Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Ponoćnom radosti Vaskrsenja Hristovog započela je svečana vaskršnja liturgija u Hramu Svetog Save na Vračaru, u trenutku kada su se sabrani vernici, sa svećama u rukama i u molitvenoj tišini, pridružili najvećem hrišćanskom prazniku. Liturgiju služi episkop toplički Petar, vikar patrijarha srpskog Porfirija, uz sasluženje sveštenstva i đakonstva Srpske pravoslavne crkve, unoseći u noćni Beograd sabornost i radost Vaskrsenja koja se širi platou i okolnim ulicama prestonice.
Oko Hrama Svetog Save na Vračaru već u večernjim satima Velike subote počeo je da se sabira veliki broj vernog naroda, koji tradicionalno ispunjava plato i okolne prilaze najvećoj beogradskoj svetinji, u iščekivanju trenutka kada će se u ponoć oglasiti radost Vaskrsenja Hristovog.
Republika
Ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar, vikar patrijarha srpskog
U ritmu koji se ponavlja iz godine u godinu, ali nikada ne gubi svežinu liturgijskog doživljaja, vernici dolaze sa svećama u rukama, u sabranosti koja prethodi ponoćnoj vaskršnjoj liturgiji. Prostor oko Hrama Svetog Save tada postaje jedno veliko molitveno sabranje, u kome se iščekuje prelazak iz tišine Velike subote u radost Vaskrsenja.
Nešto pre 23 časa u Hramu Svetog Save dočekan je Blagodatni oganj, koji je, po blagoslovu patrijarha srpskog, specijalnim letom donet iz Svete zemlje u Beograd. Dolazak svetog ognja, koji se u liturgijskoj svesti vernog naroda doživljava kao posebno svedočanstvo vaskršnje svetlosti, dodatno je ispunio prostor oko Hrama osećajem svečanosti i duhovne radosti, dok su okupljeni vernici sa svećama dočekali prenos svetlosti koja simbolično najavljuje Vaskrsenje.
Ponoćnu vaskršnju liturgiju u Hramu Svetog Save ove godine će služiti episkop toplički Petar, vikar patrijarha srpskog, uz sasluženje sveštenstva i đakonstva Srpske pravoslavne crkve. Njegovo služenje odvija se u trenutku kada se liturgijski život Crkve najintenzivnije izražava kroz zajedničko učešće vernog naroda u prazniku nad praznicima.
Istovremeno, patrijarh srpski Porfirije Vaskrs ove godine dočekuje sa vernim narodom na Kosovu i Metohiji, u Pećkoj patrijaršiji, gde je već služio svečano vaskršnje bogosluženje i gde se očekuje da će služiti i jutarnju liturgiju na sam dan Vaskrsenja Hristovog. Time se praznično sabranje Srpske pravoslavne crkve simbolično prostire između Pećke patrijaršije i Beograda, povezujući liturgijski prostor u jedinstvenu celinu.
U tom kretanju između svetinja, Hram Svetog Save na Vračaru i Pećka patrijaršija na Kosovu i Metohiji postaju dva žarišta iste vaskršnje radosti. Noćna tišina Beograda i jutarnja svetlost Metohije sabiraju se u istoj poruci koja nadilazi vreme i prostor: radost Vaskrsenja, koja se ne izgovara samo rečima, nego se živi kroz liturgijsko učešće, sveću u ruci i zajedničko svedočanstvo vere.
Uz blagoslov patrijarha Porfirija, Oganj iz Jerusalima biće donet u Srbiju, a u 23 časa, na početku Vaskršnjeg jutrenja, biće upaljena prva sveća u zavetnom hramu na Vračaru.
U drevnoj svetinji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovom silasku u smrt kao pobedi nad najvećim neprijateljem čoveka, dok su vernici poneli snažnu poruku nade i utehe.
Probajte paprikaš od svežih pečurki po receptu iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ monahinje Atanasije Rašić, pročitajte Treću pokajnu molitvu Majci Božjoj i duhovno se nadahnite poukom Svetog Josifa Isihaste.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Ipolita i Odanije Preobraženja Gospodnjeg po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti mučenici Adrijan i Natalija. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog pape Zefirina, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je o nečemu što se često događa u odnosima među ljudima, a što mnogi prepoznaju tek kada već nastanu ljutnja, zameranje i potreba da se drugome uzvrati.
Najpre je bio rimski vojnik zadužen da čuva hrišćanskog zatvorenika, a upravo taj susret doveo ga je do vere zbog koje će kasnije pred carem odbiti da se odrekne Hrista.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
U tišini manastira i među vernicima koji su slušali svaku reč, patrijarh je govorio o strahu koji prati svakog čoveka, o granicama ljudske moći i o pobedi koja se ne objašnjava teorijom, već verom i ličnim iskustvom vaskrsenja.
Praznični ručak Narodne kuhinje okupio korisnike u porti hrama Vaznesenja Gospodnjeg na Klisi u Novom Sadu, uz podršku volontera i dobrotvora koji delima svedoče hrišćansku ljubav.
U paraklisu posvećenom Vaskrsenju Hristovom liturgiju su služili sveštenik Branislav Jocić, koordinator Verskog dobrotvornog starateljstva za pomoć porodici, i sveštenik Gligorije Marković, duhovnik paraklisa i Specijalne zatvorske bolnice
Nakon prazničnih bogosluženja na Kosovu i Metohiji, poglavar SPC dolazi u beogradski Hram Svetog Save, gde prisustvuje prazničnoj svečanosti ispunjenoj horskim izvođenjem, duhovnom porukom i blagoslovom koji je posebno obradovao najmlađe učesnike programa.
Na svečanosti u budvanskom Starom gradu govorio je o njenom mestu u duhovnosti i kulturi, od Miroslavljevog jevanđelja i dela Svetog Save do Njegoša, svetih hramova, pravnih spomenika i velikih srpskih naučnika.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
Otac Varsanufije je stradao u blizini Svetog Nikolajevskog hrama, dok su inok Grigorije i izbeglica Andrej Kirijenko sa teškim povredama prevezeni u bolnicu.