Srpska pravoslavna crkva 6. septembra se seća heroja vere, učenika svetih apostola Jovana i Pavla, koji je u svojoj apostolskoj misiji prošao kroz oganj, divlje zveri i tamnicu, neustrašivo svedočeći Hristovu ljubav do samog kraja svog ovozemaljskog života.
Sveti sveštenomučenik Evtihije, jedan od manjih apostola, svojim životom i stradanjem ostavlja neizbrisiv trag u verovanju i sećanju pravoslavnih vernika. Rođen u Sevastopolju, Evtihije je bio učenik Svetih apostola Jovana Bogoslova i Pavla, preuzevši na sebe težak, ali blagosloven put propovedanja Jevanđelja Hristovog. Iako nije ubrojan među 70 apostola, njegovo apostolsko delo i revnost učinili su ga dostojnim ovog uzvišenog zvanja.
Kao episkop i misionar, Sveti Evtihije nije poznavao granice. Vođen Duhom Svetim, praćen angelima kao nebeskim saputnicima, putovao je mnogo, šireći svetlost vere među onima koji su živeli u tami neznanja. Njegova apostolska služba često ga je vodila kroz opasnosti, ali je ostajao nepokolebljiv u veri, oslanjajući se na milost Božju i blagodatne darove koje je primao.
Printscreen/Youtube
Ikona Svetog sveštenomučenika Evstahija
U trenucima mučeništva, Sveti Evtihije bio je neustrašiv, suočen sa surovostima sveta. Kada su njegovo telo strugali gvozdenim zumbom, iz njegovih rana tekla je krv sa neobično blagouhanim mirom, što je bilo svedočanstvo neprolazne Božje prisutnosti u životu onih koji verno služe Hristu. Ni bačan u oganj, ni pred divljim zverima, nije odstupao niti klonuo duhom. Ovozemaljski život skončao je u svom rodnom Sevastopolju, posečen mačem.
U svojoj revnosti, Sveti Evtihije je pokazao kako istinska vera prevazilazi strah od bola i smrti, jer mučeništvo nije kraj, već prelazak u večno Carstvo nebesko.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
U besedi za Mesopusnu nedelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva zabludu samoupravljanja i pokazuje zašto život bez oslonca na Duha Svetog neminovno skreće u pogrešnom pravcu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U besedi za 12. subotu po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako Božji Mladenac nosi darove koji otvaraju oči, srce i dušu za istinsku snagu.
Protojerej Slobodan Lukić u svom autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, razmatra izazove sa kojima se Crkva suočava u savremenom društvu, naglašavajući važnost jedinstva i spasonosnosti Božijeg plana u vremenima nesigurnosti i neslaganja.
U Hramu Svetog Save iguman manastira Studenica ustoličen je za novog episkopa moravičkog. Nakon ovog svetog čina, poručio je da je Crkva za vikara izabrala starca – ne po godinama, već po iskustvu koje je stekao služeći u srpskoj svetinji skoro tri decenije.
Dok je Parohijski dom u plamenu nestajao, čudom je sačuvana ikona Majke Božje. Vernici su se okupili oko ovog svetog znaka, podsećajući nas da milost i vera nadilaze svaku tragediju.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Sretenje Gospodnje po starom i Svetog apostola Onisima po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Klaudija la Columbierea, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.