Jelo po receptu jeromonaha Jeroteja iz 1855. godine svedoči o drugačijem odnosu prema hrani i prazniku.
Na Badnje veče, kada se trpeza ne meri obiljem već smislom, a ukus nosi tišinu posta i iščekivanje Rođenja Hristovog, i najjednostavnije jelo postaje svedočanstvo predanja. Posni pasulj, skroman i dubok, kakav se spremao u srpskim domovima pre više od jednog i po veka, sačuvan je na stranicama „Srpskog kuvara“, štampanog 1855. godine u Novom Sadu, iz pera jeromonaha Jeroteja Draganovića iz manastira Krušedol.
To nije samo recept, već zapis o načinu života u kojem se hrana pripremala polako, s merom i sa svešću da je Badnje veče prag — između uzdržanja i radosti, tišine i pesme. Pasulj iz ovog kuvara ne traži kulinarsku veštinu, već strpljenje i poštovanje, jer u njemu nema suvišnog: samo ono što je potrebno telu i dovoljno da umiri duh.
Sastojci
3-4 šolje lepog, krupnog pasulja
so
manji koren celera
dve šargarepe
dve do tri zrele paprike (sveže, a mogu i suve)
koren paštrnaka
koren peršuna
biber
lovorov list
mala glavica crnog luka
par čenova belog luka
Shutterstock/Nataliya Arzamasova
Pasulj na Badnje veče
Priprema
Pre podne oprani pasulj staviti u mlaku vodu i ostaviti da nabubri. Posle podne kuvati ga dok se potpuno ne raskuva. U drugoj posudi, na malo vode, kuvati svo navedeno povrće, takođe dok se dobro ne raskuva.
Pasulj se zatim izvadi i propasira dok ne dobije izgled paste, a isto se učini i sa povrćem. Nakon toga, sve se sjedini, tako da jelo dobije izgled fine, ujednačene paste. Posoli se po ukusu i poprska peršunovim ili celerovim listom, a ko voli, može dodati i sitno seckan beli luk ili mrvljeni list mente.
Ovo jelo podjednako je dobro i toplo i hladno, a često se dešava da se traži i sutradan, na božićnoj trpezi.
Otkrijte kako kombinacija začina, crnog luka, belog luka i crvenog vina pretvara običan karfiol u hranljiv i bogat obrok koji je vekovima služio monasima.
Otkrijte kako tikvica, heljdino mleko i sveže zelje u Stojkinoj izlevuši postaju hranljivo, postno jelo koje hrani telo i dušu, donoseći toplinu i snagu u svakom zalogaju.
Dok Jovanjdan u mnoge domove dolazi i kao krsna slava, Crkva podseća na molitvu koja se ne čita iz navike, već kao iskrena potreba da se čovek vrati sebi, veri i pokajanju.
Kroz lik Svetog Jovana Krstitelja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najtežem koraku u duhovnom životu: trenutku kada čovek prestaje da upravlja svojim putem i usudi se da ga poveri Bogu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan po starom kalendaru i Svetog Jevtimija Velikog po novom. Katolici obeležavaju Svete Sebastijana i Fabijana, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Veliki pravoslavni duhovnik 20. veka podseća nas da tuga nije prirodna za one koji veruju i otkriva put ka unutrašnjem miru kroz nadu, radost i Božiju ljubav.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Jeromonah Jerotej Draganović spojio je vekovnu kulinarsku tradiciju i mirise domaćeg povrća u receptu savršenom za dane posta i posne slave, nudeći bogatstvo ukusa i mirisa koji greju dušu.
Otac Jerotej Draganović iz manastira Krušedol još sredinom XIX veka otkrio je kako običan pečeni krompir pretvoriti u jelo koje oplemenjuje svaki obrok, idealno za dane posta, laganu užinu ili prilog uz ribu i druga jela.
Bez gotovih kora i bez žurbe, od kvasnog testa i sira, ovo jelo se peklo kad se htelo nešto jednostavno, sito i pošteno – baš onako kako se nekad kuvalo.
Jednostavno jelo iz rerne, sastavljeno od onoga što se nađe u kuhinji, idealno je za sporu nedelju, razgovore za stolom i decu koja već posle prvog zalogaja pitaju ima li još.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Stefan Popović zaplivao je sa društvom na plaži u Australiji i, u hladnim talasima kod Geelonga, pokazao da se praznik i tradicija ne vezuju za geografiju, već za veru koja putuje zajedno sa čovekom.