Printscreen/Youtube/Slobodna Srpska Pravoslavna Crkva
Iako njen praznik nije označen crvenim slovom u crkvenom kalendaru, ima posebno mesto u srcima vernika, naročito među ženama. Na ovaj dan, iz poštovanja prema svetici, mnogi vernici izbegavaju rad rukama i poljske poslove, sećajući se njenog hrabrog stradanja za veru.
Danas Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici proslavljaju Svetu velikomučenicu Marinu, u narodu poznatiju kao praznik Ognjene Marije. Iako njen praznik nije označen crvenim slovom u crkvenom kalendaru, on ima posebno mesto u srcima vernika, naročito među ženama. Na ovaj praznik, iz poštovanja prema svetici, u mnogim domovima se ništa ne radi rukama niti u polju. Međutim, ne treba posegnuti za “receptima za spasenje”, koji nisu ništa drugo do maskirano sujeverje, već bi trebalo u miru da se posvetimo molitvi.
Sveta Marina je rođena u Antiohiji Pisidijskoj i odrastala je u neznabožačkoj porodici. U svojoj dvanaestoj godini, čula je za Isusa Hrista i njegovo čudotvorno rođenje, kao i za njegova mnoga čudesa, raspeće na krstu i čudesno vaskrsenje. Srce mlade Marine tada se raspalilo ljubavlju prema Hristu, pa se zavetovala da se nikada neće udavati, želeći celom dušom da postrada za njega i krsti se u krvi mučeništva.
SPC
Ikona Svete velikomučenice Marine
Njen otac je zbog njene vere odbacio i više je nije smatrao svojom ćerkom. Carski namesnik Olimvrija, kada je saznao da je Marina hrišćanka, najpre je poželeo da mu bude žena. Kada ga je ona odbila, naredio je da se pokloni idolima. Sveta Marina je hrabro odgovorila: „Neću se pokloniti ni prineti žrtve bezdihanim i mrtvim idolima, koji ni sami sebe ne poznaju niti znaju da li ih mi čestvujemo ili beščestvujemo; ne dam njima one časti koja pripada samo Tvorcu mojemu.“
Zbog njenog odbijanja, Olimvrija ju je podvrgao strašnim mukama i bacio u tamnicu, gde se Marina molila Bogu. Tada joj se javio đavo u obliku strašne zmije. Međutim, kada se prekrstila, zmija je nestala. Zatim je obasjala nebeska svetlost, i učinilo joj se da su zidovi tamnice nestali, a pred njom se pojavio blistav krst sa belom golubicom na vrhu, od koje je čula glas: „Raduj se, Marino, razumna golubice Hristova, jer prispe dan tvoga veselja.“ Marina je tada isceljena silom Božjom od svih rana i bolova.
Bezumni sudija je naredio da je muče drugi dan u ognju i vodi, ali Marina je sve pretrpela kao u tuđem telu. Na koncu je osuđena na smrt tako što će je poseći mačem. Pred kraj ovozemaljskog života, javio joj se Isus sa anđelima. Sveta Marina je posečena u vreme cara Dioklecijana, ali njena duša i sila ostali su živi na nebesima i na zemlji.
Printscreen/Youtube/Духовник Библиотека
Ikona Svete velikomučenice Marine
Jedna ruka Svete Marine nalazi se u Manastiru Vatopedu na Svetoj Gori. U Albaniji, na planini Langa iznad Ohridskog jezera, nalazi se Manastir Svete Marine sa jednim delom njenih čudotvornih moštiju. Mnogobrojna čudesa događala su se i događaju u ovom manastiru, kojih su svedoci ne samo hrišćani nego i muslimani. Toliko poštovanja imaju Turci prema ovoj svetinji, da nikada nisu hteli dirnuti ni u svetinju niti u imovinu manastira.
Ognjena Marija se i danas poštuje kao zaštitnica i isceliteljka, a njeno ime sa ljubavlju izgovaraju svi koji traže njenu pomoć i zastupništvo pred Gospodom. U mnogim domovima i crkvama, vernici se okupljaju u molitvi, tražeći njenu zaštitu i blagoslov za svoje porodice. Na ovaj dan, kroz molitvu i veru, svi oni osećaju prisustvo Svete Marine, kao svetionik ljubavi i nade.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.
Jedan od najvećih savremenih duhovnika podseća da pravoslavna vera ne počiva na slučajnosti i znakovima, već na odgovornom življenju Jevanđelja, bez izgovora.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.