Verni narod se s poštovanjem priseća čudesnog otkrića netruležnog i miomirisnog tela ovog ugodnika Božjeg, koje isceljuje sve one koji mu prilaze s verom.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici sa molitvenom usrdnošću danas obeležavaju praznik Otkrića i prenosa moštiju Svetog Stefana arhiđakona i prvomučenika. Ovaj značajan dan podseća nas na veličanstvenu promisao Božju koja je kroz vekove sačuvala svetinje i objavila ih vernom narodu.
Priča o Svetom Stefanu, prvomučeniku Hristovom, protkana je čudom i nadahnućem. Kada su nepravedni Jevreji kamenovali Svetog Stefana, njegovo telo su ostavili na otvorenom mestu, predajući ga propasti. No, promisao Božja nije dopustila da telo svetitelja bude oskrnavljeno. Njegovo telo ležalo je dve noći pod vedrim nebom, dok treće noći Gamalil, učitelj apostola Pavla i tajni sledbenik Hristov, uze telo i odnese ga na svoje imanje u Kafargamalu, gde ga dostojanstveno sahrani u pećini.
Printscreen/Youtube/Помоћ у појању духовних мелодија
Ikona Otkrića i prenosa moštiju Svetog Stefana arhiđakona i prvomučenika
Vekovi su prošli, a grob Svetog Stefana ostao je zaboravljen. Međutim, 415. godine, za vreme patrijarha jerusalimskog Jovana, Gamalil se tri puta javi u snu svešteniku Lukijanu, otkrivajući mu mesto gde je sahranjen sveti Stefan, kao i ostala sveta tela. Po uputstvu iz sna, Lukijan je otkopao četiri groba, a iz pećine se prolomio silni miris blagouhani, svedočeći o svetosti moštiju. Na taj dan, mošti Svetog Stefana prvomučenika prenete su na Sion, gde su dostojanstveno sahranjene, a kasnije su prenete u Carigrad.
Dok obeležavaju ovaj praznik posvećen otkriću i prenosu ovih čudotvornih moštiju, pravoslavni vernici se sa zahvalnošću prisećaju slave Svetog Stefana, prvomučenika, koji je prolio krv za ime Hristovo i svojim stradanjem postao večni uzor svima koji žele da slede put vere i ljubavi.
U besedi za 23. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome koliko je lako izgubiti duhovnu budnost – i koliko je spasonosno u trenutku zamoliti Boga: “Spasi me od prašine.“
Ajeti 46:13-16 pokazuju kako vera, zahvalnost i poštovanje roditelja ne samo da otvaraju vrata Božije milosti, već mogu potpuno promeniti vašu svakodnevicu.
Kroz primer iz Starog zaveta, jedan od najvećih svetitelja pokazuje kako vera i strpljenje oblikuju unutrašnju svetlost koju ništa na svetu ne može ugasiti.
Policija razotkrila kako je verski identitet iskorišćen za složenu mrežu krijumčarenja između Atike i Dodekanskih ostrva, dok javnost ostaje u neverici.
Srpska pravoslavna crkva 10. novembra proslavlja ovu svetiteljku, poznatu po snazi molitve i nepokolebljivoj veri, kojom je prkosila caru i mučiteljima.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Njegova reč bila je uteha narodu, njegov život svedočanstvo Hrista, a njegovo stradanje u logoru Dahau najdublji pečat vere koju ni smrt nije mogla da slomi. Srpska pravoslavna crkva se 3. maja s ljubavlju seća dana kada su njegove svete mošti vraćene u otadžbinu.
Proslavljamo svetitelja čije mošti mirotoč i donose isceljenje duše i tela, pomirenje među ljudima i nadu onima koji su na ivici očaja. Njegova svetost i ljubav prema bližnjima ostaju neugasivo svetlo vere u savremenom svetu.
Ovo pitanje otvara dublje razumevanje netruležnosti, svetosti i čudesnih dela svetitelja koja nas podsećaju na neprolaznost duha i ljubavi prema Bogu. Protojerej Vladimir Pučkov objašnjava da netruležnost nije jedini znak svetosti i ističe kako vera i život po Jevanđelju ostavljaju duhovno nasleđe bez obzira na stanje tela.
Srpska pravoslavna crkva 10. novembra proslavlja ovu svetiteljku, poznatu po snazi molitve i nepokolebljivoj veri, kojom je prkosila caru i mučiteljima.
Čudesa Svetog velikomučenika Dimitrija, koja je zapisao Ava Justin Popović, i danas svedoče da molitva, pokajanje i blagodat Božja pobeđuju i najtvrđa srca i najmračnija vremena.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Krsna slava nije samo porodična svetkovina, već sveti dan kada se vera, molitva i gostoprimstvo sjedinjuju u toplini doma, a domaćin s poštovanjem i radošću dočekuje svakog gosta kao brata u Hristu.