KAKO PREŽIVETI DANAŠNJE VREME: Otac Vasilije je tvrdio da postoji samo jedan način da se opstane u ovom "kijametu svetskom"
Ako je duša malo osetljivija, psihički će da padne, objašnjavao je otac Vasilije.
Panaija se može spremati u kući pokojnika i može je spremiti bilo ko, važno je da se napravi i da se pokojnik sahrani onako kako Bog nalaže, kaže sveštenik.
Iako se za sahranjivanje pokojnika u Srbiji vezuju razni običaji, crkva kaže da je za obred sahranjivanja potrebno pripremiti samo panaiju (koljivo, žito), bocu vina i malo pomešanog vina i ulja.
I mada u narodu postoje običaj da se panaija odnosno žito ne sprema u kući pokojnika i da je ne smeju spremati žene koje imaju svu živu decu, kao i one koje nisu rađale, jedan sveštenik za Religiju.rs kaže da to nema uporište u crkvenim kanonima i da žito za sahranu može spremiti bilo ko, bez bilo kakvih posledica.
- Panaija se može spremati u kući pokojnika i može je spremiti bilo ko, važno je da se panaija napravi i da se pokojnik sahrani onako kako Bog nalaže. Nema nikakve veze ko je i gde sprema, niti će se onome ko je sprema, niti njegovoj deci, nešto loše desiti - kaže za Religiju.rs jedan sveštenik Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke.

Sveštenik dalje kaže da su tvrdnje da se panija sprema van kuće pokojnika totalno neosnovane, i da je se, verovatno, kroz vekove izvitoperila prvobitna želja ljudi da se porodici pokojnika pomogne.
- U domaćinstvima pokojnika posle njegove smrti obično je gužva, dolaze ljudi da izjavljuju saučešće, pa su žene, verovatno da ne stvaraju dodatnu, išle svojim kućama da je prave pa posle donesu. Takođe, žene u porodicama, kad nekoga izgube, pod velikim su stresom, pa su obično komšinice ili prijateljice, u želji da im olakšaju, bar teret pravljenja panaije preuzimale na sebe. I onda se ustalio običaj da se panaija ne pravi u kući pokojnika i da je ne pravi niko u njoj. Ali, to nema nikakve veze sa crkvenim običajima - priča sveštenik.
On kaže da nema čak ni predstavu odakle običaj da žena koja ima svu živu decu ili koja nije rađala, ne sme da sprema žito za sahranu.
- Sme da ga spremi bilo ko i nikome se ništa loše neće desiti - tvrdi sveštenik.
Ako je duša malo osetljivija, psihički će da padne, objašnjavao je otac Vasilije.
Ako niste sigurni koju slavu da odaberete, najbolje je da se konsultujete sa sveštenikom, koji vam može pomoći da pronađete svetitelja koji će postati vaš zaštitnik i vodič.
U vreme kada se Galaktion zamomčio, majka mu je umrla, a otac je mladiću izabrao ženu – devicu Epistimu. Galaktion nikako nije želeo ni brak ni svetovni život, pa je Epistimu posavetovao da se krsti, a zatim istovremeno sa njim i zamonaši.
Sveti Teofan poziva na čuvanje apostolskog ispovedanja vere: Isus Hristos je jedini, ovaploćeni Sin Božiji, obećani Spasitelj i Iskupitelj roda ljudskog. On nas podseća da, iako je istina o Hristu jasna i prepoznatljiva, svet je sklon zlu i laži, pa nije iznenađujuće što u društvu postoje mnoge zablude i iskrivljena tumačenja. Najjači deo poruke Svetog Teofana leži u njegovom pozivu na molitvu – molitvu za očuvanje svetlosti Hristove u svetu i za odgnanje tame lažnih učenja. On nas podseća da, iako je istina uvek bila i biće prisutna, iskušenja i zablude su tu, i mi se moramo truditi da ostanemo verni istinskoj veri, koja je temeljena na apostolskoj tradiciji i razumevanju.
Pravoslavni vernici slave uspomenu na događaj kada se Sveti Teodor Tironski javio arhiepiskopu i otkrio tajni plan cara Julijana da hrišćane navede da tokom posta jedu hranu oskrnavljenu idolskim žrtvama.
Nevidljiva podvala na carigradskim pijacama, san arhiepiskopa i čudo koje je odredilo kako hrišćani do danas razumeju smrt, sećanje i vaskrsenje.
Otkrijte kako se priprema autentično koljivo iz ćelije Presvete Bogorodice Axion Esti, sa sastojcima koji simbolizuju Vaskrsenje, Carstvo nebesko i večni život.
Nakon prazničnih bogosluženja na Kosovu i Metohiji, poglavar SPC dolazi u beogradski Hram Svetog Save, gde prisustvuje prazničnoj svečanosti ispunjenoj horskim izvođenjem, duhovnom porukom i blagoslovom koji je posebno obradovao najmlađe učesnike programa.
Episkop osečkopoljski i baranjski govori o raspadu porodičnih temelja, gubitku poverenja među ljudima i obrazovanju koje stvara uspešne pojedince, ali ne i zrele ličnosti sposobne za zajednicu i veru.
Nakon liturgije poglavar Srpske pravoslavne crkve obišao je imanje i u neposrednom susretu sa bratstvom i manastirskim životom pokazao emotivnu stranu prazničnog dana.
Svečana liturgija, hiljade vernika i snažna beseda pred ćivotom Svetog Vasilija Ostroškog obeležili praznik, uz poruku o veri koja podiže čoveka i onda kada pomisli da više nema snage.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
Nakon prazničnih bogosluženja na Kosovu i Metohiji, poglavar SPC dolazi u beogradski Hram Svetog Save, gde prisustvuje prazničnoj svečanosti ispunjenoj horskim izvođenjem, duhovnom porukom i blagoslovom koji je posebno obradovao najmlađe učesnike programa.
Od Hertfordšira do Londona, niz bogosluženja i katehetskih susreta doveo je stotine ljudi različitog porekla do iste odluke - da postanu deo pravoslavne zajednice kroz krštenje i prvo učešće u liturgiji.
Svečana liturgija, hiljade vernika i snažna beseda pred ćivotom Svetog Vasilija Ostroškog obeležili praznik, uz poruku o veri koja podiže čoveka i onda kada pomisli da više nema snage.