Srpska pravoslavna crkva 6. septembra se seća heroja vere, učenika svetih apostola Jovana i Pavla, koji je u svojoj apostolskoj misiji prošao kroz oganj, divlje zveri i tamnicu, neustrašivo svedočeći Hristovu ljubav do samog kraja svog ovozemaljskog života.
Sveti sveštenomučenik Evtihije, jedan od manjih apostola, svojim životom i stradanjem ostavlja neizbrisiv trag u verovanju i sećanju pravoslavnih vernika. Rođen u Sevastopolju, Evtihije je bio učenik Svetih apostola Jovana Bogoslova i Pavla, preuzevši na sebe težak, ali blagosloven put propovedanja Jevanđelja Hristovog. Iako nije ubrojan među 70 apostola, njegovo apostolsko delo i revnost učinili su ga dostojnim ovog uzvišenog zvanja.
Kao episkop i misionar, Sveti Evtihije nije poznavao granice. Vođen Duhom Svetim, praćen angelima kao nebeskim saputnicima, putovao je mnogo, šireći svetlost vere među onima koji su živeli u tami neznanja. Njegova apostolska služba često ga je vodila kroz opasnosti, ali je ostajao nepokolebljiv u veri, oslanjajući se na milost Božju i blagodatne darove koje je primao.
Printscreen/Youtube
Ikona Svetog sveštenomučenika Evstahija
U trenucima mučeništva, Sveti Evtihije bio je neustrašiv, suočen sa surovostima sveta. Kada su njegovo telo strugali gvozdenim zumbom, iz njegovih rana tekla je krv sa neobično blagouhanim mirom, što je bilo svedočanstvo neprolazne Božje prisutnosti u životu onih koji verno služe Hristu. Ni bačan u oganj, ni pred divljim zverima, nije odstupao niti klonuo duhom. Ovozemaljski život skončao je u svom rodnom Sevastopolju, posečen mačem.
U svojoj revnosti, Sveti Evtihije je pokazao kako istinska vera prevazilazi strah od bola i smrti, jer mučeništvo nije kraj, već prelazak u večno Carstvo nebesko.
Veliki duhovnik 20. veka upozorava na reakcije koje često pravdamo tuđim postupcima, ne sluteći šta one otkrivaju o našem duhovnom stanju i zašto je važno da ih prepoznamo na vreme.
Mitropolija Grevene Grčke pravoslavne crkve razrešila ga je dužnosti nakon prijave 43-godišnje žene, dok on negira da je zloupotrebio njene intimne snimke.
U besedi za 12. subotu po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako Božji Mladenac nosi darove koji otvaraju oči, srce i dušu za istinsku snagu.
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.
U hramu Svetog arhangela Mihaila u Dardi, liturgiju je služio episkop osečkopoljski i baranjski Heruvim, čije su reči bile duhovni putokaz za svakoga ko traga za smirenjem i istinom.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete Kiprijana Justinu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog Lukijana Antiohijskog. Katolička crkva proslavlja Svetu Tereziju Avilsku, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Njihovo žitije govori o mladiću koji je želeo da osvoji Justinu po svaku cenu, ali i o preobražaju čoveka koji je napustio dotadašnji put i postao Hristov služitelj.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Šest jaja, šest kašika šećera i šest kašika brašna dovoljno je za mekan biskvit sa omiljenim voćnim filom, bez komplikovanog merenja i dugog zadržavanja u kuhinji.
Tumačeći prvi psalam, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto se mudrost ne meri samo znanjem i kako nas nesklad sa voljom Božjom može odvesti u greh.