Položajnik je simbol mudraca sa Istoka, koji su pratili zvezdu i došli da se poklone novorođenom Hristu.
Božić će sutra osvanuti za sve vernike koji ga dočekuju po julijanskom kalendaru. Božić prate i brojni običaji, a jedan od najlepših i najznačajnijih je dolazak položajnika – posebnog gosta koji, kako veruje naš narod, donosi blagoslov, sreću i napredak domu.
Položajnik je simbol mudraca sa Istoka, koji su pratili zvezdu i došli da se poklone novorođenom Hristu.
Položajnik je obično malo dete ili tinejdžer, a nedoumicu mnogih vernika - da li položajnik može biti devojčica, rešio je otac Marko Jeftić.
- Devojčica apsoulutno može biti položajnik bez ikakvih daljnih pitanja.
Da položajnik može biti i žena razrešila je i etnolog Vesna Marjanović.
- Ranije je to bila isključivo muška uloga, zato što je muškarac predstavljao stub jedne kuće i porodice. Verovalo se da je to isključivo na muškarcima jer su oni bili ti koji su bili uspešni na životnim poljima, pa bi zbog toga i kuća bila uspešna, ali naravno, danas to nije podrazumevano. Već krajem 20. veka i sada u 21. veku sasvim je postalo normalno da unuci, ali i unuke imaju ulogu položajnika, tako da je pitanje rodne ravnopravnosti urodilo plodom i u tradicijama. Unuke i unuci su podosta uključeni jer se smatraju kopčama koje će ostati u kući da održavaju porodičnu tradiciju.
Inače, dolazak položajnika obeležava radost i svečani trenutak. Uz tradicionalni božićni pozdrav: "Hristos se rodi!“, položajnik ljubi ukućane i odlazi do šporeta ili ognjišta.
Otvarajući vrata peći, on izgovara zdravicu, simbolično povezanu sa vatrom – drevnim simbolom života i blagostanja:
"Koliko varnica, toliko srećica;
Koliko varnica, toliko parica;
Koliko varnica, toliko u toru ovaca;
Koliko varnica, toliko prasadi i jagnjića;
Koliko varnica, toliko gusaka i piladi.
A najviše zdravlja i veselja! Amin, Bože daj."
Položajniku bi, prema običaju, trebalo dati neki poklončić. Obično su to čarape, košulja, peškir, kolači...
Kako pravilno doživeti Božićni post i kroz molitve, pokajanje i dobra dela doći do unutrašnjeg mira – paroh mladenovački, otac Marko nudi duhovnu podršku vernicima pred predstojeći praznik.
Naziv Tucindan potiče iz starog običaja da se pečenica nekada nije klala na uobičajen način, već se "tukla" – krupicom soli ili ušicama od sekire, nakon čega se pripremala za pečenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Veliki četvrtak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Marije Kleofine, dok Jevreji slave poslednji dan Pashe, a muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki četvrtak obeležila su četiri velika događaja: sveto pranje nogu učenicima, tajna večera, čudesna Isusova molitva i na kraju njegovo izdajstvo i hapšenje.
Dok traje žustra javna rasprava o osnivanju Univerziteta "Sveti Sava", vladika bački podseća na istorijske korene evropskog obrazovanja i postavlja pitanje dvostrukih aršina.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Veliki četvrtak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Marije Kleofine, dok Jevreji slave poslednji dan Pashe, a muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki četvrtak obeležila su četiri velika događaja: sveto pranje nogu učenicima, tajna večera, čudesna Isusova molitva i na kraju njegovo izdajstvo i hapšenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Veliku sredu po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Dionizija Korintskog, dok Jevreji obeležavaju dane Pashe, a muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Većina vernog naroda misli da zna kako se ponašati, ali tokom velikih praznika, poput Vaskrsa, iznenadi ih koliko detalja propuštaju - od ulaska u hram do pričešća i blagoslova.