KAKO PREŽIVETI DANAŠNJE VREME: Otac Vasilije je tvrdio da postoji samo jedan način da se opstane u ovom "kijametu svetskom"
Ako je duša malo osetljivija, psihički će da padne, objašnjavao je otac Vasilije.
Panaija se može spremati u kući pokojnika i može je spremiti bilo ko, važno je da se napravi i da se pokojnik sahrani onako kako Bog nalaže, kaže sveštenik.
Iako se za sahranjivanje pokojnika u Srbiji vezuju razni običaji, crkva kaže da je za obred sahranjivanja potrebno pripremiti samo panaiju (koljivo, žito), bocu vina i malo pomešanog vina i ulja.
I mada u narodu postoje običaj da se panaija odnosno žito ne sprema u kući pokojnika i da je ne smeju spremati žene koje imaju svu živu decu, kao i one koje nisu rađale, jedan sveštenik za Religiju.rs kaže da to nema uporište u crkvenim kanonima i da žito za sahranu može spremiti bilo ko, bez bilo kakvih posledica.
- Panaija se može spremati u kući pokojnika i može je spremiti bilo ko, važno je da se panaija napravi i da se pokojnik sahrani onako kako Bog nalaže. Nema nikakve veze ko je i gde sprema, niti će se onome ko je sprema, niti njegovoj deci, nešto loše desiti - kaže za Religiju.rs jedan sveštenik Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke.
Sveštenik dalje kaže da su tvrdnje da se panija sprema van kuće pokojnika totalno neosnovane, i da je se, verovatno, kroz vekove izvitoperila prvobitna želja ljudi da se porodici pokojnika pomogne.
- U domaćinstvima pokojnika posle njegove smrti obično je gužva, dolaze ljudi da izjavljuju saučešće, pa su žene, verovatno da ne stvaraju dodatnu, išle svojim kućama da je prave pa posle donesu. Takođe, žene u porodicama, kad nekoga izgube, pod velikim su stresom, pa su obično komšinice ili prijateljice, u želji da im olakšaju, bar teret pravljenja panaije preuzimale na sebe. I onda se ustalio običaj da se panaija ne pravi u kući pokojnika i da je ne pravi niko u njoj. Ali, to nema nikakve veze sa crkvenim običajima - priča sveštenik.
On kaže da nema čak ni predstavu odakle običaj da žena koja ima svu živu decu ili koja nije rađala, ne sme da sprema žito za sahranu.
- Sme da ga spremi bilo ko i nikome se ništa loše neće desiti - tvrdi sveštenik.
Ako je duša malo osetljivija, psihički će da padne, objašnjavao je otac Vasilije.
Ako niste sigurni koju slavu da odaberete, najbolje je da se konsultujete sa sveštenikom, koji vam može pomoći da pronađete svetitelja koji će postati vaš zaštitnik i vodič.
U vreme kada se Galaktion zamomčio, majka mu je umrla, a otac je mladiću izabrao ženu – devicu Epistimu. Galaktion nikako nije želeo ni brak ni svetovni život, pa je Epistimu posavetovao da se krsti, a zatim istovremeno sa njim i zamonaši.
Sveti Teofan poziva na čuvanje apostolskog ispovedanja vere: Isus Hristos je jedini, ovaploćeni Sin Božiji, obećani Spasitelj i Iskupitelj roda ljudskog. On nas podseća da, iako je istina o Hristu jasna i prepoznatljiva, svet je sklon zlu i laži, pa nije iznenađujuće što u društvu postoje mnoge zablude i iskrivljena tumačenja. Najjači deo poruke Svetog Teofana leži u njegovom pozivu na molitvu – molitvu za očuvanje svetlosti Hristove u svetu i za odgnanje tame lažnih učenja. On nas podseća da, iako je istina uvek bila i biće prisutna, iskušenja i zablude su tu, i mi se moramo truditi da ostanemo verni istinskoj veri, koja je temeljena na apostolskoj tradiciji i razumevanju.
Kako podvizi kosovskih mučenika i pouke Jevanđelja i danas osvetljavaju put u trenucima iskušenja i pozivaju na nepokolebljivu odanost i unutrašnju snagu.
Protojerej Nikola Pejović je izrazio zahvalnost građanima koji su pribrano reagovali u trenutku incidenta i, kako je rekao, sprečili da dođe do veće tragedije.
U kripti svetog Nikolaja Srpskog, episkop šabački rukopoložio je dvojicu služitelja i poručio vernicima da liturgija osvećuje ne samo hram, već i svakoga ko joj sa verom pristupa.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.
Na platformi Iks objavio je video-snimak hapšenja, na kojem se vidi kako je karikaturista uhapšen sa rukama vezanim lisicama iza leđa.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
Protojerej Željko Marković, starešina crkve Lazarice, objasnio je važnost reči Molitve Gospodnje.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Molitva je i način da se nosimo sa teškoćama, pronađemo mir i duhovno sazrevamo.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.