JEDINO NJIHOVE MOLITVE BOG NIKAD NE ODBIJA: Starac Pajsije otkrio ko može čuda da dobije od Gospoda
Isus je u deci video uzor vere, nevinosti i potpunog poverenja u Boga, koje je neophodno svakome ko želi da bude deo Carstva Nebeskog.
Mošti ovog svetitelja, jednog od 12 Hristovih učenika, nakon što su bačene u more, čudesno su doplovile do Liparskih ostrva, gde su dočekane sa velikom radošću, donoseći mnogobrojna čuda vernicima.
Pravoslavci 7. septembra po novom kalendaru obeležavaju Prenos moštiju Svetog apostola Vartolomeja, dan sećanja na jednog od dvanaestorice Hristovih učenika čiji život i mučenička smrt svedoče o veri i snazi Božjeg promisla. Sveti Vartolomej, propovedajući Evanđelje u dalekim krajevima, stradao je na krstu u Albanopolju Jermenskom, ali njegov put nije bio završen ni posle mučeničke smrti.
Časno sahranjene mošti svetog apostola postale su izvor mnogih čudesa, posebno isceljenja bolesnih, što je privuklo veliki broj hrišćana. Međutim, zbog straha da će hrišćanska vera nastaviti da raste, neznabošci odlučiše da se oslobode tog svetog blaga.
U svom bezbožničkom očaju bacili su olovni kovčeg sa moštima u more, verujući da će tako zaustaviti širenje vere. Ipak, kako nas pravoslavna vera uči, Božji promisao prevazilazi ljudske namere.
Kovčeg sa moštima svetog apostola, nošen Božjom milošću, nije potonuo, već je doplovio do Liparskih ostrva. Episkop Agaton, obavešten tajanstvenim otkrovenjem, sa klirom i vernim narodom izašao je na obalu i sa velikom radošću dočekao svete mošti. Prisustvo svetog Vartolomeja donelo je mnoštvo isceljenja, a njegova prisutnost među vernicima postala je snažan duhovni oslonac.
Mošti svetog apostola počivale su u crkvi koja je njemu posvećena, sve dok, zbog opasnosti od muslimanskih napada, nisu prenete u grad Benevent. Ovaj sveti događaj, koji danas obeležavamo, podseća nas na postojanost vere i na to da Božja volja vodi sve one koji istinski veruju, čak i kada se čini da su naizgled nesavladive prepreke pred njima.
Verni narod se s poštovanjem priseća čudesnog otkrića netruležnog i miomirisnog tela ovog ugodnika Božjeg, koje isceljuje sve one koji mu prilaze s verom.
Njegova reč bila je uteha narodu, njegov život svedočanstvo Hrista, a njegovo stradanje u logoru Dahau najdublji pečat vere koju ni smrt nije mogla da slomi. Srpska pravoslavna crkva se 3. maja s ljubavlju seća dana kada su njegove svete mošti vraćene u otadžbinu.
Proslavljamo svetitelja čije mošti mirotoč i donose isceljenje duše i tela, pomirenje među ljudima i nadu onima koji su na ivici očaja. Njegova svetost i ljubav prema bližnjima ostaju neugasivo svetlo vere u savremenom svetu.
Ovo pitanje otvara dublje razumevanje netruležnosti, svetosti i čudesnih dela svetitelja koja nas podsećaju na neprolaznost duha i ljubavi prema Bogu. Protojerej Vladimir Pučkov objašnjava da netruležnost nije jedini znak svetosti i ističe kako vera i život po Jevanđelju ostavljaju duhovno nasleđe bez obzira na stanje tela.
Pre krštenja i prelaska u hrišćanstvo vodila je raskalašan život, bila je plesačica i prostitutka i na taj način se prilično obogatila.
Ovi sveti mučenici najpre su bili prvi velikaši na dvoru cara Maksimijana, a kada su primili hrišćanstvo, život im se preokrenuo.
Praznik posvećen ovom apostolu nosi snažnu poruku nade — čak i kada sumnjamo, Hristos dolazi da nas dotakne svojom istinom.
Ovaj dan posvećen je jednom od dvanaestorice Hristovih učenika, apostolu Tomi, poznatom i kao Neverni Toma.
Usamljeni hram kod sela Edelevo u Rusiji, za koji se kaže da do njega stižu samo oni kojima vera pokaže put, zbunjuje naučnike, inspiriše vernike i privlači avanturiste iz celog sveta.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Naziv tribine bio je „Јedini bez greha“, a jedan od najdirljivijih trenutaka bio je kada je govorio o Svetom Lazaru Četvorodnevnom
Ajeti 30–33 iz sure Fussilet (41), izdvojeni za 21. oktobar, podsećaju da istrajnost u veri i činjenje dobra otvaraju vrata Božije zaštite, donose utehu duši i otkrivaju lepotu svakodnevnog poziva ka Alahu.
Dok svet trči za trenutnim zadovoljstvima, ovaj veliki učitelj Crkve nas podseća da pravi plod dolazi samo onima koji strpljivo slede Božiji ritam i poštuju prirodni ritam duhovnog života.
Kada je kao vatreni katolik počeo da izveštava o zloupotrebama u Crkvi, nije slutio da će ga taj zadatak dovesti do ličnog sloma i preobražaja - i do utehe u pravoslavnoj liturgiji.