ON JE GLEDAO KRASOTU ANĐEOSKU I ODUŠEVLJAVAO LJUDE ČUDESIMA! Sutra je Prepodobni Grigorije Dekapolit
Kad je završio školu, roditelji su hteli da ga ožene, ali Grigorije je pobegao u pustinju i zamonašio se.
Ganut onim što su mu majka i supruga napisale, Jakov se gorko pokajao i pred carem odvažno ispovedio veru u Hrista Gospoda.
SPC sutra obeležava Svetog Jakova Persijanca, plemića koji je živeo u Persiji na dvoru cara Izdigerda krajem četvrtog i početkom petog veka.
Rođen je u gradu persijskom Klapi, ili Vilatu. Roditelji su mu bili hrišćani i vaspitavan je u hrišćanskom duhu. Kasnije se i oženio hrišćanskom.
"Car persijski Izdigerd zavoli Jakova zbog njegove darovitosti i okretnosti, i učini ga pravim plemićem na dvoru svome. Polaskan carem, Jakov se prelesti i prinese žrtvu idolima, kojima se i car klanjaše", piše u žitijama.
Kada su za ovo čule njegova majka i žena, napisale su mu oštro pismo, "u kome ga oplakaše kao bogootpadnika i duševnog mrtvaca, moleći ga ipak pri kraju pisma, da bi se pokajao i Hristu povratio".
Ganut onim što su mu majka i supruga napisale, Jakov se gorko pokajao i pred carem odvažno ispovedio veru u Hrista Gospoda.
Rasrđen car osudio ga je na smrt, no s tim, da mu se odseca sve deo po deo tela, dok ne izdahne.
Dželati doslovce ispuniše carevu zapovest i odsekoše Jakovu najpre prste na rukama, pa prste na nogama, pa noge pa ruke, pa ramena, najzad i glavu.
"Pri svakom sečenju mučenik pokajani odavaše blagodarnost Bogu. Iz njegovih rana ishođaše blagouhani miris kao od kiparisa".
Postradao je oko 400. godine. Glava mu se nalazi u Rimu, a deo moštiju u Portugaliji, gde se praznuje 22. maja.
Kad je završio školu, roditelji su hteli da ga ožene, ali Grigorije je pobegao u pustinju i zamonašio se.
Svi su bili veliki prijatelji apostola Pavla.
Čudesa Svetog Klimenta su bezbrojna.
Pokraj hrama koji je sazidao, podigao je visok stolp (stub), popeo se na njega i proveo na njemu, u postu i molitvi, pune 53 godine.
Učestvovao je na Drugom vaseljenskom saboru 381. godine i napisao i nekoliko knjiga o veri.
Ostavio je knjigu proročanstava o Carstvu gospodnjem.
Muči me još ljuće, da se vidi jasno tvoja bezčovečnost i moje trpljenje, molio je svetitelj svog mučitelja.
Kada je došao za episkopa u Kesariju, zatekao je sav grad neznabožački, bilo je svega 17 hrišćana u njemu, a kada je odlazio iz ovog života, ostavio je sav grad hrišćanski, samo sa 17 neznabožaca.
U nekim srpskim domovima se 9. decembra slavi Sveti Alimpije Stolpnik, ali stariji etnografski zapisi i hibridni nazivi poput „Sveti Đorđe Alimpije“ otkrivaju fascinantan spoj istorije, narodnog pamćenja i crkvenih običaja.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnog Alimpija Stolpnika po starom kalendaru, Začeće Svete Ane po novom, a katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Pokraj hrama koji je sazidao, podigao je visok stolp (stub), popeo se na njega i proveo na njemu, u postu i molitvi, pune 53 godine.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Klimenta po starom kalendaru i Prepodobnog Patapija Tebanskog po novom, katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Ajeti iz sure Et-Tegabun upozoravaju da imetak i porodica nisu samo dar, već i odgovornost pred Bogom, te da se prava vrednost čoveka meri spremnošću na darežljivost, strahopoštovanje i poverenje u Božiju pravdu.
Pouka velikog asketa pokazuje da vera ne sme da bude oružje, već svetlo koje delima preobražava i spaja ljude različitih uverenja.
Svetejši u Al-Magtasu prima dar koji će zlatnim slovima ostati upisan u istoriji SPC, istovremeno jačajući međureligijski dijalog i očuvanje svetih hrišćanskih tragova.