Svetiteljka koja je kroz bol i patnju svetlela božanskom ljubavlju, postradala je za Hrista, ostavljajući za sobom svetli put vere i nade, a njene mošti darovale su isceljenje mnogim bolesnicima, čineći čuda i nakon njenog stradanja.
U palestinskom gradu Vivlosu, na obalama mora, rođena je Sveta mučenica Akilina. Već u sedmoj godini ova mala devojčica, odgajana u čestitoj hrišćanskoj porodici, obasjala je svojim čistim srcem put kojim će koračati.
Do svoje desete godine, Akilina je bila prepuna blagodati Svetoga duha, toliko da je sa neustrašivom silom i revnošću propovedala Hrista svojim vršnjakinjama, otkrivajući im veličanstvenu istinu božanske ljubavi.
Printscreen
Ikona Svete mučenice Akiline
Ali doba progonstva za hrišćane pod carem Dioklecijanom donelo je tamne oblake nad ovu devojčicu. Neko je prijavio Akilinu carskom namesniku Volusijanu, čoveku bešćutnom prema svetlosti koju je ona nosila.
Volusijan, zaslepljen mržnjom, naredi da devojčicu nemilosrdno šibaju, a potom usijanu šipku probodu kroz njene nevine uši i mozak. Iako je krv tekla, a bol bio neizdržljiv, Akilina i dalje javno ispovedala Hrista, svog Gospoda. Kada je njeno malo telo konačno palo, činilo se da je život napustio ovo svetlo stvorenje.
Namesnik, verujući da je Akilina mrtva, naredio je da je iznesu izvan grada i bace na đubrište, da psi pojedu njeno telo. No, anđeo Božji se pojavi noću, te joj reče: "Ustani, budi zdrava!" I devica ustade, potpuno isceljena, zahvaljujući Bogu i moleći ga da joj ne uskrati mučeničku krunu. Glas s neba odgovori: "Idi, biće ti kako moliš!"
Shutterstock
Sveta mučenica Alikina postradala je za veru i Hrista u 12. godini
Tako se Akilina vratila u grad, a gradske kapije se same otvoriše pred njom. Ušla je kao duh u namesnikov dvorac, stajući pred njegovu postelju. Volusijan, obuzet neiskazanim užasom, kada je video živu Akilinu, osta nem.
Sutradan, po njegovoj naredbi, dželati izvedoše Akilinu da je poseku mačem. Pre nego što joj je mač presudio, devojčica je pala na kolena i pomolila se Bogu. Tek tada joj dželat odseče glavu.
Ovenčana vencem mučeničkim 293, u 12. godini, postradala je za Hrista, ostavljajući za sobom svetli put vere i nade. Njene mošti darovale su isceljenje mnogim bolesnicima, čineći čuda i nakon njenog mučeništva. Neka nas sećanje na nju inspiriše i vodi, kao što je ona svojim životom proslavila Hrista.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Nikitu po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Haritona Ispovednika. Katolička crkva obeležava Svetog Vjenceslava i Svetog Lovrenca Ruiza. Jevreji obeležavaju treći dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Svojom požrtvovanošću u veri i dobročinstvom, braća po krvi i po Hristu, iz starog Rima, zaslužili su venac večne slave od Gospoda, a njihovi podvizi i danas isceljuju dušu i telo.
Priča o ovoj svetici iz 3. veka nije samo sećanje na prošlost, već živi primer kako vera, hrabrost i predanost mogu osvetliti i najmračnije trenutke naših života.
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.
U manastiru posvećenom Svetim Kozmi i Damjanu, na mestu koje je nekada bilo srušeno i zapaljeno, dešavaju se nepojmljive isceliteljske priče; tu, pod senkom minareta, Božija sila spaja ono što ljudski um ne može razumeti – muslimane i pravoslavce u tišini oproštaja i zajedničke vere u čudo.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Nikitu po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Haritona Ispovednika. Katolička crkva obeležava Svetog Vjenceslava i Svetog Lovrenca Ruiza. Jevreji obeležavaju treći dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Vozdviženje časnog Krsta, Krstovdan, po starom kalendaru, dok se po novom obeležavaju Sveti mučenik Kalistrat i 49 mučenika sa njim. Katolička crkva obeležava Svetog Vinka Paulskog, dok Jevreji danas praznuju drugi dan Sukota, a muslimani nemaju neki veliki praznik.
Od večernjeg bdenija do praznične liturgije, čina Vozdviženja i celivanja Časnog krsta, ovo su najvažniji trenuci bogosluženja koje bi parohijani trebalo da poznaju.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.