SUTRA JE CRVENO SLOVO I JEDAN OD NAJVEĆIH CRKVENIH PRAZNIKA! Slavimo Malu Gospojinu - dan rođenja Presvete Bogorodice!
Kada je imala tri godine, roditelji su je, prema zavetu, odveli u Jerusalimski hram.
Dragulj srednjovekovne Srbije i čuvar duhovnosti, zadužbina despota Stefana Lazarevića, nije samo svedok bogate istorije već i živi hram vere koji nadahnjuje sve koji ga posete.
Manastir Manasija je srednjovekovni srpski manastir okružen šumom i tišinom. Nalazi se u okolini Despotovca. Kompleks je zaštićen velikim zidovima koji su služili za odbranu, i koji su povezani sa 11 kula od kojih je najpoznatija Despotova kula. Manasija je od najlepših manastira u Srbiji i jedan od onih koji će svi uvek prepoznati kada ga vide na fotografiji. Prepostavlja se da je gradnja manastira počela 1407. godine, a zidanje je trajalo oko deset godina. U vreme kada je sagrađen ovo je bio muški manastir, ali od 1954. godine manastir Manasija postaje ženski manastir, na čijem je čelu igumanija.
Manastir je stradao već sredinom 15. veka. Obnova je započela 1806. i tokom 19. veka u Manasiji su izvedeni prvi konzervatorski radovi u Srbiji.
Od starih manastirskih zdanja, pored crkve i trpezarije, sačuvan je i obnovljen samo „mali” konak desno od ulaza u portu, na čijem se spratu danas nalazi kapela posvećena Svetom Krstu.
Manastir Manasija je zadužbina despota Stefana Lazarevića. Iako je trebala da bude i njegova grobna crkva, nakon smrti despot Stefan je sahranjen u manastiru Koporinu, njegovoj drugoj zadužbini. Još uvek je aktuelna diskusija da li se sada njegovi posmrtni ostaci nalaze u Manasiji ili Koporinu.
Resavu štiti 11 kula
Manastir štiti 11 kula osmatračnica, a najveća je Despotova kula. Pored visine, u odnosu na ostale kule ističe se posebno ukrašenim arkadama i prozorima. U ovu Donžon kulu nije dozvoljen ulaz. Dozvoljeno je popeti se stepenicama koje vode do samog ulaza u kulu, sa kojeg se pruža lep pogled na unutrašnjost kompleksa.
Ulaskom u samo srce ovog fascinantnog srednjovekovnog utvrđenja, dolazi se do crkve posvećene Svetoj Trojici. Na freskama unutar crkve posebno su značajne scene Hristovih čuda i Uspenja Bogorodice. Najbolje očuvanu građevinu prvobitnog manastirskog kompleksa predstavlja manastirska trpezarija i konak. Kapacitet je bio između 250 i 300 osoba.
Stefanova zadužbina je u srednjovekovnoj Srbiji postala centar za prepisivanje knjiga, koja je u narodu poznata kao Resavska škola. Kreirana je sa ciljem da se izvrši ispravka, usled mnogih prevođenja i netačnih prepisivanja tekstova crkvene književnosti i da se učini temeljna izmena dotadašnjeg pravopisa. U manastiru se i danas čuva bogata biblioteka i arhiv.
Resavskoj prepisivačkoj školi svesrdno je pomagao despot Stefan i sam jedan od najnadarenijih srednjovekovnih srpskih pisaca. Njegovo delo „Slovo ljubve“ (reč o ljubavi) vrsno je pesničko delo prepoznatljivo po neposrednosti kazivanja i iskazivanju osećanja.


Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Na jednom zapisu vidi se prilazak naoružanih uniformisanih lica, dok drugi beleži demoliranje ikonostasa i pucanje u svetinju.
Ono što ovu crkvu čini posebnom jeste veličanstveni drveni ikonostas iz 18. veka.
Za verni narod ovaj prizor je posebno bolan jer Crkva Svetog Nikole nije obična stara građevina.
Iako krsni znak predstavlja univerzalni simbol hrišćanske vere, način na koji se vernici osenjuju njime razlikuje se među hrišćanskim tradicijama.
Među sabranim narodom bilo je dosta bolesnih i nemoćnih, koji su u ovu svetinju došli na molitvu.
Služenje Bogu ne znači samo oblačenje svetih odeždi i nežno recitovanje refrena akatista, istakao je otac Andrej.
Ako čovek ponižava druge, vređa ih, osuđuje i prema njima pokazuje prezir, ne može očekivati da će takav odnos ostati bez posledica po njegov duhovni život.
Reči optinskog starca govore o smirenju, samoprekoru i oproštaju, ali i o tome kako da čovek spreči da povreda preraste u gnev i osudu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Sozona po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti velikomučenik Jevstatije. Katolička crkva obeležava Svete Andreja Kim Taegona, Pavla Čong Hasanga i njihove saputnike, dok Jevreji i muslimani nemaju veći praznik.
Odlaskom kod vidovnjaka čovek pokazuje da nema poverenja u Boga i njegovu promisao, već pomoć traži od demona, a ne od Tvorca.