Od rimskog vojnika koji je postao svetac do imperija i vođa koji su u njemu tražili moć - trag ove svetinje vodi od Jerusalima do Beča, Vatikana i Jermenije, dok nauka još nije dala poslednju reč.
Na mestu gde se završava istorija Raspeća, počinje jedna od najupornijih zagonetki hrišćanske tradicije. Predmet koji je dotakao telo raspetog Isusa Hrista nije ostao samo u okvirima biblijskog svedočanstva — pretvoren je u relikviju za kojom su posezali carevi, koju su prisvajale imperije i koju i danas, svako na svoj način, čuvaju tri različita mesta. Koplje Svetog Longina tako je postalo više od predmeta: tačka u kojoj se ukrštaju vera, moć i nedovršena pitanja.
U središtu ove priče nalazi se rimski centurion Longin, jedna od najprotivrečnijih figura hrišćanske istorije. Iako je, prema predanju, upravo on zario koplje u telo raspetog Hrista, Crkva ga, i katolička i pravoslavna, poštuje kao mučenika i slavi kao sveca. U jevanđeljima po Marku i Jovanu pominje se samo da je to učinio jedan rimski vojnik, bez imena. Ipak, crkveno predanje daje odgovor: Longin je taj vojnik.
Vojnik koji je postao svetac
U jednoj od ranih verzija njegovog žitija navodi se prizor koji je promenio tok njegovog života. Longinove oči, zamućene kataraktom, poprskala je Hristova krv — i vid mu se, kako se veruje, istog trenutka razbistrio. Taj trenutak postaje prekretnica: rimski vojnik poveruje u Hrista i odlazi u Kapadokiju da propoveda novu veru. Njegova sudbina ubrzo dobija tragičan epilog, po naređenju Pontija Pilata biva pogubljen. Tako nastaje paradoks koji bogoslovi često ističu: čovek koji je učestvovao u Hristovom stradanju postaje hrišćanski mučenik.
Wikipedia
Sveti Longin
Ali priča o Longinu ne završava se njegovom smrću. Naprotiv, tada počinje druga, možda još zagonetnija priča: gde je koplje?
Već u prvim vekovima hrišćanstva ono je smatrano jednom od najvažnijih relikvija, zajedno sa trnovim vencem i pogrebnim pokrovom. Najpre je čuvano u Jerusalimu, a potom u Konstantinopolju. Međutim, istorijske oluje, poput prodora Seldžuka u 11. veku, razbacale su svetinje širom Evrope. U toj pometnji mnogi manastiri su počeli da tvrde da baš oni čuvaju autentično koplje, podižući tako sopstveni ugled.
Tri mesta, jedna relikvija
U Evropi se vremenom učvrstilo verovanje da koplje nosi ne samo religijski, već i gotovo natprirodni značaj da daruje bezgraničnu snagu onome ko ga poseduje. Takva ideja nije ostala bez političke upotrebe. Vladari su je rado prihvatali, a Sveta rimska imperija proglasila je sebe vlasnikom svetinje.
Jedna od najpoznatijih verzija koplja danas se čuva u Beču, u riznici dvora, gde se nalazi njegov čelični vrh. U sečivo je umetnut ekser za koji se veruje da potiče sa krsta. Ova relikvija dobila je novu simboliku u 20. veku, kada je nakon aneksije Austrije 1938. godine Adolf Hitler naredio da se prenese u Nirnberg i predstavi kao znak snage nove Nemačke.
Ipak, naučna zajednica prema toj relikviji ne zauzima jedinstven stav.
- Istoričari oružja, ipak, nisu jednom iskazali sumnje: bečko koplje ne nalikuje onom kojim su proboli Hrista. Njegov oblik je više podsećao na one koji su se koristili u srednjem veku - tvrdi istoričar Klim Žukov, stručnjak za Srednji vek, prenosi sputnikportal.rs.
Martin Jung / imageBROKER / Profimedia
Freska Raspeća Hristovog
Druga velika tvrdnja dolazi iz Vatikana. Prema katoličkom predanju, koplje se nalazi upravo tamo. Navodno je pripadalo Konstantinu Velikom, a nakon pada Vizantije 1492. godine turski sultan ga je poklonio papi Inoćentiju VIII. Od tada, kako se veruje, čuva se u Bazilici Svetog Petra i izlaže vernicima samo jednom godišnje. Naučnicima je pristup zabranjen, što dodatno podgreva misteriju.
Slična zatvorenost prati i treću verziju, onu jermensku. U Ečmijazdinskom manastiru, prema lokalnom predanju, koplje je u 1. veku doneo apostol Tadija. Ni ovde naučna provera nije dozvoljena. Kada je devedesetih godina predloženo da se relikvija ispita, poglavar Jermenske crkve, Vazgen Prvi, odgovorio je jednostavno: Crkvi to nije potrebno.
Nauka bez odgovora, misterija bez kraja
Ipak, jedno posredno istraživanje otvorilo je nova pitanja. Britanski kriminolozi su 2010. godine analizirali Torinski pokrov i pronašli trag rane koja odgovara opisu iz jevanđelja. Utvrđeno je da je rana naneta kopljem kakvo su koristili rimski legionari, a dimenzije traga 4,5 centimetara podudaraju se sa vrhom koplja koje se čuva u Jermeniji.
Ali ključni korak i dalje nedostaje: direktno ispitivanje samih relikvija. Bez toga, sve ostaje na nivou pretpostavki.
Zato koplje Svetog Longina ostaje ono što je bilo vekovima, predmet vere, simbol moći i jedna od najdubljih tajni hrišćanske tradicije. Njegova sudbina, rasuta između Beča, Vatikana i Jermenije, ne govori samo o jednom predmetu, već o ljudskoj potrebi da dodirne istoriju koja je istovremeno i sveta i nedokučiva.
Između doslovnog čitanja Jevanđelja i crkvenog predanja otvara se pitanje koje izaziva rasprave među vernicima – sveštenik Matijas Froze daje odgovor koji menja ugao posmatranja.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U jeku žestokih optužbi predsednika Sjedinjenih Američkih Država na račun poglavara Rimokatoličke crkve, Masud Pezeškijan iznenadio je javnost podrškom Svetom Ocu, uz oštru osudu korišćenja vere u političko-religijskim porukama.
AI slika izazvala buru nakon Trampovog brutalnog napada na papu Lava, dok stručnjaci upozoravaju da ovakvi potezi mogu dodatno rasplamsati sukobe i produbiti globalnu krizu oko Irana.
Od izdaje za trideset srebrnjaka do tišine Golgote, kroz događaje ispunjene nepravdom, bolom i verom otkriva se smisao žrtve koja i danas oblikuje duhovni život vernika.
Zahvaljujući podacima NASA-e i istraživanjima sa Oksforda, potvrđeno je da je 3. aprila 33. godine nad Jerusalimom zaista viđen Mesec boje krvi, što se poklapa sa opisima iz Jevanđelja i proročanstvima o danu kada se zemlja zatresla, a tama prekrila svet.
Uz podršku Eparhije timočke i domaćina iz Grčke, porodice su devet dana uživale na obalama Egejskog mora, obilazile svetinje Olimpijske regije i iz Soluna ponele uspomene koje će dugo pamtiti.
Nakon pomena postradalima na Kosovu polju i vojnicima sa Sočanskog fronta, episkop je govorio o smislu sećanja na junake, ljubavi prema bližnjima i značaju očuvanja svetinja za buduće naraštaje.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.
U pouci za petak 4. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohriski i Žički upozorava na opasnost pogrešnih izbora i podseća da se vrednost puta vidi po cilju kojem vodi, a ne po prolaznom uspehu.