Printscreen/Youtube/Slobodna Srpska Pravoslavna Crkva
Iako njen praznik nije označen crvenim slovom u crkvenom kalendaru, ima posebno mesto u srcima vernika, naročito među ženama. Na ovaj dan, iz poštovanja prema svetici, mnogi vernici izbegavaju rad rukama i poljske poslove, sećajući se njenog hrabrog stradanja za veru.
Danas Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici proslavljaju Svetu velikomučenicu Marinu, u narodu poznatiju kao praznik Ognjene Marije. Iako njen praznik nije označen crvenim slovom u crkvenom kalendaru, on ima posebno mesto u srcima vernika, naročito među ženama. Na ovaj praznik, iz poštovanja prema svetici, u mnogim domovima se ništa ne radi rukama niti u polju. Međutim, ne treba posegnuti za “receptima za spasenje”, koji nisu ništa drugo do maskirano sujeverje, već bi trebalo u miru da se posvetimo molitvi.
Sveta Marina je rođena u Antiohiji Pisidijskoj i odrastala je u neznabožačkoj porodici. U svojoj dvanaestoj godini, čula je za Isusa Hrista i njegovo čudotvorno rođenje, kao i za njegova mnoga čudesa, raspeće na krstu i čudesno vaskrsenje. Srce mlade Marine tada se raspalilo ljubavlju prema Hristu, pa se zavetovala da se nikada neće udavati, želeći celom dušom da postrada za njega i krsti se u krvi mučeništva.
SPC
Ikona Svete velikomučenice Marine
Njen otac je zbog njene vere odbacio i više je nije smatrao svojom ćerkom. Carski namesnik Olimvrija, kada je saznao da je Marina hrišćanka, najpre je poželeo da mu bude žena. Kada ga je ona odbila, naredio je da se pokloni idolima. Sveta Marina je hrabro odgovorila: „Neću se pokloniti ni prineti žrtve bezdihanim i mrtvim idolima, koji ni sami sebe ne poznaju niti znaju da li ih mi čestvujemo ili beščestvujemo; ne dam njima one časti koja pripada samo Tvorcu mojemu.“
Zbog njenog odbijanja, Olimvrija ju je podvrgao strašnim mukama i bacio u tamnicu, gde se Marina molila Bogu. Tada joj se javio đavo u obliku strašne zmije. Međutim, kada se prekrstila, zmija je nestala. Zatim je obasjala nebeska svetlost, i učinilo joj se da su zidovi tamnice nestali, a pred njom se pojavio blistav krst sa belom golubicom na vrhu, od koje je čula glas: „Raduj se, Marino, razumna golubice Hristova, jer prispe dan tvoga veselja.“ Marina je tada isceljena silom Božjom od svih rana i bolova.
Bezumni sudija je naredio da je muče drugi dan u ognju i vodi, ali Marina je sve pretrpela kao u tuđem telu. Na koncu je osuđena na smrt tako što će je poseći mačem. Pred kraj ovozemaljskog života, javio joj se Isus sa anđelima. Sveta Marina je posečena u vreme cara Dioklecijana, ali njena duša i sila ostali su živi na nebesima i na zemlji.
Printscreen/Youtube/Духовник Библиотека
Ikona Svete velikomučenice Marine
Jedna ruka Svete Marine nalazi se u Manastiru Vatopedu na Svetoj Gori. U Albaniji, na planini Langa iznad Ohridskog jezera, nalazi se Manastir Svete Marine sa jednim delom njenih čudotvornih moštiju. Mnogobrojna čudesa događala su se i događaju u ovom manastiru, kojih su svedoci ne samo hrišćani nego i muslimani. Toliko poštovanja imaju Turci prema ovoj svetinji, da nikada nisu hteli dirnuti ni u svetinju niti u imovinu manastira.
Ognjena Marija se i danas poštuje kao zaštitnica i isceliteljka, a njeno ime sa ljubavlju izgovaraju svi koji traže njenu pomoć i zastupništvo pred Gospodom. U mnogim domovima i crkvama, vernici se okupljaju u molitvi, tražeći njenu zaštitu i blagoslov za svoje porodice. Na ovaj dan, kroz molitvu i veru, svi oni osećaju prisustvo Svete Marine, kao svetionik ljubavi i nade.
Iako su naši stari znali prigodne zdravice, mnogi danas nisu sigurni kako da pozdrave domaćina, izgovore čestitku i učestvuju u prvom obredu koji sledi čim pređu prag slavske kuće.
U 23. subotu po Duhovima, vladika Nikolaj vodi čitaoce kroz večni Božji plan, pokazujući kako kroz Hrista i ličnu slobodnu volju svaki čovek može živeti u pravdi, ljubavi i svetosti – još pre nego što je svet stvoren.
Ajeti 50:15-16, izdvojeni za 15. novembar, podsećaju na neprekidnu Božiju pažnju i moć stvaranja, izazivajući razmišljanje o odgovornosti, sudbini i unutrašnjem životu svakog čoveka.
Od modelinga i Jutjuba do neočekivane hirotonije, brzog raščinjenja i hapšenja koje je otvorilo „Pandorinu kutiju“ - šta krije telefon oca Partenija i kako bi njegovi podaci mogli da razotkriju čitavu kriminalnu strukturu.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Život ovog hrabrog svedoka Hristove vere, ispunjen mučeništvom i ljubavlju prema Gospodu, danas služi kao inspiracija i podsećanje na snagu istinske pobožnosti.
Praznik posvećen ovom svecu koji je mučenički stradao za Hrista, podseća nas na snagu vere, na istrajnost u molitvi i na Božju milost koja dolazi onima koji su spremni da se posvete duhovnom putu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Vernici im se obraćaju u trenucima bolesti, straha i nevolja — njihovo besplatno služenje i zagovor kod Hrista donose zdravlje, utehu i snagu za životne borbe.
Tribina o AI tehnologiji u Crkvi izazvala je oštre reakcije monaha svetinje kraj Golupca, koji tvrde da su kritike zlonamerne i da dodatno remete crkveno jedinstvo.