U besedi održanoj posle bogosluženja u Crkvi Svetog Vasilija Ostroškog na Banjici, poglavar SPC je govorio o snazi vere i ljubavi Božje, koja prevazilazi sve ljudske podele i predrasude, pozivajući verne na istrajnost i smirenje čak i pred najvećim iskušenjima.
Na Srđevdan, patrijarh srpski Porfirije služio je arhijerejsku liturgiju u Crkvi Svetog Vasilija Ostroškog na Banjici, posle koje je održao duboko nadahnjujuću besedu koja je odjeknula srcima prisutnih. U svojoj poruci, patrijarh je istakao univerzalnu snagu vere, ističući kako Gospod Hristos, kroz susret sa ženom Hananejkom, ruši sve ljudske predrasude i pokazuje put istinskog hrišćanskog milosrđa.
Podsećajući na Jevanđelje, patrijarh Porfirije osvetljava događaj u kojem Hristos razgovara sa ženom koja nije bila deo izabranog naroda Božjeg, niti je pripadala veri koja bi je činila dostojnom po tadašnjim merilima. Ova žena, Hananejka, suočena s velikim bolom zbog bolesti kćeri, nije odustala od svog vapaja i molitve, uprkos, kako je izgledalo, grubom odgovoru Spasitelja.
Patrijarh je naglasio da Hristos ovom prividnom grubošću zapravo pokazuje kako bi ljudi punih srca osude postupili prema njoj, ali i otkriva veru i upornost ove žene, koja ostaje istrajna u svojoj molitvi, prepoznajući Sina Božjeg u Hristu.
- Gospod ovde ne govori to jer tako vidi ovu ženu - kazao je patrijarh - nego zapravo pokazuje kako bi postupili oni koji su tvrda srca, puni sebe i isključivi." Ipak, upravo kroz to, Hristos nam otkriva da Njegova ljubav nije ograničena na pripadnike izabranog naroda, već da seže do svakog čoveka, bez obzira na poreklo, veru ili naciju. Hristos gleda srce i vera postaje ključ koji otključava vrata Božje milosti.
Printscreen/RTS1
Patrijarh Porfirije
Patrijarh Porfirije je posebno istakao da vera, kao poverenje u ljubav Božju, otvara vrata čudima, ne čineći razliku među ljudima:
- Došao je radi spasenja čitavog sveta i svaki čovek koji je stvoren po Njegovoj slici i prilici pozvan je u tajnu spasenja." Tako se vera Hananejke, iako spolja gledano neprimerena i nevredna, pokazuje kao duboka i istinska, primer svima nama - rekao je poglavar SPC.
Patrijarhova beseda nosila je snažnu poruku za sve vernike, podsećajući nas da vera nije puki formalizam, već živo, neprekidno poverenje u Gospoda, koje treba da bude ispunjeno ljubavlju, molitvom i smirenjem.
- Blagosloveno je biti odbačen od ovoga sveta, a biti građanin Carstva nebeskog - poručio je patrijarh, pozivajući nas da istrajemo u veri, bez obzira na iskušenja i prepreke koje dolaze na naš životni put.
Patrijarhova beseda zaključena je pozivom da i mi, poput žene Hananejke, budemo pomilovani rečima Gospodnjim i zagrljeni Njegovom ljubavlju, da živimo po Njegovim merilima i postanemo istinski sledbenici Hristovi, uvek ispunjeni smirenjem i verom.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Posle čitanja Jevanđelja, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio o lepoti Božije tvorevine, blagodati Duha Svetog i pozvao vernike da svoju svakodnevicu usklade sa Svetim pismom.
Na praznik Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, patrijarh srpski predvodio je svečanu arhijerejsku liturgiju i u besedi govorio o neprekidnoj molitvi, unutrašnjem miru i prisustvu Presvete Bogorodice u životu vernika.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.