Printscreen/Youtube/Slobodna Srpska Pravoslavna Crkva
Iako njen praznik nije označen crvenim slovom u crkvenom kalendaru, ima posebno mesto u srcima vernika, naročito među ženama. Na ovaj dan, iz poštovanja prema svetici, mnogi vernici izbegavaju rad rukama i poljske poslove, sećajući se njenog hrabrog stradanja za veru.
Danas Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici proslavljaju Svetu velikomučenicu Marinu, u narodu poznatiju kao praznik Ognjene Marije. Iako njen praznik nije označen crvenim slovom u crkvenom kalendaru, on ima posebno mesto u srcima vernika, naročito među ženama. Na ovaj praznik, iz poštovanja prema svetici, u mnogim domovima se ništa ne radi rukama niti u polju. Međutim, ne treba posegnuti za “receptima za spasenje”, koji nisu ništa drugo do maskirano sujeverje, već bi trebalo u miru da se posvetimo molitvi.
Sveta Marina je rođena u Antiohiji Pisidijskoj i odrastala je u neznabožačkoj porodici. U svojoj dvanaestoj godini, čula je za Isusa Hrista i njegovo čudotvorno rođenje, kao i za njegova mnoga čudesa, raspeće na krstu i čudesno vaskrsenje. Srce mlade Marine tada se raspalilo ljubavlju prema Hristu, pa se zavetovala da se nikada neće udavati, želeći celom dušom da postrada za njega i krsti se u krvi mučeništva.
SPC
Ikona Svete velikomučenice Marine
Njen otac je zbog njene vere odbacio i više je nije smatrao svojom ćerkom. Carski namesnik Olimvrija, kada je saznao da je Marina hrišćanka, najpre je poželeo da mu bude žena. Kada ga je ona odbila, naredio je da se pokloni idolima. Sveta Marina je hrabro odgovorila: „Neću se pokloniti ni prineti žrtve bezdihanim i mrtvim idolima, koji ni sami sebe ne poznaju niti znaju da li ih mi čestvujemo ili beščestvujemo; ne dam njima one časti koja pripada samo Tvorcu mojemu.“
Zbog njenog odbijanja, Olimvrija ju je podvrgao strašnim mukama i bacio u tamnicu, gde se Marina molila Bogu. Tada joj se javio đavo u obliku strašne zmije. Međutim, kada se prekrstila, zmija je nestala. Zatim je obasjala nebeska svetlost, i učinilo joj se da su zidovi tamnice nestali, a pred njom se pojavio blistav krst sa belom golubicom na vrhu, od koje je čula glas: „Raduj se, Marino, razumna golubice Hristova, jer prispe dan tvoga veselja.“ Marina je tada isceljena silom Božjom od svih rana i bolova.
Bezumni sudija je naredio da je muče drugi dan u ognju i vodi, ali Marina je sve pretrpela kao u tuđem telu. Na koncu je osuđena na smrt tako što će je poseći mačem. Pred kraj ovozemaljskog života, javio joj se Isus sa anđelima. Sveta Marina je posečena u vreme cara Dioklecijana, ali njena duša i sila ostali su živi na nebesima i na zemlji.
Printscreen/Youtube/Духовник Библиотека
Ikona Svete velikomučenice Marine
Jedna ruka Svete Marine nalazi se u Manastiru Vatopedu na Svetoj Gori. U Albaniji, na planini Langa iznad Ohridskog jezera, nalazi se Manastir Svete Marine sa jednim delom njenih čudotvornih moštiju. Mnogobrojna čudesa događala su se i događaju u ovom manastiru, kojih su svedoci ne samo hrišćani nego i muslimani. Toliko poštovanja imaju Turci prema ovoj svetinji, da nikada nisu hteli dirnuti ni u svetinju niti u imovinu manastira.
Ognjena Marija se i danas poštuje kao zaštitnica i isceliteljka, a njeno ime sa ljubavlju izgovaraju svi koji traže njenu pomoć i zastupništvo pred Gospodom. U mnogim domovima i crkvama, vernici se okupljaju u molitvi, tražeći njenu zaštitu i blagoslov za svoje porodice. Na ovaj dan, kroz molitvu i veru, svi oni osećaju prisustvo Svete Marine, kao svetionik ljubavi i nade.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Život ovog hrabrog svedoka Hristove vere, ispunjen mučeništvom i ljubavlju prema Gospodu, danas služi kao inspiracija i podsećanje na snagu istinske pobožnosti.
Praznik posvećen ovom svecu koji je mučenički stradao za Hrista, podseća nas na snagu vere, na istrajnost u molitvi i na Božju milost koja dolazi onima koji su spremni da se posvete duhovnom putu.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Sevastijana po starom kalendaru, a Svetu Melaniju Mlađu po novom. Katolici proslavljaju Svetog papu Silvestera I, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama prema svojim verskim običajima.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Danila po starom kalendaru, dok se po novom proslavlja Sveta mučenica Anisija Solunska. Katolici i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama, dok Jevreji obeležavaju Asarah B’Tevet, dan strogog posta, žalosti i pokajanja.
Njegova slava među Judejima u Vavilonu počela je onda kada je on izobličio dva pohotljiva i nepravedna starca, sudije judejske, i spasao celomudrenu Sosanu (Suzanu) od nepravedne smrti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.