NA MESTU NJEGOVOG STRADANJA IZBIO JE IZVOR LEKOVITE VODE: Sutra slavimo Svetog mučenika Andreja Stratilata
Otvoreno je ispovedio da veruje u Hrista i ostao nepokolebljiv pred pretnjama i mukama.
Srpska pravoslavna crkva 6. septembra se seća heroja vere, učenika svetih apostola Jovana i Pavla, koji je u svojoj apostolskoj misiji prošao kroz oganj, divlje zveri i tamnicu, neustrašivo svedočeći Hristovu ljubav do samog kraja svog ovozemaljskog života.
Sveti sveštenomučenik Evtihije, jedan od manjih apostola, svojim životom i stradanjem ostavlja neizbrisiv trag u verovanju i sećanju pravoslavnih vernika. Rođen u Sevastopolju, Evtihije je bio učenik Svetih apostola Jovana Bogoslova i Pavla, preuzevši na sebe težak, ali blagosloven put propovedanja Jevanđelja Hristovog. Iako nije ubrojan među 70 apostola, njegovo apostolsko delo i revnost učinili su ga dostojnim ovog uzvišenog zvanja.
Kao episkop i misionar, Sveti Evtihije nije poznavao granice. Vođen Duhom Svetim, praćen angelima kao nebeskim saputnicima, putovao je mnogo, šireći svetlost vere među onima koji su živeli u tami neznanja. Njegova apostolska služba često ga je vodila kroz opasnosti, ali je ostajao nepokolebljiv u veri, oslanjajući se na milost Božju i blagodatne darove koje je primao.
U trenucima mučeništva, Sveti Evtihije bio je neustrašiv, suočen sa surovostima sveta. Kada su njegovo telo strugali gvozdenim zumbom, iz njegovih rana tekla je krv sa neobično blagouhanim mirom, što je bilo svedočanstvo neprolazne Božje prisutnosti u životu onih koji verno služe Hristu. Ni bačan u oganj, ni pred divljim zverima, nije odstupao niti klonuo duhom. Ovozemaljski život skončao je u svom rodnom Sevastopolju, posečen mačem.
U svojoj revnosti, Sveti Evtihije je pokazao kako istinska vera prevazilazi strah od bola i smrti, jer mučeništvo nije kraj, već prelazak u večno Carstvo nebesko.

U besedi za 12. subotu po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako Božji Mladenac nosi darove koji otvaraju oči, srce i dušu za istinsku snagu.
Protojerej Slobodan Lukić u svom autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, razmatra izazove sa kojima se Crkva suočava u savremenom društvu, naglašavajući važnost jedinstva i spasonosnosti Božijeg plana u vremenima nesigurnosti i neslaganja.
U Hramu Svetog Save iguman manastira Studenica ustoličen je za novog episkopa moravičkog. Nakon ovog svetog čina, poručio je da je Crkva za vikara izabrala starca – ne po godinama, već po iskustvu koje je stekao služeći u srpskoj svetinji skoro tri decenije.
Dok je Parohijski dom u plamenu nestajao, čudom je sačuvana ikona Majke Božje. Vernici su se okupili oko ovog svetog znaka, podsećajući nas da milost i vera nadilaze svaku tragediju.
Otvoreno je ispovedio da veruje u Hrista i ostao nepokolebljiv pred pretnjama i mukama.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Flora i Prepodobnog Jovana Rilskog po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Polaganje časnog pojasa Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Rajmunda Nonskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Ova dvojica revnosnih hrišćana bili su kamenoresci i živeli su u Iliriji, gde su svojim životom i delima svedočili veru u Boga.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Patrokla i Svetog mučenika Mirona po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti patrijarsi Aleksandar, Jovan i Pavle Carigradski. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Margarete Vard, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Otvoreno je ispovedio da veruje u Hrista i ostao nepokolebljiv pred pretnjama i mukama.
On primećuje promenu, prepoznaje bol i pokušava da pomogne čak i onda kada druga osoba nema snage da zatraži pomoć.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Pravoslavna vera uči da je pokajanje put povratka Bogu i da čovek ne treba da veruje da je njegov greh veći od Božje milosti.
Dani prolaze dok se najvažnije duhovne obaveze pomeraju za kasnije, ali prema ovoj svetogorskoj poruci postoji trenutak posle kojeg više nema mogućnosti za promenu.
Ova dvojica revnosnih hrišćana bili su kamenoresci i živeli su u Iliriji, gde su svojim životom i delima svedočili veru u Boga.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.