Brat apostola Jakova i sin Josifa drvodelje propovedao je Jevanđelje širom Judeje, Samarije, Sirije i drugih regiona, a njegovo mučeništvo ostaje svedočanstvo nepokolebljive predanosti Hristu.
Sveti apostol Juda, sin Josifa i Salome, bio je brat apostola Jakova, kao i Josija i Simona. U svojoj poslanici Juda se predstavlja kao "sluga Isusa Hrista, brat Jakovljev". Iako je jednako kao i Jakov mogao sebe nazvati bratom Gospodnjim, to nije činio iz smirenja i stida jer u početku nije verovao Hristu. Kada je starac Josif pred smrt želeo Isusu da dodeli deo imanja, Juda i ostala braća su se tome usprotivili, dok je Jakov dobrovoljno odvojio deo svog dela i namenio ga Isusu.
Juda je poznat i pod imenima Levije i Tadej, ali se ne sme brkati s drugim Tadejem, jednim od sedamdesetorice apostola. Takođe, ne treba ga brkati ni sa Judom Iskariotskim, koji je izdao Isusa Hrista.
SPC
Sveti apostol Juda Jakovljev
Juda je propovedao Jevanđelje širom Judeje, Samarije, Galileje, Idumeje, Sirije, Arabije, Mesopotamije i Jermenije. Njegova misija u Edesi, gradu Avgarovom, upotpunila je propovedanje drugog Tadeja.
Propovedajući Hristovo učenje u predelima oko Ararata, Judu su uhvatili neznabošci, razapeli ga na krst i ubili strelama. Njegovo mučeništvo ostaje svedočanstvo nepokolebljive vere i predanosti, a njegova duša večno caruje u Carstvu Hristovom.
Sveti apostol Juda svojim životom i delom predstavlja svetionik vere, hrabrosti i požrtvovanosti, inspirišući generacije vernika da istraju u veri i ljubavi prema Gospodu.
Strah od nerazumevanja često zaustavlja vernike, ali jedna mudrost optinskog monaha pokazuje kako strpljenje i smirenje otvaraju vrata duhovnog mira i Božije blagodati.
Protinica Olga Jurevič otvoreno govori o preprekama koje stoje na putu ka odluci o sklapanju braka: od sumnje u izbor partnera do bojazni od ličnog sloma, i otkriva kojim putem se dolazi do sigurnosti, zrelosti i prave bliskosti.
U povratničkom selu kod Istoka, pod svetlom agregata i pred obnovljenim oltarom, više od sto vernika okupilo se na slavi crkve – među porušenim kućama, sećanjima na progon i nadom da će se život ipak vratiti.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
U tišini hramova, na Veliki četvrtak, dan kada je Hristos oprao noge apostolima, u manastirima i sabornim crkvama vrši se duboko simboličan čin koji menja ljudsku predstavu o moći — čin ljubavi koja se izražava delima, a ne rečima.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu mučenicu Ekaterinu po starom kalendaru i Svetog apostola Tihika po novom, katolici započinju Drugu nedelju Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Kada je car Maksencije prinosio žrtve idolima i naređivao i drugima da to čine, sveta Ekaterina izađe smelo pred cara i izobliči njegovu idolopokloničku zabludu.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Otkrijte kako kombinacija začina, crnog luka, belog luka i crvenog vina pretvara običan karfiol u hranljiv i bogat obrok koji je vekovima služio monasima.
U besedi za 26. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako unutrašnje poniženje i dobrodetelj otkrivaju pravi put ka duhovnom vrhu.