OVO BI TREBALO DA URADI SVAKA ŽENA KOJA JE DOŽIVELA SPONTANI POBAČAJ! Otac Dejan kaže da je to neophodno!
Spontani pobačaj često ne donosi samo tugu, već i niz teških pitanja, preispitivanja i unutrašnjih borbi.
Verni narod se s poštovanjem priseća čudesnog otkrića netruležnog i miomirisnog tela ovog ugodnika Božjeg, koje isceljuje sve one koji mu prilaze s verom.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici sa molitvenom usrdnošću danas obeležavaju praznik Otkrića i prenosa moštiju Svetog Stefana arhiđakona i prvomučenika. Ovaj značajan dan podseća nas na veličanstvenu promisao Božju koja je kroz vekove sačuvala svetinje i objavila ih vernom narodu.
Priča o Svetom Stefanu, prvomučeniku Hristovom, protkana je čudom i nadahnućem. Kada su nepravedni Jevreji kamenovali Svetog Stefana, njegovo telo su ostavili na otvorenom mestu, predajući ga propasti. No, promisao Božja nije dopustila da telo svetitelja bude oskrnavljeno. Njegovo telo ležalo je dve noći pod vedrim nebom, dok treće noći Gamalil, učitelj apostola Pavla i tajni sledbenik Hristov, uze telo i odnese ga na svoje imanje u Kafargamalu, gde ga dostojanstveno sahrani u pećini.
Vekovi su prošli, a grob Svetog Stefana ostao je zaboravljen. Međutim, 415. godine, za vreme patrijarha jerusalimskog Jovana, Gamalil se tri puta javi u snu svešteniku Lukijanu, otkrivajući mu mesto gde je sahranjen sveti Stefan, kao i ostala sveta tela. Po uputstvu iz sna, Lukijan je otkopao četiri groba, a iz pećine se prolomio silni miris blagouhani, svedočeći o svetosti moštiju. Na taj dan, mošti Svetog Stefana prvomučenika prenete su na Sion, gde su dostojanstveno sahranjene, a kasnije su prenete u Carigrad.
Dok obeležavaju ovaj praznik posvećen otkriću i prenosu ovih čudotvornih moštiju, pravoslavni vernici se sa zahvalnošću prisećaju slave Svetog Stefana, prvomučenika, koji je prolio krv za ime Hristovo i svojim stradanjem postao večni uzor svima koji žele da slede put vere i ljubavi.

Uz svečanu liturgiju i litiju kroz narod, vernici će moći da se prvi put poklone i delićima moštiju Svete Petke, pronađenim u manastirskoj riznici.
Njegova reč bila je uteha narodu, njegov život svedočanstvo Hrista, a njegovo stradanje u logoru Dahau najdublji pečat vere koju ni smrt nije mogla da slomi. Srpska pravoslavna crkva se 3. maja s ljubavlju seća dana kada su njegove svete mošti vraćene u otadžbinu.
Proslavljamo svetitelja čije mošti mirotoč i donose isceljenje duše i tela, pomirenje među ljudima i nadu onima koji su na ivici očaja. Njegova svetost i ljubav prema bližnjima ostaju neugasivo svetlo vere u savremenom svetu.
Ovo pitanje otvara dublje razumevanje netruležnosti, svetosti i čudesnih dela svetitelja koja nas podsećaju na neprolaznost duha i ljubavi prema Bogu. Protojerej Vladimir Pučkov objašnjava da netruležnost nije jedini znak svetosti i ističe kako vera i život po Jevanđelju ostavljaju duhovno nasleđe bez obzira na stanje tela.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Simeona Persijskog po starom i Svetog prepodobnog Jakova Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Pija V, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na gubilište sa Simeonom bilo je izvedeno još 1000 hrišćana.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenice Agapiju, Hioniju i Irinu po starom i Svete apostole Jasona i Sosipatra po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Katarine Sijenske, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Car je savetovao devojke da se poklone idolima i tako sebi spasu živote, ali su one to odbile.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Dok je javnost gledala glamur, iza zatvorenih vrata vodila se tiha borba za starateljstvo, pravo na izbor i detinjstvo oslobođeno uticaja kontroverzne verske organizacije kojoj je bivši suprug glumice Kejti Holms ostao veran.
U strahu od nove državne podele i potrage za sigurnim osloncem, deo stanovnika dalmatinskog ostrva prešao je u pravoslavnu veru, što je pokrenulo niz reakcija, sukoba i dugotrajan proces koji će se završiti tek posle Drugog svetskog rata.
Od listića palme se priprema čaj po posebnom receptu.