KOJA JE SIMBOLIKA NOVČIĆA KOJI SE IZVLAČI IZ ČESNICE: Sveštenik kaže da nije tačno da će onaj koji ga izvuče imati puno novca
Sveštenik Branislav Kedžić objašnjava da je pravo značenje novčića u česnici simbol pomoći.
Na božićnoj trpezi, česnica ima istu ulogu kao slavski kolač na krsnoj slavi.
Česnica je obavezni deo trpeze za Božić. Ona se ne doživljava samo kao hleb, već kao simbol vere, zdravlja i porodične sreće. Prema tradiciji, priprema se na sam dan Božića, u ranim jutarnjim satima, nakon povratka sa liturgije. U testo se stavlja novčić, koji može biti zlatni, srebrni ili običan, a njegova svrha je da donese sreću onome ko ga pronađe.
Na vrh česnice se postavlja grančica badnjaka, kao znak povezanosti sa božićnim običajima.
Česnicu možete napraviti od pola kiograma mekog brašna, pola paklice svežeg kvasca rastopljenog u mlakoj vodi, jedne kašike jestivog ulja, malo soli i malo vode za sipanje u testo.
Ako želite bez kvasca, onda koristite oštro brašno. Sve se dobro umesi s mlakom vodom kao i svaki hleb ili slavski kolač.
Novčić se utisne u testo i testo ostavi da naraste. Kada dobro naraste, stavljamo u vruću rernu.
Sastav česnice se razlikuje u zavisnosti od kraja i načina života porodice. Tako se u nju mogu dodavati razna zrna i plodovi koji imaju posebno značenje. Dren simbolizuje snagu i dobro zdravlje, kukuruz se vezuje za napredak domaćinstva i blagostanje, dok pasulj i pšenica predstavljaju brigu za stoku i živinu, kao i želju da budu zdravi i plodni tokom cele godine. Na taj način, česnica postaje nosilac želja za napredak cele porodice.

Na božićnoj trpezi, česnica ima istu ulogu kao slavski kolač. Kada se porodica okupi, domaćin obavlja molitveni deo obreda – pali sveću, kadi kuću i prisutne, a zatim se čitaju molitve i peva božićna pesma. Ukoliko neko zna peva božićni tropar, a ako ne, čita se "Oče naš" naglas.
Nakon toga sledi lomljenje česnice, koja se deli na jednake delove, u skladu sa brojem ukućana.
Taj čin prati čestitanje Božića i zajednički obrok, čime se naglašavaju sloga, mir i radost praznika.
Da li se česnica pravi sa kvascem ili bez kvasca, kao što je to običaj u nekim krajevima Srbije gde je zovu i "beskvasni hleb", odgovorio je otac Dejan Krstić jednoj vernici.
- Što se tiče česnice, najčešće je nazivaju "božićna česnica" i pravi se od običnog testa. Prvi put čujem da se zove beskvasni hleb, ali to zaista potvrđuje ono što narod kaže: koliko sela, toliko običaja. Svako mesto ima svoje male razlike u pripremi i imenovanju česnice - odgovorio je on.
Sveštenik Branislav Kedžić objašnjava da je pravo značenje novčića u česnici simbol pomoći.
Na platou ispred Hrama Svetog Save, vernici su uživali u tradicionalnom lomljenju česnice od 250 kilograma brašna, a Unija pekara Srbije podelila je 4.000 krstića i više od 3.000 paketića.
Marko Vasović iz sela Skakavci otkriva kako tri generacije njegove porodice, pod jednim krovom, kroz običaje, molitvu i ljubav pokazuju da Božić nije samo praznik, već i način života i poruka budućim generacijama.
Prema narodnom verovanju, osoba koja ga pronađe imaće sreće i novca tokom godine, a mnogi koji ga uzvuku, nose ga u novčaniku cele godine. Međutim, Crkva gleda na ovu tradiciju iz dublje perspektive
Vladika mileševski sa sveštenstvom obišao završne radove na objektu, a prethodno je u hramu Svetih apostola Petra i Pavla služio svetu liturgiju.
U besedi za utorak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o granicama ljudskog saznanja i upozorava da se Božja istina prima čistim i smirenim srcem.
Njegove reči otvaraju pitanje koje se često prećuti kada nestanu bliskost, strpljenje i razumevanje, a odgovor ne upućuje prvo na drugoga, već na naš odnos prema Bogu.
Nepoštovanjem pravila, gresi se ne prevazilaze, već mogu postati još dublji i teži.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Iz crkvenog vrha oštro su reagovali na javne prozivke, deo tvrdnji ocenili kao "potpuno neutemeljene i zlonamerne", a osvrnuli su se i na događaje iz 2020. i aferu "udar".
Svečanost je okupila sveštenstvo i vernike, a posle bogosluženja uručena su visoka crkvena odlikovanja i priznanja zaslužnim parohijanima.
Nepoštovanjem pravila, gresi se ne prevazilaze, već mogu postati još dublji i teži.