Dragulj srednjovekovne Srbije i čuvar duhovnosti, zadužbina despota Stefana Lazarevića, nije samo svedok bogate istorije već i živi hram vere koji nadahnjuje sve koji ga posete.
Manastir Manasija je srednjovekovni srpski manastir okružen šumom i tišinom. Nalazi se u okolini Despotovca. Kompleks je zaštićen velikim zidovima koji su služili za odbranu, i koji su povezani sa 11 kula od kojih je najpoznatija Despotova kula. Manasija je od najlepših manastira u Srbiji i jedan od onih koji će svi uvek prepoznati kada ga vide na fotografiji. Prepostavlja se da je gradnja manastira počela 1407. godine, a zidanje je trajalo oko deset godina. U vreme kada je sagrađen ovo je bio muški manastir, ali od 1954. godine manastir Manasija postaje ženski manastir, na čijem je čelu igumanija.
Manastir je stradao već sredinom 15. veka. Obnova je započela 1806. i tokom 19. veka u Manasiji su izvedeni prvi konzervatorski radovi u Srbiji.
Wikipedia
Manastir Manasija
Od starih manastirskih zdanja, pored crkve i trpezarije, sačuvan je i obnovljen samo „mali” konak desno od ulaza u portu, na čijem se spratu danas nalazi kapela posvećena Svetom Krstu.
Manastir Manasija je zadužbina despota Stefana Lazarevića. Iako je trebala da bude i njegova grobna crkva, nakon smrti despot Stefan je sahranjen u manastiru Koporinu, njegovoj drugoj zadužbini. Još uvek je aktuelna diskusija da li se sada njegovi posmrtni ostaci nalaze u Manasiji ili Koporinu.
Resavu štiti 11 kula
Manastir štiti 11 kula osmatračnica, a najveća je Despotova kula. Pored visine, u odnosu na ostale kule ističe se posebno ukrašenim arkadama i prozorima. U ovu Donžon kulu nije dozvoljen ulaz. Dozvoljeno je popeti se stepenicama koje vode do samog ulaza u kulu, sa kojeg se pruža lep pogled na unutrašnjost kompleksa.
Ulaskom u samo srce ovog fascinantnog srednjovekovnog utvrđenja, dolazi se do crkve posvećene Svetoj Trojici. Na freskama unutar crkve posebno su značajne scene Hristovih čuda i Uspenja Bogorodice. Najbolje očuvanu građevinu prvobitnog manastirskog kompleksa predstavlja manastirska trpezarija i konak. Kapacitet je bio između 250 i 300 osoba.
Printscreen/Youtube
Despot Stefan Lazarević na freski
Stefanova zadužbina je u srednjovekovnoj Srbiji postala centar za prepisivanje knjiga, koja je u narodu poznata kao Resavska škola. Kreirana je sa ciljem da se izvrši ispravka, usled mnogih prevođenja i netačnih prepisivanja tekstova crkvene književnosti i da se učini temeljna izmena dotadašnjeg pravopisa. U manastiru se i danas čuva bogata biblioteka i arhiv.
Resavskoj prepisivačkoj školi svesrdno je pomagao despot Stefan i sam jedan od najnadarenijih srednjovekovnih srpskih pisaca. Njegovo delo „Slovo ljubve“ (reč o ljubavi) vrsno je pesničko delo prepoznatljivo po neposrednosti kazivanja i iskazivanju osećanja.
U Galeriji SANU od 15. maja do 19. jula biće prikazan Karejski tipik, uz ikone, relikvije i umetnička dela koja osvetljavaju duhovni i istorijski trag Svetog Save kroz osam vekova srpske istorije.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak pete sedmice po Vaskrsu otkriva se slika reči koja ne miluje, već razotkriva: pred njom se vidi da li čovek postaje mekši ili se još jače zatvara u sebe.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeremiju po starom i Svetog mučenika Isidora po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Spasovo (Spasovdan), dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Svetitelj objašnjava zašto se čovek i nakon izgovorenog praštanja vraća u vrtlog samoprekora i kako se iz tog začaranog kruga izlazi ka miru koji ne traži novo suđenje sebi.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Bez struje i ikakvih oznaka, crkva-brvnara kod Duba vekovima krije ruske ikone, ratne tajne i neobično predanje o sili koja ju je sklonila od očiju ljudi, a do nje se ne dolazi slučajno.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.