Jelo po receptu jeromonaha Jeroteja iz 1855. godine svedoči o drugačijem odnosu prema hrani i prazniku.
Na Badnje veče, kada se trpeza ne meri obiljem već smislom, a ukus nosi tišinu posta i iščekivanje Rođenja Hristovog, i najjednostavnije jelo postaje svedočanstvo predanja. Posni pasulj, skroman i dubok, kakav se spremao u srpskim domovima pre više od jednog i po veka, sačuvan je na stranicama „Srpskog kuvara“, štampanog 1855. godine u Novom Sadu, iz pera jeromonaha Jeroteja Draganovića iz manastira Krušedol.
To nije samo recept, već zapis o načinu života u kojem se hrana pripremala polako, s merom i sa svešću da je Badnje veče prag — između uzdržanja i radosti, tišine i pesme. Pasulj iz ovog kuvara ne traži kulinarsku veštinu, već strpljenje i poštovanje, jer u njemu nema suvišnog: samo ono što je potrebno telu i dovoljno da umiri duh.
Sastojci
3-4 šolje lepog, krupnog pasulja
so
manji koren celera
dve šargarepe
dve do tri zrele paprike (sveže, a mogu i suve)
koren paštrnaka
koren peršuna
biber
lovorov list
mala glavica crnog luka
par čenova belog luka
Shutterstock/Nataliya Arzamasova
Pasulj na Badnje veče
Priprema
Pre podne oprani pasulj staviti u mlaku vodu i ostaviti da nabubri. Posle podne kuvati ga dok se potpuno ne raskuva. U drugoj posudi, na malo vode, kuvati svo navedeno povrće, takođe dok se dobro ne raskuva.
Pasulj se zatim izvadi i propasira dok ne dobije izgled paste, a isto se učini i sa povrćem. Nakon toga, sve se sjedini, tako da jelo dobije izgled fine, ujednačene paste. Posoli se po ukusu i poprska peršunovim ili celerovim listom, a ko voli, može dodati i sitno seckan beli luk ili mrvljeni list mente.
Ovo jelo podjednako je dobro i toplo i hladno, a često se dešava da se traži i sutradan, na božićnoj trpezi.
Otkrijte kako kombinacija začina, crnog luka, belog luka i crvenog vina pretvara običan karfiol u hranljiv i bogat obrok koji je vekovima služio monasima.
Otkrijte kako tikvica, heljdino mleko i sveže zelje u Stojkinoj izlevuši postaju hranljivo, postno jelo koje hrani telo i dušu, donoseći toplinu i snagu u svakom zalogaju.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Bez komplikovanih koraka i namirnica koje morate posebno da kupujete, ovaj mekani kolač priprema se brzo, a završni dodir daju šećer u prahu i mirisna korica pomorandže.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Jednostavno jelo od nekoliko sastojaka vekovima je bilo nezaobilazno tokom posta na ulju, a tajna punog ukusa krije se u načinu kuvanja i strpljivom krčkanju koje pasulju daje posebnu aromu.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.