SALATA KOJA ODMAH OSVEŽAVA PRAZNIČNI STO: Jednostavna, dekorativna, hranljiva i spremna za manje od 2 minuta
Od ljubičastog kupusa do bebi spanaća: recept koji traje manje od 2 minuta pripreme i idealan je za praznični ili posni obrok.
Ovaj susret u ruskoj prestonici označio je novi korak u osnaživanju veza i međusobnog razumevanja između Ruske i Srpske pravoslavne crkve, ističući zajedničke ciljeve i perspektive buduće saradnje.
U Moskovskoj patrijaršiji danas je održan značajan sastanak između mitropolita volokolamskog Antonija i episkopa remezijanskog Stefana, vikara patrijarha srpskog i starešine Podvorja Srpske pravoslavne crkve u Moskvi. U prostorijama Odeljenja za spoljne crkvene odnose RPC, srdačni domaćin Mitropolit Antonije, izrazio je toplu dobrodošlicu episkopu Stefanu, poželevši mu blagoslov i pomoć Božiju u važnoj službi koja je pred njim.
Sastanku su prisustvovali i savetnik patrijarha moskovskog i sve Rusije, protojerej Nikolaj Balašov, zamenik predsedavajućeg, protojerej Igor Jakimčuk, i sekretar Podvorja Srpske pravoslavne crkve u Moskvi, arhimandrit Aleksandar Kotov. Tokom ovog značajnog susreta, episkop Stefan je uručio mitropolitu Antoniju ukaz patrijarha Porfirija o postavljenju za starešinu Podvorja Srpske pravoslavne crkve u Moskvi.
U duhu bratske ljubavi i iskrene saradnje, razgovori su se nastavili u prijatnoj i otvorenoj atmosferi. Tokom dugog i srdačnog susreta, dotaknuta su različita pitanja od značaja za odnose dveju Crkava. Razgovaralo se o perspektivama daljeg razvoja i jačanja veza, kao i o drugim temama od zajedničkog interesa. Ovaj sastanak predstavlja još jedan korak ka učvršćivanju duhovnog bratstva i međusobnog razumevanja između Ruske i Srpske pravoslavne crkve.
Poruka zajedništva i saradnje koja je preneta tokom ovog susreta odjekuje snažno, podsećajući nas na značaj jedinstva u veri i ljubavi, i na neprestanu molitvu za blagostanje i napredak naših crkava i naroda.


Dvodnevni skup posvećen Prvom vaseljenskom saboru – 1.700 godina trajnog nasleđa na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu okupio je teologe, istoričare i crkvene velikodostojnike, uz izložbu umetničkih dela i bogat program predavanja.
Povodom godišnjice ustoličenja, patrijarh srpski uputio je tople reči i molitve za zdravlje, mudrost i dalji plodonosni rad jerusalimskog pastira.
U Hramu Svetog Save, Patrijarh Porfirije je poručio vernicima da darovi od Boga nisu ukrasi, već zadaci i poziv da rastemo u ljubavi prema Bogu i bližnjima.
Episkop lipljanski i vojni Dositej u ime patrijarha Porfirija zahvalio generalu za ljubav prema srpskom narodu.
Poštanska marka na kojoj je ikona Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji, kao most između istorije, umetnosti i savremenog života.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Za 31. decembar, izabrani stihovi iz sure El Ikhlas u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta“ podsećaju na Božju jedinstvenost i savršenstvo.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.