KAKO PREŽIVETI DANAŠNJE VREME: Otac Vasilije je tvrdio da postoji samo jedan način da se opstane u ovom "kijametu svetskom"
Ako je duša malo osetljivija, psihički će da padne, objašnjavao je otac Vasilije.
Panaija se može spremati u kući pokojnika i može je spremiti bilo ko, važno je da se napravi i da se pokojnik sahrani onako kako Bog nalaže, kaže sveštenik.
Iako se za sahranjivanje pokojnika u Srbiji vezuju razni običaji, crkva kaže da je za obred sahranjivanja potrebno pripremiti samo panaiju (koljivo, žito), bocu vina i malo pomešanog vina i ulja.
I mada u narodu postoje običaj da se panaija odnosno žito ne sprema u kući pokojnika i da je ne smeju spremati žene koje imaju svu živu decu, kao i one koje nisu rađale, jedan sveštenik za Religiju.rs kaže da to nema uporište u crkvenim kanonima i da žito za sahranu može spremiti bilo ko, bez bilo kakvih posledica.
- Panaija se može spremati u kući pokojnika i može je spremiti bilo ko, važno je da se panaija napravi i da se pokojnik sahrani onako kako Bog nalaže. Nema nikakve veze ko je i gde sprema, niti će se onome ko je sprema, niti njegovoj deci, nešto loše desiti - kaže za Religiju.rs jedan sveštenik Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke.

Sveštenik dalje kaže da su tvrdnje da se panija sprema van kuće pokojnika totalno neosnovane, i da je se, verovatno, kroz vekove izvitoperila prvobitna želja ljudi da se porodici pokojnika pomogne.
- U domaćinstvima pokojnika posle njegove smrti obično je gužva, dolaze ljudi da izjavljuju saučešće, pa su žene, verovatno da ne stvaraju dodatnu, išle svojim kućama da je prave pa posle donesu. Takođe, žene u porodicama, kad nekoga izgube, pod velikim su stresom, pa su obično komšinice ili prijateljice, u želji da im olakšaju, bar teret pravljenja panaije preuzimale na sebe. I onda se ustalio običaj da se panaija ne pravi u kući pokojnika i da je ne pravi niko u njoj. Ali, to nema nikakve veze sa crkvenim običajima - priča sveštenik.
On kaže da nema čak ni predstavu odakle običaj da žena koja ima svu živu decu ili koja nije rađala, ne sme da sprema žito za sahranu.
- Sme da ga spremi bilo ko i nikome se ništa loše neće desiti - tvrdi sveštenik.
Ako je duša malo osetljivija, psihički će da padne, objašnjavao je otac Vasilije.
Ako niste sigurni koju slavu da odaberete, najbolje je da se konsultujete sa sveštenikom, koji vam može pomoći da pronađete svetitelja koji će postati vaš zaštitnik i vodič.
U vreme kada se Galaktion zamomčio, majka mu je umrla, a otac je mladiću izabrao ženu – devicu Epistimu. Galaktion nikako nije želeo ni brak ni svetovni život, pa je Epistimu posavetovao da se krsti, a zatim istovremeno sa njim i zamonaši.
Sveti Teofan poziva na čuvanje apostolskog ispovedanja vere: Isus Hristos je jedini, ovaploćeni Sin Božiji, obećani Spasitelj i Iskupitelj roda ljudskog. On nas podseća da, iako je istina o Hristu jasna i prepoznatljiva, svet je sklon zlu i laži, pa nije iznenađujuće što u društvu postoje mnoge zablude i iskrivljena tumačenja. Najjači deo poruke Svetog Teofana leži u njegovom pozivu na molitvu – molitvu za očuvanje svetlosti Hristove u svetu i za odgnanje tame lažnih učenja. On nas podseća da, iako je istina uvek bila i biće prisutna, iskušenja i zablude su tu, i mi se moramo truditi da ostanemo verni istinskoj veri, koja je temeljena na apostolskoj tradiciji i razumevanju.
Po hrišćanskom verovanju, smrt je prelazak iz ovozemaljskog privremenog života u nebeski večni život. i zato se svaki vernik celoga svoga života priprema za taj prelazak
Što se tiče stava crkve oko sahrane pokojnika, za nju su najvažniji žito, vino i sam čin opela.
Sećanje na njega takođe nas podseća na događaj iz vremena cara Julijana Odstupnika, koji je pokušao da vrati Rimsko carstvo u idolopoklonstvo i odbaci hrišćanstvo.
Čim se čovek na samrtnoj postelji počne razdvajati sa dušom, priprema se sveća koja se pali, i stavlja iznad njegove glave, ili mu se stavi u ruke.
Tokom praznične liturgije, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike da Hrista stave na prvo mesto i upozorio na najveću opasnost za čoveka i narod.
Poglavar SPC govorio je o miru koji počinje u čovekovom srcu, snazi molitve i praštanja, ali i o iskušenjima koja prete da podele zajednicu.
U obraćanju vernicima u australijskoj prestonici, poglavar SPC istakao značaj svetosavskog nasleđa, zajedništva u Hristu i pomirenja među Srbima.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve zahvalio je Australiji što je mnogim Srbima pružila novi dom, a domaćini su istakli doprinos srpske zajednice i značaj njegovih poruka mira, dijaloga i međusobnog razumevanja.
Obeležamo praznik posvećen čudesnom javljanju Majke Božje u carigradskoj crkvi Vlaherni.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Pravoslavna vera poziva čoveka da se ne predaje očajanju i strahu zbog porodične prošlosti, već da svoj život usmerava prema Bogu.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
U besedi za sredu 20. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava kako loša pomisao prerasta u greh, a loš primer može da odvede i druge na stranputicu.
Pravoslavni podvižnik objašnjava zašto je važno prepoznati sopstvene slabosti, osloboditi se potrebe da uvek budemo u pravu i kroz smirenje se otvoriti za Božju blagodat.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.