RAZLIKA IZMEĐU PROSFORE, NAFORE I ARTOSA: Sveštenik objasnio čemu služe, kako se prave i kad ih treba pustiti niz reku!
Česticu artosa, koju su dobili u Crkvi, vernici sa strahopoštovanjem čuvaju kao duhovni lek od bolesti i nemoći.
Mošti ovog svetitelja, jednog od 12 Hristovih učenika, nakon što su bačene u more, čudesno su doplovile do Liparskih ostrva, gde su dočekane sa velikom radošću, donoseći mnogobrojna čuda vernicima.
Pravoslavci 7. septembra po novom kalendaru obeležavaju Prenos moštiju Svetog apostola Vartolomeja, dan sećanja na jednog od dvanaestorice Hristovih učenika čiji život i mučenička smrt svedoče o veri i snazi Božjeg promisla. Sveti Vartolomej, propovedajući Evanđelje u dalekim krajevima, stradao je na krstu u Albanopolju Jermenskom, ali njegov put nije bio završen ni posle mučeničke smrti.
Časno sahranjene mošti svetog apostola postale su izvor mnogih čudesa, posebno isceljenja bolesnih, što je privuklo veliki broj hrišćana. Međutim, zbog straha da će hrišćanska vera nastaviti da raste, neznabošci odlučiše da se oslobode tog svetog blaga.
U svom bezbožničkom očaju bacili su olovni kovčeg sa moštima u more, verujući da će tako zaustaviti širenje vere. Ipak, kako nas pravoslavna vera uči, Božji promisao prevazilazi ljudske namere.
Kovčeg sa moštima svetog apostola, nošen Božjom milošću, nije potonuo, već je doplovio do Liparskih ostrva. Episkop Agaton, obavešten tajanstvenim otkrovenjem, sa klirom i vernim narodom izašao je na obalu i sa velikom radošću dočekao svete mošti. Prisustvo svetog Vartolomeja donelo je mnoštvo isceljenja, a njegova prisutnost među vernicima postala je snažan duhovni oslonac.
Mošti svetog apostola počivale su u crkvi koja je njemu posvećena, sve dok, zbog opasnosti od muslimanskih napada, nisu prenete u grad Benevent. Ovaj sveti događaj, koji danas obeležavamo, podseća nas na postojanost vere i na to da Božja volja vodi sve one koji istinski veruju, čak i kada se čini da su naizgled nesavladive prepreke pred njima.
Verni narod se s poštovanjem priseća čudesnog otkrića netruležnog i miomirisnog tela ovog ugodnika Božjeg, koje isceljuje sve one koji mu prilaze s verom.
Njegova reč bila je uteha narodu, njegov život svedočanstvo Hrista, a njegovo stradanje u logoru Dahau najdublji pečat vere koju ni smrt nije mogla da slomi. Srpska pravoslavna crkva se 3. maja s ljubavlju seća dana kada su njegove svete mošti vraćene u otadžbinu.
Proslavljamo svetitelja čije mošti mirotoč i donose isceljenje duše i tela, pomirenje među ljudima i nadu onima koji su na ivici očaja. Njegova svetost i ljubav prema bližnjima ostaju neugasivo svetlo vere u savremenom svetu.
Ovo pitanje otvara dublje razumevanje netruležnosti, svetosti i čudesnih dela svetitelja koja nas podsećaju na neprolaznost duha i ljubavi prema Bogu. Protojerej Vladimir Pučkov objašnjava da netruležnost nije jedini znak svetosti i ističe kako vera i život po Jevanđelju ostavljaju duhovno nasleđe bez obzira na stanje tela.
On se odmalena držao vere Hristove i život provođio u postu, molitvi i dobrim delima.
Po njenoj molitvi, grom je udario u idola i razbio ga u komade.
Živeo je sto petnaest godina.
Oni su ubedili prvo Kagana da se krsti, a zatim i mnogo naroda preveli u hrišćanstvo. Po povratku u Carigrad sastavili su slovensku azbuku od 38 slova i počeli da prevode crkvene knjige sa grčkog na slovenski.
Imamo sačuvane mošti gotovo svih Nemanjića, a poznata je i tragična priča o spaljivanju moštiju Svetog Save, koje su Turci uništili u Beogradu 10. maja 1594. godine.
Iza nametnutih moralnih vrednosti isijava istinski savet svojevremenog duhovnog vođe - kog Srbi ne zaboravljaju ni 16 godina od njegovog upokojenja.
Iako je ovo jedan od glavnih pravoslavnih praksi, mnogi vernici ne znaju ili se prave da znaju šta ona predstavlja
Godine 1996. u Portlandu se pojavila neobična vest - osnivanje "Crkve Kurta Kobejna“.
Iza nametnutih moralnih vrednosti isijava istinski savet svojevremenog duhovnog vođe - kog Srbi ne zaboravljaju ni 16 godina od njegovog upokojenja.
Vranjanski propeć nije samo omiljeni doručak naših baka, već i ukus koji vraća mirise ognjišta, dedine ruke u brašnu i toplinu jutra kroz pendžer u kome se prvi dim meša sa pesmom.
Donosimo vam pregled važnih, ponekad iznenađujućih podataka koji obogaćuju razumevanje Svetog pisma.