NAJŠOKANTNIJE JE MOLITI SE BOGU ZA OVU STVAR! Starac Emilijan kaže da to svi rade, a zaboravljaju na ključnu stvar!
U pravoslavlju se naglašava da Bog ne stvara zlo niti uživa u ljudskoj patnji, ali dopušta iskušenja radi duhovne koristi.
Mošti ovog svetitelja, jednog od 12 Hristovih učenika, nakon što su bačene u more, čudesno su doplovile do Liparskih ostrva, gde su dočekane sa velikom radošću, donoseći mnogobrojna čuda vernicima.
Pravoslavci 7. septembra po novom kalendaru obeležavaju Prenos moštiju Svetog apostola Vartolomeja, dan sećanja na jednog od dvanaestorice Hristovih učenika čiji život i mučenička smrt svedoče o veri i snazi Božjeg promisla. Sveti Vartolomej, propovedajući Evanđelje u dalekim krajevima, stradao je na krstu u Albanopolju Jermenskom, ali njegov put nije bio završen ni posle mučeničke smrti.
Časno sahranjene mošti svetog apostola postale su izvor mnogih čudesa, posebno isceljenja bolesnih, što je privuklo veliki broj hrišćana. Međutim, zbog straha da će hrišćanska vera nastaviti da raste, neznabošci odlučiše da se oslobode tog svetog blaga.
U svom bezbožničkom očaju bacili su olovni kovčeg sa moštima u more, verujući da će tako zaustaviti širenje vere. Ipak, kako nas pravoslavna vera uči, Božji promisao prevazilazi ljudske namere.
Kovčeg sa moštima svetog apostola, nošen Božjom milošću, nije potonuo, već je doplovio do Liparskih ostrva. Episkop Agaton, obavešten tajanstvenim otkrovenjem, sa klirom i vernim narodom izašao je na obalu i sa velikom radošću dočekao svete mošti. Prisustvo svetog Vartolomeja donelo je mnoštvo isceljenja, a njegova prisutnost među vernicima postala je snažan duhovni oslonac.
Mošti svetog apostola počivale su u crkvi koja je njemu posvećena, sve dok, zbog opasnosti od muslimanskih napada, nisu prenete u grad Benevent. Ovaj sveti događaj, koji danas obeležavamo, podseća nas na postojanost vere i na to da Božja volja vodi sve one koji istinski veruju, čak i kada se čini da su naizgled nesavladive prepreke pred njima.

Verni narod se s poštovanjem priseća čudesnog otkrića netruležnog i miomirisnog tela ovog ugodnika Božjeg, koje isceljuje sve one koji mu prilaze s verom.
Uz svečanu liturgiju i litiju kroz narod, vernici će moći da se prvi put poklone i delićima moštiju Svete Petke, pronađenim u manastirskoj riznici.
Njegova reč bila je uteha narodu, njegov život svedočanstvo Hrista, a njegovo stradanje u logoru Dahau najdublji pečat vere koju ni smrt nije mogla da slomi. Srpska pravoslavna crkva se 3. maja s ljubavlju seća dana kada su njegove svete mošti vraćene u otadžbinu.
Proslavljamo svetitelja čije mošti mirotoč i donose isceljenje duše i tela, pomirenje među ljudima i nadu onima koji su na ivici očaja. Njegova svetost i ljubav prema bližnjima ostaju neugasivo svetlo vere u savremenom svetu.
Pravoslavni vernici danas slave Prepodobnog Pavla Tivejskog po starom kalendaru i Prepodobnog Jefrema Sirina po novom. Katolici obeležavaju Svetog Tome Akvinskog, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Do kakve je duhovne visine dostigao ovaj monah, svedočio je niko drugi do sveti Antonije Veliki, koji je jednom, posetivši Pavla, video kako mu zveri i ptice služe.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Savu po starom kalendaru i Prenos moštiju Svetog Jovana Zlatousta po novom. Katolici obeležavaju spomendan Svete Anđele Meriči, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Sava je izdejstvovao kod cara i patrijarha nezavisnost srpske crkve, i postao prvi arhiepiskop srpski.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Protojerej Andrej Gavrilenko podseća na poruku apostola Petra i objašnjava zašto uzvraćanje istom merom ne pobeđuje nepravdu, već je samo produžava – i kako da sačuvamo sopstvenu dušu od otrova mržnje.
Govoreći o prvom arhiepiskopu srpskom kao mirotvorcu i duhovnom orijentiru, poglavar SPC podsetio je da se mir ne stvara dekretima, već u čoveku, i da se vera ne čuva u rečima, nego u životu.
Vladika zvorničko-tuzlanski Fotije primio je ktitore Živan i Johana Đurić, čiji gest potvrđuje da vera i ljubav stvaraju svetinje koje traju kroz generacije.