Meštani sela Mioč ostvaruju višedecenijski san – uz blagoslov mitropolita mileševskog, svetinja koja će okupljati generacije konačno počinje da se gradi.
Posle više od tri decenije nade i molitvi, meštani sela Mioč kod Bijelog Polja dočekali su radosnu vest: konačno počinje izgradnja pravoslavnog hrama u njihovom mestu. Ova dugoočekivana svetinja biće duhovni oslonac i utočište za sve vernike koji su, sa nepokolebljivom verom, čekali dan kada će se njihova zamisao ostvariti.
Još davne 1992. godine, u srcima vernog naroda Mioča rodila se želja da podignu hram u svom selu, da se pod njegovim svodovima sabiraju u molitvi i proslavljaju ime Gospodnje. Međutim, različite životne okolnosti usporavale su ostvarenje ovog uzvišenog cilja, ostavljajući želju meštana da čeka svoje ispunjenje u Božjem promislu.
Gospod, koji poznaje srca onih koji Ga traže, usmerio je put vernog naroda ka blagoslovu i podršci Crkve. Nedavno je grupa građana, koja predstavlja Inicijativni odbor za gradnju hrama, zajedno sa svojim nadležnim parohom, jerejem Radanom Dragutinovićem, posetila eparhijsko sedište u Prijepolju i pred arhiepiskopom i mitropolitom mileševskim Atanasijem izložila svoju nameru.
Foto: Eparhija mileševska
Članovi Inicijativnog odbora za gradnju hrama, zajedno sa svojim nadležnim parohom, jerejem Radanom Dragutinovićem, posetili su vladiku mileševskog Atanasija
Sa očinskom pažnjom, vladika Atanasije je saslušao sve predloge i planove, predložio dodatne potrebne korake u realizaciji i, što je najvažnije, blagoslovio njihovo bogougodno delo.
Ovaj blagoslov predstavlja duhovni pečat i potvrdu da je došlo vreme kada će se ruke vernih udružiti u izgradnji svetinje koja će okupljati generacije. Hram u Mioču neće biti samo građevina od kamena, već dom molitve i duhovni izvor iz kojeg će izvirati uteha, radost i snaga za sve koji budu tražili Božju blagodat.
Narod Mioča sada sa još većim poletom pristupa ovom velikom poduhvatu, svestan da je svaki kamen koji se položi za hram – kamen spasenja, a svaki prilog i svaka molitva – dar Bogu i budućim pokoljenjima. Uz Božiju pomoć i trud vernog naroda, ova svetinja će uskoro ponosno stajati kao svedočanstvo nepokolebljive vere i istrajnosti pravoslavnih hrišćana.
U Sabornom hramu Svetog Vasilija Ostroškog, brojni vernici okupili su se na arhijerejskoj liturgiji. Mitropolit mileševski poslao je snažne poruke o ljubavi prema bližnjima, razumevanju i zajedništvu u duhu Božića.
U srcu drevne svetinje, uz svetu liturgiju i blagoslov mitropolita mileševskog, vernici su proslavili manastirsku slavu, prisetivši se puta ka spasenju i snage zajedništva u Hristu.
U srdačnom susretu u Prijepolju, mitropolit mileševski pohvalio rad Kluba i značaj časopisa Savindan koji čuva svetosavske vrednosti za nove generacije.
Izložba „Anđeoski obrazi Hilandara“, duhovne besede i svečana akademija obeležili su dane u čast Svetog Save, okupivši verni narod u znaku ljubavi, zajedništva i molitve.
Velike letnje zadušnice nisu samo odlazak na groblje i stari običaj koji se prenosi generacijama – tog dana vernici se kroz molitvu, parastose i milostinju sećaju svojih najbližih.
Veliki pravoslavni duhovnik upozoravao je da najveća opasnost ne dolazi od tuđe osude, već od trenutka kada čovek počne da utišava istinu u sebi zarad prihvatanja okoline.
Društvene mreže i viralne objave sve češće određuju šta "sme", a šta "ne sme" da se radi na praznike, stvarajući nova pravila koja se predstavljaju kao tradicija.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U Mioču i Sjeverinu grade se novi hramovi posvećeni Svetom Nikoli i Svetim mironosicama, a poseta mitropolita Atanasija pokazala je da su ovi projekti mnogo više od gradnje - znak zajedništva i duhovne obnove
U jednoj od najvećih srpskih svetinja, počela je obnova sabornog hrama Vaznesenja Gospodnjeg. Uz molitvu i najiskusnije majstore sa Kosova i Metohije, ova svetinja iz doba Nemanjića dobiće novi krov i zablistati kao nekada.
Na praznik Svetih Kirila i Metodija u Obardama je osvećena nova svetinja, podignuta slogom meštana i dobrotvora, a mitropolit mileševski poručio je da će ova svetinja okupljati narod i čuvati veru budućih generacija.
U prisustvu sveštenstva, majstora i meštana završen važan korak u izgradnji crkve, a poruke vladike ukazale na značaj istrajnosti, vere i dela koja, kako je naglasio, imaju trajnu vrednost i ne prolaze s vremenom.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.
Dok su kolone vernog naroda ispred hrama na Vračaru sve duže, među vernicima se javlja pitanje da li će osveštani darovi biti dovoljni za sve koji čekaju poklonjenje.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
U trenucima kada reč lako preraste u svađu, jedno monaško pravilo nudi jednostavan izlaz: ćutanje, molitva i pogled na sebe umesto na tuđe greške, kao put ka unutrašnjem miru i razrešenju konflikta.
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.