Verni narod se s poštovanjem priseća čudesnog otkrića netruležnog i miomirisnog tela ovog ugodnika Božjeg, koje isceljuje sve one koji mu prilaze s verom.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici sa molitvenom usrdnošću danas obeležavaju praznik Otkrića i prenosa moštiju Svetog Stefana arhiđakona i prvomučenika. Ovaj značajan dan podseća nas na veličanstvenu promisao Božju koja je kroz vekove sačuvala svetinje i objavila ih vernom narodu.
Priča o Svetom Stefanu, prvomučeniku Hristovom, protkana je čudom i nadahnućem. Kada su nepravedni Jevreji kamenovali Svetog Stefana, njegovo telo su ostavili na otvorenom mestu, predajući ga propasti. No, promisao Božja nije dopustila da telo svetitelja bude oskrnavljeno. Njegovo telo ležalo je dve noći pod vedrim nebom, dok treće noći Gamalil, učitelj apostola Pavla i tajni sledbenik Hristov, uze telo i odnese ga na svoje imanje u Kafargamalu, gde ga dostojanstveno sahrani u pećini.
Printscreen/Youtube/Помоћ у појању духовних мелодија
Ikona Otkrića i prenosa moštiju Svetog Stefana arhiđakona i prvomučenika
Vekovi su prošli, a grob Svetog Stefana ostao je zaboravljen. Međutim, 415. godine, za vreme patrijarha jerusalimskog Jovana, Gamalil se tri puta javi u snu svešteniku Lukijanu, otkrivajući mu mesto gde je sahranjen sveti Stefan, kao i ostala sveta tela. Po uputstvu iz sna, Lukijan je otkopao četiri groba, a iz pećine se prolomio silni miris blagouhani, svedočeći o svetosti moštiju. Na taj dan, mošti Svetog Stefana prvomučenika prenete su na Sion, gde su dostojanstveno sahranjene, a kasnije su prenete u Carigrad.
Dok obeležavaju ovaj praznik posvećen otkriću i prenosu ovih čudotvornih moštiju, pravoslavni vernici se sa zahvalnošću prisećaju slave Svetog Stefana, prvomučenika, koji je prolio krv za ime Hristovo i svojim stradanjem postao večni uzor svima koji žele da slede put vere i ljubavi.
Poslednji ispraćaj sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 3. sedmice po Vaskrsu otvara se pitanje koje ne nudi utehu, već suočavanje sa silama koje nadilaze ljudsku prirodu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Simeona Persijskog po starom i Svetog prepodobnog Jakova Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Pija V, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Njegova reč bila je uteha narodu, njegov život svedočanstvo Hrista, a njegovo stradanje u logoru Dahau najdublji pečat vere koju ni smrt nije mogla da slomi. Srpska pravoslavna crkva se 3. maja s ljubavlju seća dana kada su njegove svete mošti vraćene u otadžbinu.
Proslavljamo svetitelja čije mošti mirotoč i donose isceljenje duše i tela, pomirenje među ljudima i nadu onima koji su na ivici očaja. Njegova svetost i ljubav prema bližnjima ostaju neugasivo svetlo vere u savremenom svetu.
Ovo pitanje otvara dublje razumevanje netruležnosti, svetosti i čudesnih dela svetitelja koja nas podsećaju na neprolaznost duha i ljubavi prema Bogu. Protojerej Vladimir Pučkov objašnjava da netruležnost nije jedini znak svetosti i ističe kako vera i život po Jevanđelju ostavljaju duhovno nasleđe bez obzira na stanje tela.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Simeona Persijskog po starom i Svetog prepodobnog Jakova Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Pija V, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenice Agapiju, Hioniju i Irinu po starom i Svete apostole Jasona i Sosipatra po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Katarine Sijenske, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Od dovratnika do vitrine, neke navike u rasporedu svetinja potiču iz pogrešnih tumačenja, a prema učenju Crkve, mesto koje im dajemo otkriva koliko razumemo njihovu pravu ulogu u svakodnevnom životu.
Dok je javnost gledala glamur, iza zatvorenih vrata vodila se tiha borba za starateljstvo, pravo na izbor i detinjstvo oslobođeno uticaja kontroverzne verske organizacije kojoj je bivši suprug glumice Kejti Holms ostao veran.
U strahu od nove državne podele i potrage za sigurnim osloncem, deo stanovnika dalmatinskog ostrva prešao je u pravoslavnu veru, što je pokrenulo niz reakcija, sukoba i dugotrajan proces koji će se završiti tek posle Drugog svetskog rata.