ON JE NAJAVIO DOLAZAK MESIJE I ROPSTVO IZRAILJA: Sutra je Sveti prorok Avakum
Mošti mu otkrivene u vreme Teodosija Velikog.
Svetiteljka koja je kroz bol i patnju svetlela božanskom ljubavlju, postradala je za Hrista, ostavljajući za sobom svetli put vere i nade, a njene mošti darovale su isceljenje mnogim bolesnicima, čineći čuda i nakon njenog stradanja.
U palestinskom gradu Vivlosu, na obalama mora, rođena je Sveta mučenica Akilina. Već u sedmoj godini ova mala devojčica, odgajana u čestitoj hrišćanskoj porodici, obasjala je svojim čistim srcem put kojim će koračati.
Do svoje desete godine, Akilina je bila prepuna blagodati Svetoga duha, toliko da je sa neustrašivom silom i revnošću propovedala Hrista svojim vršnjakinjama, otkrivajući im veličanstvenu istinu božanske ljubavi.
Ali doba progonstva za hrišćane pod carem Dioklecijanom donelo je tamne oblake nad ovu devojčicu. Neko je prijavio Akilinu carskom namesniku Volusijanu, čoveku bešćutnom prema svetlosti koju je ona nosila.
Volusijan, zaslepljen mržnjom, naredi da devojčicu nemilosrdno šibaju, a potom usijanu šipku probodu kroz njene nevine uši i mozak. Iako je krv tekla, a bol bio neizdržljiv, Akilina i dalje javno ispovedala Hrista, svog Gospoda. Kada je njeno malo telo konačno palo, činilo se da je život napustio ovo svetlo stvorenje.
Namesnik, verujući da je Akilina mrtva, naredio je da je iznesu izvan grada i bace na đubrište, da psi pojedu njeno telo. No, anđeo Božji se pojavi noću, te joj reče: "Ustani, budi zdrava!" I devica ustade, potpuno isceljena, zahvaljujući Bogu i moleći ga da joj ne uskrati mučeničku krunu. Glas s neba odgovori: "Idi, biće ti kako moliš!"
Tako se Akilina vratila u grad, a gradske kapije se same otvoriše pred njom. Ušla je kao duh u namesnikov dvorac, stajući pred njegovu postelju. Volusijan, obuzet neiskazanim užasom, kada je video živu Akilinu, osta nem.
Sutradan, po njegovoj naredbi, dželati izvedoše Akilinu da je poseku mačem. Pre nego što joj je mač presudio, devojčica je pala na kolena i pomolila se Bogu. Tek tada joj dželat odseče glavu.
Ovenčana vencem mučeničkim 293, u 12. godini, postradala je za Hrista, ostavljajući za sobom svetli put vere i nade. Njene mošti darovale su isceljenje mnogim bolesnicima, čineći čuda i nakon njenog mučeništva. Neka nas sećanje na nju inspiriše i vodi, kao što je ona svojim životom proslavila Hrista.


Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
Mošti mu otkrivene u vreme Teodosija Velikog.
Pravoslavci danas proslavljaju Svetog proroka Nauma po starom kalendaru, dok po novom kalendaru proslavljaju Svete mučenike Tirsa, Levkiju i Kalinika. Katolici obeležavaju Svetog Ivana od Križa, Jevreji proslavljaju prvi dan Hanuke, a u islamu je dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Dve stotine godina posle proroka Jone, prorekao propast Niniviji.
Zivotni put Svetog Andreja galilejskog ribara do mučenika na krstu u obliku slova X, obeležio je hrišćanstvo od Svete zemlje do obala Crnog mora.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na liturgiji u Kragujevcu mitropolit šumadijski jasno je poručio da vera bez dela postaje prazna forma, a da se radost praznika ne meri onim što se stavi na sto, već onim što se podeli sa drugima.
Jeromonah Jerotej Draganović spojio je vekovnu kulinarsku tradiciju i mirise domaćeg povrća u receptu savršenom za dane posta i posne slave, nudeći bogatstvo ukusa i mirisa koji greju dušu.
Od paljenja menore i igara drejdelom do tajni savršenih latkesa i poklona u poslednjem trenutku – sve što morate znati pre nego što Praznik svetlosti zasvetli u domu.