Jelo po receptu jeromonaha Jeroteja iz 1855. godine svedoči o drugačijem odnosu prema hrani i prazniku.
Na Badnje veče, kada se trpeza ne meri obiljem već smislom, a ukus nosi tišinu posta i iščekivanje Rođenja Hristovog, i najjednostavnije jelo postaje svedočanstvo predanja. Posni pasulj, skroman i dubok, kakav se spremao u srpskim domovima pre više od jednog i po veka, sačuvan je na stranicama „Srpskog kuvara“, štampanog 1855. godine u Novom Sadu, iz pera jeromonaha Jeroteja Draganovića iz manastira Krušedol.
To nije samo recept, već zapis o načinu života u kojem se hrana pripremala polako, s merom i sa svešću da je Badnje veče prag — između uzdržanja i radosti, tišine i pesme. Pasulj iz ovog kuvara ne traži kulinarsku veštinu, već strpljenje i poštovanje, jer u njemu nema suvišnog: samo ono što je potrebno telu i dovoljno da umiri duh.
Sastojci
3-4 šolje lepog, krupnog pasulja
so
manji koren celera
dve šargarepe
dve do tri zrele paprike (sveže, a mogu i suve)
koren paštrnaka
koren peršuna
biber
lovorov list
mala glavica crnog luka
par čenova belog luka
Shutterstock/Nataliya Arzamasova
Pasulj na Badnje veče
Priprema
Pre podne oprani pasulj staviti u mlaku vodu i ostaviti da nabubri. Posle podne kuvati ga dok se potpuno ne raskuva. U drugoj posudi, na malo vode, kuvati svo navedeno povrće, takođe dok se dobro ne raskuva.
Pasulj se zatim izvadi i propasira dok ne dobije izgled paste, a isto se učini i sa povrćem. Nakon toga, sve se sjedini, tako da jelo dobije izgled fine, ujednačene paste. Posoli se po ukusu i poprska peršunovim ili celerovim listom, a ko voli, može dodati i sitno seckan beli luk ili mrvljeni list mente.
Ovo jelo podjednako je dobro i toplo i hladno, a često se dešava da se traži i sutradan, na božićnoj trpezi.
Otkrijte kako kombinacija začina, crnog luka, belog luka i crvenog vina pretvara običan karfiol u hranljiv i bogat obrok koji je vekovima služio monasima.
Otkrijte kako tikvica, heljdino mleko i sveže zelje u Stojkinoj izlevuši postaju hranljivo, postno jelo koje hrani telo i dušu, donoseći toplinu i snagu u svakom zalogaju.
Posle 134 dana snimanja u Italiji i objave prvih fotografija, reditelj pomera premijere nastavka „Stradanje Hristovo“ i otkriva projekat koji naziva životnim delom, nastalim između molitve na Svetoj Gori i velikog filmskog seta u Evropi.
Bez skupih namirnica i komplikovanih koraka, ovaj recept iz domaće kuhinje daje sočan rezultat koji se pamti i koji se, gotovo bez izuzetka, pojede do poslednje kocke već prvog dana.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Jeromonah Jerotej Draganović spojio je vekovnu kulinarsku tradiciju i mirise domaćeg povrća u receptu savršenom za dane posta i posne slave, nudeći bogatstvo ukusa i mirisa koji greju dušu.
Otac Jerotej Draganović iz manastira Krušedol još sredinom XIX veka otkrio je kako običan pečeni krompir pretvoriti u jelo koje oplemenjuje svaki obrok, idealno za dane posta, laganu užinu ili prilog uz ribu i druga jela.
Sočne pečurke punjene nadevom od tunjevine, uz miris belog vina, luka i začinskog bilja, pretvaraju nekoliko jednostavnih sastojaka u topao porodični obrok koji se lako priprema, a sa stola nestaje još brže.
Jednostavno jelo od nekoliko sastojaka vekovima je bilo nezaobilazno tokom posta na ulju, a tajna punog ukusa krije se u načinu kuvanja i strpljivom krčkanju koje pasulju daje posebnu aromu.
Bez skupih namirnica i komplikovanih koraka, ovaj recept iz domaće kuhinje daje sočan rezultat koji se pamti i koji se, gotovo bez izuzetka, pojede do poslednje kocke već prvog dana.
Sočne pečurke punjene nadevom od tunjevine, uz miris belog vina, luka i začinskog bilja, pretvaraju nekoliko jednostavnih sastojaka u topao porodični obrok koji se lako priprema, a sa stola nestaje još brže.
Savremeni domaći recept, bez duge istorije, ali sa jasnom idejom deljenja, vraća tu simboliku u svakodnevicu - kroz toplo testo koje iz rerne ne odlazi samo na sto, već i preko praga.
Nekada su ga bake pravile kada u kući nije bilo mnogo namirnica, a danas se ovaj stari đuveč od punjenog krompira vraća na trpezu kao zasitan ručak koji spaja jednostavne sastojke, domaći ukus i duh pravoslavne porodične kuhinje.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Uoči praznika Svetih Ćirila i Metodija, u hramu na Vračaru bogosluženje pred jednom od najvećih čudotvornih svetinja, koja se retko iznosi sa Svete gore.
U besedi za subotu 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako svet često odbacuje one koji upozoravaju, opominju i pozivaju na duhovnu promenu, ali i zašto upravo takvi ostavljaju najdublji trag kroz vreme.
U svojoj knjizi "Lestvica" svetitelj je opisao kako se u molitvi javljaju zevanje, smeh i rasejanost, ukazujući da iza tih prekida pažnje stoji dublja borba za sabranost pred Bogom.