Svetiteljka koja je kroz bol i patnju svetlela božanskom ljubavlju, postradala je za Hrista, ostavljajući za sobom svetli put vere i nade, a njene mošti darovale su isceljenje mnogim bolesnicima, čineći čuda i nakon njenog stradanja.
U palestinskom gradu Vivlosu, na obalama mora, rođena je Sveta mučenica Akilina. Već u sedmoj godini ova mala devojčica, odgajana u čestitoj hrišćanskoj porodici, obasjala je svojim čistim srcem put kojim će koračati.
Do svoje desete godine, Akilina je bila prepuna blagodati Svetoga duha, toliko da je sa neustrašivom silom i revnošću propovedala Hrista svojim vršnjakinjama, otkrivajući im veličanstvenu istinu božanske ljubavi.
Printscreen
Ikona Svete mučenice Akiline
Ali doba progonstva za hrišćane pod carem Dioklecijanom donelo je tamne oblake nad ovu devojčicu. Neko je prijavio Akilinu carskom namesniku Volusijanu, čoveku bešćutnom prema svetlosti koju je ona nosila.
Volusijan, zaslepljen mržnjom, naredi da devojčicu nemilosrdno šibaju, a potom usijanu šipku probodu kroz njene nevine uši i mozak. Iako je krv tekla, a bol bio neizdržljiv, Akilina i dalje javno ispovedala Hrista, svog Gospoda. Kada je njeno malo telo konačno palo, činilo se da je život napustio ovo svetlo stvorenje.
Namesnik, verujući da je Akilina mrtva, naredio je da je iznesu izvan grada i bace na đubrište, da psi pojedu njeno telo. No, anđeo Božji se pojavi noću, te joj reče: "Ustani, budi zdrava!" I devica ustade, potpuno isceljena, zahvaljujući Bogu i moleći ga da joj ne uskrati mučeničku krunu. Glas s neba odgovori: "Idi, biće ti kako moliš!"
Shutterstock
Sveta mučenica Alikina postradala je za veru i Hrista u 12. godini
Tako se Akilina vratila u grad, a gradske kapije se same otvoriše pred njom. Ušla je kao duh u namesnikov dvorac, stajući pred njegovu postelju. Volusijan, obuzet neiskazanim užasom, kada je video živu Akilinu, osta nem.
Sutradan, po njegovoj naredbi, dželati izvedoše Akilinu da je poseku mačem. Pre nego što joj je mač presudio, devojčica je pala na kolena i pomolila se Bogu. Tek tada joj dželat odseče glavu.
Ovenčana vencem mučeničkim 293, u 12. godini, postradala je za Hrista, ostavljajući za sobom svetli put vere i nade. Njene mošti darovale su isceljenje mnogim bolesnicima, čineći čuda i nakon njenog mučeništva. Neka nas sećanje na nju inspiriše i vodi, kao što je ona svojim životom proslavila Hrista.
U vreme cara Antioha IV Epifana, porodica je odbila da prihvati idolopoklonstvo, a njihovo svedočanstvo vekovima ostaje primer istrajnosti, hrabrosti i poverenja u Boga.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je da se od čoveka ne traži ono što prevazilazi njegove mogućnosti, već iskren trud, istrajnost i poverenje u Boga, čak i onda kada se čini da je svaki korak težak.
Drevna svetinja kod Zavidovića ponovo je zaživela: vernici su se okupili povodom manastirske slave, dok se nastavljaju radovi na obnovi hrama i izgradnji centralne kupole.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Svojom požrtvovanošću u veri i dobročinstvom, braća po krvi i po Hristu, iz starog Rima, zaslužili su venac večne slave od Gospoda, a njihovi podvizi i danas isceljuju dušu i telo.
Priča o ovoj svetici iz 3. veka nije samo sećanje na prošlost, već živi primer kako vera, hrabrost i predanost mogu osvetliti i najmračnije trenutke naših života.
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.
U manastiru posvećenom Svetim Kozmi i Damjanu, na mestu koje je nekada bilo srušeno i zapaljeno, dešavaju se nepojmljive isceliteljske priče; tu, pod senkom minareta, Božija sila spaja ono što ljudski um ne može razumeti – muslimane i pravoslavce u tišini oproštaja i zajedničke vere u čudo.
U vreme cara Antioha IV Epifana, porodica je odbila da prihvati idolopoklonstvo, a njihovo svedočanstvo vekovima ostaje primer istrajnosti, hrabrosti i poverenja u Boga.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Evdokima po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Ipolit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Poncijana, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Silu, Siluana, Kriskenta, Epeneta i Andronika po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti mučenici Fotije i Anikita Nikomidijski i drugi s njima. Katolička crkva obeležava spomendan Blaženog pape Inocenta XI, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Evdokima po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Ipolit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Poncijana, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.