Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Ponoćnom radosti Vaskrsenja Hristovog započela je svečana vaskršnja liturgija u Hramu Svetog Save na Vračaru, u trenutku kada su se sabrani vernici, sa svećama u rukama i u molitvenoj tišini, pridružili najvećem hrišćanskom prazniku. Liturgiju služi episkop toplički Petar, vikar patrijarha srpskog Porfirija, uz sasluženje sveštenstva i đakonstva Srpske pravoslavne crkve, unoseći u noćni Beograd sabornost i radost Vaskrsenja koja se širi platou i okolnim ulicama prestonice.
Oko Hrama Svetog Save na Vračaru već u večernjim satima Velike subote počeo je da se sabira veliki broj vernog naroda, koji tradicionalno ispunjava plato i okolne prilaze najvećoj beogradskoj svetinji, u iščekivanju trenutka kada će se u ponoć oglasiti radost Vaskrsenja Hristovog.
Republika
Ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar, vikar patrijarha srpskog
U ritmu koji se ponavlja iz godine u godinu, ali nikada ne gubi svežinu liturgijskog doživljaja, vernici dolaze sa svećama u rukama, u sabranosti koja prethodi ponoćnoj vaskršnjoj liturgiji. Prostor oko Hrama Svetog Save tada postaje jedno veliko molitveno sabranje, u kome se iščekuje prelazak iz tišine Velike subote u radost Vaskrsenja.
Nešto pre 23 časa u Hramu Svetog Save dočekan je Blagodatni oganj, koji je, po blagoslovu patrijarha srpskog, specijalnim letom donet iz Svete zemlje u Beograd. Dolazak svetog ognja, koji se u liturgijskoj svesti vernog naroda doživljava kao posebno svedočanstvo vaskršnje svetlosti, dodatno je ispunio prostor oko Hrama osećajem svečanosti i duhovne radosti, dok su okupljeni vernici sa svećama dočekali prenos svetlosti koja simbolično najavljuje Vaskrsenje.
Ponoćnu vaskršnju liturgiju u Hramu Svetog Save ove godine će služiti episkop toplički Petar, vikar patrijarha srpskog, uz sasluženje sveštenstva i đakonstva Srpske pravoslavne crkve. Njegovo služenje odvija se u trenutku kada se liturgijski život Crkve najintenzivnije izražava kroz zajedničko učešće vernog naroda u prazniku nad praznicima.
Istovremeno, patrijarh srpski Porfirije Vaskrs ove godine dočekuje sa vernim narodom na Kosovu i Metohiji, u Pećkoj patrijaršiji, gde je već služio svečano vaskršnje bogosluženje i gde se očekuje da će služiti i jutarnju liturgiju na sam dan Vaskrsenja Hristovog. Time se praznično sabranje Srpske pravoslavne crkve simbolično prostire između Pećke patrijaršije i Beograda, povezujući liturgijski prostor u jedinstvenu celinu.
U tom kretanju između svetinja, Hram Svetog Save na Vračaru i Pećka patrijaršija na Kosovu i Metohiji postaju dva žarišta iste vaskršnje radosti. Noćna tišina Beograda i jutarnja svetlost Metohije sabiraju se u istoj poruci koja nadilazi vreme i prostor: radost Vaskrsenja, koja se ne izgovara samo rečima, nego se živi kroz liturgijsko učešće, sveću u ruci i zajedničko svedočanstvo vere.
Uz blagoslov patrijarha Porfirija, Oganj iz Jerusalima biće donet u Srbiju, a u 23 časa, na početku Vaskršnjeg jutrenja, biće upaljena prva sveća u zavetnom hramu na Vračaru.
U drevnoj svetinji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovom silasku u smrt kao pobedi nad najvećim neprijateljem čoveka, dok su vernici poneli snažnu poruku nade i utehe.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Nekadašnji vojnik i neznabožac tvrdio je da izvršava Božju zapovest kada je podizao kelije u pustom kraju Egipta, a ubrzo su mu počele pristizati hiljade monaha i učenika.
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U tišini manastira i među vernicima koji su slušali svaku reč, patrijarh je govorio o strahu koji prati svakog čoveka, o granicama ljudske moći i o pobedi koja se ne objašnjava teorijom, već verom i ličnim iskustvom vaskrsenja.
Praznični ručak Narodne kuhinje okupio korisnike u porti hrama Vaznesenja Gospodnjeg na Klisi u Novom Sadu, uz podršku volontera i dobrotvora koji delima svedoče hrišćansku ljubav.
U paraklisu posvećenom Vaskrsenju Hristovom liturgiju su služili sveštenik Branislav Jocić, koordinator Verskog dobrotvornog starateljstva za pomoć porodici, i sveštenik Gligorije Marković, duhovnik paraklisa i Specijalne zatvorske bolnice
Nakon prazničnih bogosluženja na Kosovu i Metohiji, poglavar SPC dolazi u beogradski Hram Svetog Save, gde prisustvuje prazničnoj svečanosti ispunjenoj horskim izvođenjem, duhovnom porukom i blagoslovom koji je posebno obradovao najmlađe učesnike programa.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.
Dok su kolone vernog naroda ispred hrama na Vračaru sve duže, među vernicima se javlja pitanje da li će osveštani darovi biti dovoljni za sve koji čekaju poklonjenje.
U Bogosloviji "Sveti Kirilo i Metodije" obeležena krsna slava uz liturgiju više arhijereja, kulturni program, obilazak ustanove i dodelu crkvenog odličja.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Jedan od najvažnijih praznika u islamu donosi dane molitve, darivanja i porodičnog okupljanja, a posebnu pažnju privlače tradicionalne čestitke i običaji koji se vekovima prenose među muslimanima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Isidora po starom i Svetog mučenika Teraponta Sardijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Augustina Kenterberijskog, dok muslimani obeležavaju prvi dan Kurban-bajrama, a Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok jedni neprestano preživljavaju juče, a drugi strepe od sutra, jedna pouka arhimandrita Save Majuka razbija tu unutrašnju tišinu i vraća fokus na jedini trenutak koji čovek zaista ima - sada.