je pronašao izvor lekovite vode na ušću dveju reka. Kraljeva kći se izlečila tom vodom i iznad tog izvora podignuta je crkva Ružica po njoj. Ova crkva i dalje čuva jednu časticu moštiju Svete Petke.

Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Foku i Svetog proroka Jonu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Haritinu. Katolička crkva obeležava Svetu Faustinu Kovalsku, Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Prema crkvenom predanju, u viđenju mu je najavljeno stradanje, a on je prihvatio iskušenje i ostao veran Hristu do poslednjeg trenutka.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Kodrata po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog Jeroteja Atinskog. Katolička crkva slave Svetog Franju Asiškog, Jevreji obeležavaju Simhat Toru, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Jedan od Sedamdesetorice nije pred rimskom vlašću branio samo sebe, već je sastavio odbranu hrišćanske vere i zatražio da se vernici ne gone bez stvarne krivice.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Mnogi uz novac i kartice čuvaju lik Hrista, Bogorodice ili svetitelja, ne znajući da takav odnos prema svetinji može biti pogrešan.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Od Studenice do Žiče, a potom do Hrama Svetog Save, Prepodobna Anastasija Srpska okupila je narod koji sada pred njenim kivotom zastaje u molitvi.