Porodica se na Badnje veče okuplja oko posne trpeze i u zajedništvu dočekuje dan Hristovog rođenja, negujući duh mira, ljubavi i praštanja.
Pravoslavni vernici koji Božić slave po julijanskom kalendaru danas obeležavaju Badnji dan, poslednji dan Božićnog posta, kojim se najavljuje proslava najradosnijeg hrišćanskog praznika – Božića, rođenja Isusa Hrista.
Badnji dan ima posebno mesto u pravoslavnoj tradiciji i pre svega je porodični praznik. Porodica se na Badnje veče okuplja oko posne trpeze i u zajedništvu dočekuje dan Hristovog rođenja, negujući duh mira, ljubavi i praštanja.
Naziv praznika potiče od badnjaka – hrastovog drveta koje se tradicionalno seče i pali na ovaj dan. Badnjak simbolizuje hrast koji su, prema predanju, pastiri doneli u vitlejemsku pećinu u kojoj je rođen Isus Hrist, a koji je njegov zemaljski otac Josif založio kako bi zagrejao hladno mesto. Varnice koje su tada poletele ka nebu, veruje se, najavile su poseban i veliki događaj.
Po običaju, pravoslavni vernici na Badnji dan odlaze u šumu po badnjak, koji se uveče pali na kućnom ognjištu ili ispred doma, kao simbol svetlosti i toplote koja okuplja i zbližava ukućane. Pod kuće se posipa slamom, čime se dočarava pećina u Vitlejemu u kojoj se, prema hrišćanskom predanju, rodio Isus Hrist.
TANJUG/ DUSAN ANICIC/ nr
Danas se seče badnjak
U slamu se stavljaju sitni darovi, a deca ih traže po kući pijučući, što je običaj poznat kao pijukanje. Poseban običaj je i bacanje oraha u uglove doma, što simbolično predstavlja Božju vlast nad sve četiri strane sveta.
Na badnjoj trpezi tradicionalno se nalaze posna jela – pasulj prebranac, suve šljive, smokve i kajsije, sveže jabuke, med, orasi, bademi, turšija i posne pite. U pojedinim krajevima Srbije priprema se i badnjača, posebna pogača namenjena upravo ovoj večeri.
Pre večere, domaćin kadi kuću tamjanom, što simbolizuje zlato, tamjan i smirnu – darove koje su, prema Jevanđelju, mudraci sa Istoka doneli novorođenom Hristu.
Badnje veče je vreme bdenja – ne spava se, već se u miru i molitvi očekuje svečani trenutak Hristovog rođenja.
– Sama reč Badnji dan znači bdenje, nespavanje, budnost. Ovaj praznik nas podseća da u životu treba da budemo budni, naročito kada su u pitanju ovako važni događaji, kao što je praznik rođenja Hristovog – objasnio je svojevremeno vojni sveštenik Đorđe Stoisavljević.
Od seče u zoru do badnje večeri kraj ognjišta – saznajte šta simbolizuje badnjak i kako ovaj drevni običaj ujedinjuje porodice u Srbiji, regionu i dijaspori.
Marko Vasović iz sela Skakavci otkriva kako tri generacije njegove porodice, pod jednim krovom, kroz običaje, molitvu i ljubav pokazuju da Božić nije samo praznik, već i način života i poruka budućim generacijama.
Obeležavanjem tri praznika 14. januara, koje narod obično naziva Mali Božić, završava se božićni ciklus, a započinje nova godina nade i blagoslova. Pravoslavni vernici se sećaju Obrezanja Gospodnjeg, slave Svetog Vasilija Velikog i mole za mir i ljubav u danima koji dolaze.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Bog dolazi i s čim češ pred njega da staneš, šta ćeš da mu kažeš - da je lepo što dolazi, ali da je tebi bitnije prase..., pitao je iguman Georgije one koji robuju formi, a ne suštini praznika.
Dok se vernici okupljaju radi molitve i zajedništva, policijska najava snimanja otvara pitanje da li se sabranje na crkveni praznik posmatra kao čin vere ili kao događaj koji zahteva stalni nadzor.
Badnji dan je dobio naziv po badnjaku koji se na taj dan seče i pali, a koji simboliše hrast koji su pastiri doneli u vitlejemsku pećinu gde je rođen Isus i koji je Josif, Isusov zemaljski otac, založio da ugreje hladnu pećinu. Varnice koje su poletele u nebo su najavile poseban događaj.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.