Za pravoslavne Srbe ovaj praznik simbolizuje žrtvu, hrabrost i neprekidna nastojanja za slobodom i pravdom, istakao je teolog Đurđević.
Vidovdan, koji Srpska pravoslavna crkva proslavlja 28. juna po novom, odnosno 15. juna po starom kalendaru, jedan je od najvećih i najznačajnijih praznika u srpskom narodu.
To je dan u kome se na jedinstven način prepliću vera, istorija i sećanje na one koji su život položili za Hrista, slobodu i otadžbinu. Tog dana Crkva molitveno proslavlja Svetog velikomučenika kneza Lazara i sve svete srpske mučenike, dok se u bogosluženjima istovremeno obeležava i spomen na Svetog proroka Amosa.
Vidovdan zauzima posebno mesto u duhovnom identitetu srpskog naroda, jer seća na Kosovsku bitku iz 1389. godine, događaj koji je ostavio neizbrisiv trag u narodnoj i crkvenoj svesti.
Knez Lazar i srpski ratnici, koji su stali u odbranu svoje vere i države, u pravoslavnom predanju nisu upamćeni samo kao istorijske ličnosti, već kao oni koji su svojim životom posvedočili vernost Hristu i spremnost na najveću žrtvu.
SPC
Sveti knez Lazar
Zbog toga se Vidovdan ne doživljava samo kao podsećanje na jedan istorijski događaj, već kao praznik koji govori o duhovnim vrednostima koje su oblikovale srpski narod kroz vekove.
U crkvama se toga dana služe svete liturgije i pomeni, vernici se mole za pokoj duša svih postradalih za veru i otadžbinu, dok se ime Svetog kneza Lazara izgovara sa posebnim poštovanjem kao primer čoveka koji je svoju zemaljsku vlast podredio večnim vrednostima.
Teolog Aleksandar Đurđević objašnjava zbog čega Vidovdan zauzima tako važno mesto u Srpskoj pravoslavnoj crkvi i životu vernog naroda:
Republika
Teolog Aleksandar Đurđević
- Vidovdan je jedan od najvažnijih praznika u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Ovaj praznik posvećen je Svetom knezu Lazaru i svim svetim srpskim mučenicima. Na ovaj dan Pravoslavna crkva proslavlja Svetog proroka Amosa i seća se Kosovske bitke iz 1389. godine, kada su srpski vitezovi hrabro stali u odbranu svoje vere i države - rekao je on i dodao:
- Za pravoslavne Srbe ovaj praznik simbolizuje žrtvu, hrabrost i neprekidna nastojanja za slobodom i pravdom. Vidovdan je dan sećanja i poštovanja, ali i inspiracije da nikad ne zaboravimo vrednosti kao što su ljubav, hrabrost i ljubav prema otadžbini. Neka nam Sveti knez Lazar bude zaštitnik i primer u svakom trenutku.
Od mladog velikaša na dvoru cara Dušana do kosovskog mučenika i svetitelja, život kneza Lazara ostao je svedočanstvo o borbi za jedinstvo države, obnovi Crkve i zavetu koji vekovima živi u srpskom predanju.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Na liturgiji u manastiru Ravanici poglavar Srpske Pravoslavne Crkve poručio je da Kosovski zavet nije samo istorijsko sećanje, već jevanđeljsko opredeljenje za Hrista.
Nakon pomena postradalima na Kosovu polju i vojnicima sa Sočanskog fronta, episkop je govorio o smislu sećanja na junake, ljubavi prema bližnjima i značaju očuvanja svetinja za buduće naraštaje.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.