OVO NIJEDAN ČOVEK, ČAK NI SVEŠTENIK, NE SME DA URADI KAD NEKO UMRE: Takve osobe, prema kanonu, automatski se podvrgavaju anatemi
Nema izuzetaka kada je u pitanju krštenje upokojenih.
Iako njen praznik nije označen crvenim slovom u crkvenom kalendaru, ima posebno mesto u srcima vernika, naročito među ženama. Na ovaj dan, iz poštovanja prema svetici, mnogi vernici izbegavaju rad rukama i poljske poslove, sećajući se njenog hrabrog stradanja za veru.
Danas Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici proslavljaju Svetu velikomučenicu Marinu, u narodu poznatiju kao praznik Ognjene Marije. Iako njen praznik nije označen crvenim slovom u crkvenom kalendaru, on ima posebno mesto u srcima vernika, naročito među ženama. Na ovaj praznik, iz poštovanja prema svetici, u mnogim domovima se ništa ne radi rukama niti u polju. Međutim, ne treba posegnuti za “receptima za spasenje”, koji nisu ništa drugo do maskirano sujeverje, već bi trebalo u miru da se posvetimo molitvi.
Sveta Marina je rođena u Antiohiji Pisidijskoj i odrastala je u neznabožačkoj porodici. U svojoj dvanaestoj godini, čula je za Isusa Hrista i njegovo čudotvorno rođenje, kao i za njegova mnoga čudesa, raspeće na krstu i čudesno vaskrsenje. Srce mlade Marine tada se raspalilo ljubavlju prema Hristu, pa se zavetovala da se nikada neće udavati, želeći celom dušom da postrada za njega i krsti se u krvi mučeništva.
Njen otac je zbog njene vere odbacio i više je nije smatrao svojom ćerkom. Carski namesnik Olimvrija, kada je saznao da je Marina hrišćanka, najpre je poželeo da mu bude žena. Kada ga je ona odbila, naredio je da se pokloni idolima. Sveta Marina je hrabro odgovorila: „Neću se pokloniti ni prineti žrtve bezdihanim i mrtvim idolima, koji ni sami sebe ne poznaju niti znaju da li ih mi čestvujemo ili beščestvujemo; ne dam njima one časti koja pripada samo Tvorcu mojemu.“
Zbog njenog odbijanja, Olimvrija ju je podvrgao strašnim mukama i bacio u tamnicu, gde se Marina molila Bogu. Tada joj se javio đavo u obliku strašne zmije. Međutim, kada se prekrstila, zmija je nestala. Zatim je obasjala nebeska svetlost, i učinilo joj se da su zidovi tamnice nestali, a pred njom se pojavio blistav krst sa belom golubicom na vrhu, od koje je čula glas: „Raduj se, Marino, razumna golubice Hristova, jer prispe dan tvoga veselja.“ Marina je tada isceljena silom Božjom od svih rana i bolova.
Bezumni sudija je naredio da je muče drugi dan u ognju i vodi, ali Marina je sve pretrpela kao u tuđem telu. Na koncu je osuđena na smrt tako što će je poseći mačem. Pred kraj ovozemaljskog života, javio joj se Isus sa anđelima. Sveta Marina je posečena u vreme cara Dioklecijana, ali njena duša i sila ostali su živi na nebesima i na zemlji.
Jedna ruka Svete Marine nalazi se u Manastiru Vatopedu na Svetoj Gori. U Albaniji, na planini Langa iznad Ohridskog jezera, nalazi se Manastir Svete Marine sa jednim delom njenih čudotvornih moštiju. Mnogobrojna čudesa događala su se i događaju u ovom manastiru, kojih su svedoci ne samo hrišćani nego i muslimani. Toliko poštovanja imaju Turci prema ovoj svetinji, da nikada nisu hteli dirnuti ni u svetinju niti u imovinu manastira.
Ognjena Marija se i danas poštuje kao zaštitnica i isceliteljka, a njeno ime sa ljubavlju izgovaraju svi koji traže njenu pomoć i zastupništvo pred Gospodom. U mnogim domovima i crkvama, vernici se okupljaju u molitvi, tražeći njenu zaštitu i blagoslov za svoje porodice. Na ovaj dan, kroz molitvu i veru, svi oni osećaju prisustvo Svete Marine, kao svetionik ljubavi i nade.


Sveta Marina rođena je krajem trećeg veka tokom vladavine cara Dioklecijana u Južnoj Anadoliji, u Antiohiji.
Na dan mučeničkog stradanja ovog svetitelja i arhiđakona, sećamo se njegove neprolazne vere i molitvom prizivamo njegovu zaštitu nad svim vernicima.
Život ovog hrabrog svedoka Hristove vere, ispunjen mučeništvom i ljubavlju prema Gospodu, danas služi kao inspiracija i podsećanje na snagu istinske pobožnosti.
Praznik posvećen ovom svecu koji je mučenički stradao za Hrista, podseća nas na snagu vere, na istrajnost u molitvi i na Božju milost koja dolazi onima koji su spremni da se posvete duhovnom putu.
Pored duhovnog rada, ostavio je dubok trag u hrišćanskoj književnosti.
Svetitelj 4. veka pretvorio je običnu prodaju u nenametljivu propoved koja je razoružala tvrdoglavo jeretičko uverenje i dovela do neočekivanog obrta.
Sveti vladika Nikolaj Velimirović zabeležio je priču o ruskom izbeglici koji je u Beogradu postao monah i kasnije episkop, a čije se mošti danas čuvaju u beogradskom Sabornom hramu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Judu i Svetog Jovana Šangajskog po novom kalendaru, dok se po starom kalendaru obeležava Polaganje rize Presvete Bogorodice u crkvu Vlahernsku u Carigradu. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Otona iz Bamberga, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Svetitelj 4. veka pretvorio je običnu prodaju u nenametljivu propoved koja je razoružala tvrdoglavo jeretičko uverenje i dovela do neočekivanog obrta.
Sveti vladika Nikolaj Velimirović zabeležio je priču o ruskom izbeglici koji je u Beogradu postao monah i kasnije episkop, a čije se mošti danas čuvaju u beogradskom Sabornom hramu.
U besedi za četvrtak 5. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zbog čega osveta nikada ne donosi pobedu i kako se čuva mir čak i kada nas drugi povrede.