Svetiteljka koja je kroz bol i patnju svetlela božanskom ljubavlju, postradala je za Hrista, ostavljajući za sobom svetli put vere i nade, a njene mošti darovale su isceljenje mnogim bolesnicima, čineći čuda i nakon njenog stradanja.
U palestinskom gradu Vivlosu, na obalama mora, rođena je Sveta mučenica Akilina. Već u sedmoj godini ova mala devojčica, odgajana u čestitoj hrišćanskoj porodici, obasjala je svojim čistim srcem put kojim će koračati.
Do svoje desete godine, Akilina je bila prepuna blagodati Svetoga duha, toliko da je sa neustrašivom silom i revnošću propovedala Hrista svojim vršnjakinjama, otkrivajući im veličanstvenu istinu božanske ljubavi.
Printscreen
Ikona Svete mučenice Akiline
Ali doba progonstva za hrišćane pod carem Dioklecijanom donelo je tamne oblake nad ovu devojčicu. Neko je prijavio Akilinu carskom namesniku Volusijanu, čoveku bešćutnom prema svetlosti koju je ona nosila.
Volusijan, zaslepljen mržnjom, naredi da devojčicu nemilosrdno šibaju, a potom usijanu šipku probodu kroz njene nevine uši i mozak. Iako je krv tekla, a bol bio neizdržljiv, Akilina i dalje javno ispovedala Hrista, svog Gospoda. Kada je njeno malo telo konačno palo, činilo se da je život napustio ovo svetlo stvorenje.
Namesnik, verujući da je Akilina mrtva, naredio je da je iznesu izvan grada i bace na đubrište, da psi pojedu njeno telo. No, anđeo Božji se pojavi noću, te joj reče: "Ustani, budi zdrava!" I devica ustade, potpuno isceljena, zahvaljujući Bogu i moleći ga da joj ne uskrati mučeničku krunu. Glas s neba odgovori: "Idi, biće ti kako moliš!"
Shutterstock
Sveta mučenica Alikina postradala je za veru i Hrista u 12. godini
Tako se Akilina vratila u grad, a gradske kapije se same otvoriše pred njom. Ušla je kao duh u namesnikov dvorac, stajući pred njegovu postelju. Volusijan, obuzet neiskazanim užasom, kada je video živu Akilinu, osta nem.
Sutradan, po njegovoj naredbi, dželati izvedoše Akilinu da je poseku mačem. Pre nego što joj je mač presudio, devojčica je pala na kolena i pomolila se Bogu. Tek tada joj dželat odseče glavu.
Ovenčana vencem mučeničkim 293, u 12. godini, postradala je za Hrista, ostavljajući za sobom svetli put vere i nade. Njene mošti darovale su isceljenje mnogim bolesnicima, čineći čuda i nakon njenog mučeništva. Neka nas sećanje na nju inspiriše i vodi, kao što je ona svojim životom proslavila Hrista.
U besedi o pravednicima čije telo postaje svedočanstvo neba, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički otkriva tajnu Božje sile - da ni pepeo ne može sakriti ono što je Gospod odabrao da vaskrsne.
Veliki duhovnik sa Svete gore iz 20. veka nas podseća da svaka tuga nosi svoju svrhu; kroz molitvu i predanje, pravoslavlje pretvara teške trenutke u put ka istinskoj slobodi i miru.
Jerej Moskovske eparhije objašnjava zašto istinsko dobro nije pitanje moralne pristojnosti, već traganja za svetošću i Božijom blagodaću u svakodnevnom životu.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Od vizantijskog stila do lokalnih motiva, ikonografski prikazi Prepodobne mati Paraskeve čuvaju priču o njenom asketskom životu, zagovorništvu i vezi sa narodom kroz vekove.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Uz svetlost sveća i miris tamjana, verni narod se okuplja da prinese darove, osvešta slavske kolače i pokloni se moštima najpoštovanije svetiteljke u srpskom narodu.
U besedi za 21. Ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički Vladika objašnjava kako sila Božjeg anđela pomaže onima koji se Njega boje, razbijajući svaku nepravdu i donoseći utehu u najmračnijim trenucima života.
Od vizantijskog stila do lokalnih motiva, ikonografski prikazi Prepodobne mati Paraskeve čuvaju priču o njenom asketskom životu, zagovorništvu i vezi sa narodom kroz vekove.
Velika je sila reči upućenih ovoj prepodobnoj svetiteljki, čiji zagovor donosi utehu, snagu i mir duši, a vekovima je stub vere i nade u srcima srpskog naroda.